Novalis,melanholicni i u zivotu nesrecni pesnik,kome je ''smrt jos od ranog detinjstva kucala na vrata,nasao je u sebi snagu celovitog,i sve sto je do njegovog vremena bilo poznato u nauci i filozofiji uneo u sebe,doradio i tako objedinjeno i doradjujuce iznedrio kao viziju buducnosti covecanstva i coveka u njemu...Jadni,tuzni mladi pesnik!!!
Dobro je sto postojite vi pesnici,tvorci lepog stiha,i carobne misli ,jer u obicnom vidite neobicno , u konacnom beskonacno...Vi ste dokaz,da iza vidljivog postoji nevidljivo,iza poznatog nepoznato,a jos ste predvodnici svih nas koji i ne slutimo da u sebi nosimo skrivene sposobnosti i moci da poput,Heseovog Demijana,predjemo sa zemlje u kosmos...u samom sebi...
''Mi sanjamo o putovanjima dubine naseg duha...a pozvani smo u misiju da oblikujemo Zemlju...Bog trazi Bogove''-pisao je Novalis...pre gotovo dvesta godina...
''Nesrecni ljudi stvaraju i to ''zbog nekog nedostatka''...Nije umetnik srecan dok stvara,jer i ne stvara da bi bio srecan,nego da bi savladao nesrecu...Srecan je kada nesto stvori...''....
Sta mislite...zasto umetnik stvara...???