Rakun je cesta zivotinja u Kanadi. Pocecu od ovog lepotana i nevaljalka. Sa rakunima sam se "sudarila" ne jednom. Ispricacu vam te dozivljaje.

Rakun se sunja uglavnom u nocnim ili ranim jutarnjim satima. Nema poseban strah od ljudi, pogotovo ako je u grupi. Najcesce se i desava da u potragu za doruckom idu kolektivno.
Tog jutra, pre oko 7-8 godina radila sam od 5 ujutro. Izasla sam iz kuce oko 4:30, prelazim stazu od ulaznih vrata do kapije... odjednom... ukopavam se i osecam kako mi klecaju kolena . Ispred kapije oko kante za smece, okupili se rakuni, njih 5 komada . E kad se nisam . Ustuknula sam nekoliko koraka, ocigledno da sam im prekinula frustuk. Ja sa ove strane, oni sa one, gledam ih u cudu, oni mene gledaju belo. Ma ni mrdnuli nisu Okurazila sam se i nekim neartikulisanim zvucima pokusala da ih oteram: ish-ish-ish... shic... cibebre-cibe... Masem rukama, mlataram tasnom, ali i dalje drzim odstojanje. "Pi*** vam materina, razilazite se, zakasnicu na posao" Jok... ni da mrdnu i uporno blenu u mene verovatno misleci "koja je ovo lokalna lujka"!Vidim ja da moram da budim mog patriotu. Vratim se u kucu, uletim u spavacu sobu: - Get up, get up - vicem ja!* Aaaaaa, why are you yelling , what's happening?
- There are five of them at the gate!
* What are you talking about... five of what?-
Raaaaaaaaaaccooooooooons! Do something. They are not listening to me!

Da ne duzim dalje o mom lupetanju, uglavnom moj dragi zgrabi metlu ko furija izlete iz kuce, ja za njim snebivljivo Dere se on na rakune, mlati ispred njih onom metlom. Konacno jedan za drugim, kad su videli da nas je vise i da jedan od nas ima cak i oruzje, nemilo se odvojise od trpeze i smugnuse u noc.


Izvolite sada vi... da vidimo vasa iskustva sa divljim zivotinjama Ja cu nastaviti da vam pisem o svojim, nekom drugom prilikom!