"Uporedni dnevnici"
Prikaz rezultata 1 do 7 od ukupno 7
  1. #1

    "Uporedni dnevnici"

    Moji najveći prijatelji, na vremenskoj horitontali, postali su i moji kumovi. Razgovor sa svakim od njih ponaosob, donosio je i donosi na svetlo dana ono što se zapeklo u neizgovoru i neosvešćenosti svakodnevanja. Ali, tokom godina, držeći u rukama mnoge knjige i spise, stekao sam veliki broj prijatelja na vremenskoj vertikali. Neki od njih su vekovali svoj vek pre nekoliko hiljada godina. Kako sam ih pronašao, ili kako su oni pronašli mene? Dešavalo se da čitajući rukopise u njima pronalazim doživljaje i osećanja koje sam dugo nosio u sebi i koji su sazrevali za videlo, čekajući tren moje otvorenosti i smirenja. A opet, mnogo toga što je meandriralo mojim bićem i svešću i što sam na neki način porodio, pronalazio sam desetine godina kasnije u delima ljudi koji su gotovo identična iskustva duha zabeležili pre mnogo, mnogo vremena. Zato sam pišući sopstveni dnevnih, dnevnik ličnog iskustva i doživljaja, istovremeno pisao i tzv.Uporedni dnevnik, tj. beležio tragove tuđih duhovnih proboja, gotovo identičnih doživljajajima i mislima koje sam gajio u sebi i o kojima nisam svedočio, ali i iskustva o kojima sam govorio, a zatim ih kasnije otkrivao u rukopisima drugih.
    Pozivam vas da na ovom mestu ostavljate tragove svojih prijatelja sa vremenske horizontale i vertikale, tragove u kojima se očituju vaši doživljaji i posete duha koje ste prepoznali u tuđim pisanijama.

    Ovo su izabrani delovi iz mojih Uporednih dnevnika

    Ne tražeći više među ljudima sreću, za koju sam osećao da je tu neću naći, moja se živa mašta već bila vinula iznad mog tek započetog života, kao tuđeg joj tla, da bi potražila neko mirno mesto gde bih mogao da se zadržim Žan Žak Ruso

    Mnogo samuješ i dugo ćutiš, sine moj, zatravljen si snovima, izmoren putevima duha. Lik ti je pognut i lice blijedo, duboko spuštene vjeđe i glas kao škripa tamničkih vrata.
    Ivo Andrić

    I kad sam činio ono najteže i slavio pobede svojih prevladavanja: tada ste nagovorili one koji su me ljubili, da viču kako im nanosim najviše boli
    Sećanje nema ničeg zajedničkog s nervima, s mozgom. Ono je prasvojstvo. Jer, čovek u sebi nosi sećanje svih ranijih pokoljenja. Slika sećanja je nešto veoma tvoračko i retko. Fridrih Niče

    Činjenica da smo živi znači da smo izabrani za neki cilj, a ako život nismo izabrali mi sami, možda pri poslednjoj proceni nismo ni slobodni da umremo Jukio Mišima

    Ako tvoje ime pa bilo da umreš ili živiš za svet ništa ne znači, onda je bolje da živiš
    Jočo Jamamoto

    Pođi i razdaj sve bogatstvo i budi sluga svima. I postaćeš neizmerno bogatiji nego pre, jer nećeš biti srećan ni zbog hleba ni bogatog odela, ni zbog gordosti i zavisti, nego zbog beskrajno uveličane ljubavi ... steći ćeš mudrost ne samo iz knjiga nego ćeš biti sa samim Bogom licem u lice; i zasjaće Zemlja jače od sunca, i neće biti ni tuge, ni uzdisaja, nego samo jedan prekrasan raj ... Fjodor Dostojevski

    O kako ovo proleće ljubavi nalikuje na nestalnu divotu aprilskog dana, koji sad odrazuje svu lepotu sunca, a zamalo će neki oblak sve to uništiti Viljem Šekspir

    Osećanja stranog i prepoznavanja, odbijanja i očaranosti, razdvajanja i ponovnog spajanja s Drugim, takođe su stanja usamljenosti i opštenja sa samim sobom. Onaj ko je sam sa sobom, onaj kome je dovoljna sopstvena usamljenost, nije usamljen. Istinska usamljenost je u razdvojenosti od svog bića, u dvojnosti. Oktavio Paz

    ... nalazim se u stanju u kome su morali biti oni nesrećnici za koje se verovalo da ih zloduh progoni. Spopadne me poneki put, to nije strah, nije požuda to je neko unutrašnje, neznano bešnjenje što preti da će mi razderati grudi, steže mi grkljan.
    J.V.Gete

    - što je ćutanje dublje, što je mir teži, što nemost nepokretnija, tim prodornije zrači iz njega veliki identitet: veliko aktivno ispunjavanje prostora tvrdo, teško rasprostiranje. Bela Hamvaš

    Za potpunu usaglešenost duša potrebno je usaglašeno disanje, jer šta je disanje, ako to nije ritam duša. I zato, da bi se uzajamno razumeli, potrebno je da koračaju ili da leže jedan pokraj drugog. Marina Cvetajeva

    U tom trenutku granulo je ono svetlo svesti koje omogućuje da se jednim pogledom sagledaju kulise i sve ono što se na sceni odigrava, premda nam posle toga nikako ne uspeva da objasnimo taj dojam. Robert Muzil

    Ljubav je u suštini stav koji podrazumeva beskonačno prema konačnom. Obrnut odnos konstituiše ili veru, ili poeziju. Josif Brodski

    Sve mi se čini da negde daleko ima nešto posebno ili kakav divan, neostvarljiv predmet a ja živim sumorno. Andrej Platonov

    Oni (pisci) behu voleli, svirepo patili kao junaci iz njihovih romana, a naročito dobro su završili; razneženo i pomalo veselo oživljavao sam njihova stradanja: kako su morali biti zadovoljni, ti momci, kada bi se osećali vrlo nesrećni; sami sebi su govorili: Kakva sreća, rodiće se lep stih!. Žan Pol Sartr
    Slučajnost je ispoljavanje i dopuna nužnosti. Mihail Ančarov

    Mi sami moramo na nov način postaviti stara, večna pitanja, ne bezbojno ih ponavljajući nego moramo u to uložiti krv svoga života kako bi smo prizvali senke prošlosti i iskusili ih kao probleme koji se nas tiču. Eugen Fink

    ... čovek mora umreti pre no što postane stvaralac. Tomas Man

    Živeti bez ikakvog cilja! To sam stanje nazreo, često ga dosegnuo, ali mi nije uspelo da se u njemu zadržim: previše sam slab za takvu sreću.
    Držimo se konkretnog i praznog, odbacimo sve što je između: kulturu, civilizaciju, progres, preživajmo najbolju formulu pronađenu na ovome svetu: fizički rad u manastiru. Emil Sioran

    Ponekad se to može desiti: tamna noć, iznenadno svetlo i imaš uvid. Zatim, ponovo mrak. To je ono što se dešava velikim pesnicima: on je samo na graničnoj liniji sa koje može pogledati na onu stranu. Osho

    Umetnik treba da bude miran. On nema pravo direktno da ispoljava svoju tremu, svoju zainteresovanost, neposredno da izliva sve to. Svako uzbuđenje zbog objekta mora da se pretvori u olimpijsku staloženost forme. Tek tada će umetnik moći da priča o za njega uzbudljivim stvarima. Andrej Tarkovski

    Poezija vodi istoj tački kao i svi oblici erotizma, jedinstvu, međusobnom prožimanju posebnih predmeta. Ona nas vodi smrti i, preko smrti, kontinuitetu: poezija je večnost. Žorž Bataj

    Ako se uzvisimo do duhovnog poimanja saznanja, biće nam jasno da je saznanje akt preko kojeg se sa samim bićem nešto događa, događa se njegovo prosvetljenje. Ne da neko ili nešto saznaje biće kao sebi suprotstavljeni predmet, nego samo biće saznaje sebe i kroz saznanje se prosvetljuje i raste ... U samom biću dolazi do razdvajanja i ono se u saznanju izražava u vidu objektivizacije. Nikolaj Berđajev

    Uopšte nisam veseo, ali se trudim da se ne odučim od šale i na razne načine izbegavam ono što se oseća na hedonizam i mučeništvo. Vinsent Van Gog

    Razmišljam i dalje o toj žudnji, da se nekud ode, i odande gde smo najsretniji. Uvek sam imao tu želju da nestanem u daljini. Da otputujem, da napustim, da ostavim ....
    Miloš Crnjanski

    Dokle god čovek ne zadobije smirenje, ne zadobija nagradu za svoja dela. Nagrada se daje ne za dela, nego za smirenje. Sv.Isak Sirin

    Vrtoglavo gađenje koje je zamenilo ono gađenje pomalo bljutavo od šećerlema. Ova derlad se kljukaju haosom, i zabiberenom papazjanijom senzacija. Žan Kokto

    Ja sam svoju misiju završio! Ne bojim se više smrti! Spreman sam da umrem! Ceo život sam bio samo jedan usamljenik! To je sve!. Vasko Popa

    Jer seta je greh: ne hteti duboko i prisno. A to je izvor svih grehova.
    Seren Kjerkegor

    Onaj ko se još nije uzdigao do tačke na kojoj mu je apsolutno idealno neposredno i baš zato apsolutno realno, taj nije sposoban niti za filosofsku niti za poetsku misao. Pitanje o stvarnosti, onako kako se postavlja u običnoj svesti, nema nikakvog značaja s obzirom na ono što je apsolutno, ni u onome što je poetsko kao ni u onome što je filosofsko. Ova stvarnost nije istinska stvarnost, štaviše, u istinskom smislu je nestvarnost.
    F.V.J.Šeling

    Pad je, zapravo, izdvajanje, lični egoizam bića i sila, želi sve za sebe, želi da se izdvoji, da sačuva za sebe svoje biće i svoje moći, i da se samo za sebe dočepa onih sila koje su mu poslate odozgo. Teofrast Paracelzus

    Ne čini nas nesrećnima ono što nam nedostaje, nego ono što imamo; i kada sa sebe, i onih koji su nam dragi, svučemo sav imetak koji nije nužan, poimamo život u njegovom istinskom monumentalnom značaju. Džon Kuper Pouis

    Ukoliko je čovek više pribran u sebe i udaljen od spoljašnjih stvari, utoliko se više njegov duh širi i izdiže bez ikakvoga truda, jer odozgo dobija svetlost razuma.
    Pogledaj kako si daleko od prave ljubavi i smirenosti, koja se nikad ne ljuti i ne srdi do na sebe samu. Toma Kempijski

    To što sam konačno kazao: onaj koji je našao Sve, taj je nju (ljubav) pronašao, to je takođe istina; ona je bila početak svih stvari i vlada svime: ukoliko je nađeš dospevaš u osnov, odakle sve stvari proističu i gde stoje, i u njoj si kralj nad svim delima Božjim.
    Jakob Beme

    ... jer čovek mora izaći iz svih slika iz samoga sebe i svemu postati posve dalek i nejednak, ako inače želi i treba uzeti Sina i postati Sinom u Očevu krilu i srcu.
    Majster Ekhart

    Žeđ i bdenje razmekšavaju srce; kad srce omekša naviru suze. Onaj koji to isproba nasmejaće se. Sv.Jovan Lestvičnik

    Bivstvovanje je najzaboravljenije, tako bezmerno zaboravljeno da i ovaj zaborav ostaje uvučen u svom vlastitom vrtlogu. Mi svi jurimo prema bivstvujućem; jedva neko razmišlja bivstvovanje. Kada to neko učini, onda ga praznina ovog najopštijeg i najrazumljivijeg već oslobađa povezivanja, u koje je za jedan trenutak pomislio da se upusti. Ali, ovo najzaboravljenije istovremeno je ono što je najviše u sećanju, koje jedino dopušta da se ono bilo, sadašnje, i buduće primeti i da se biva u njemu.
    Martin Hajdeger

    Jer, kakvu korist ima onaj ko sebe smatra carem a ugnjetavan je gnevom i pohotom-
    Sv.Petar Damaskin

    Jer nijedan od nas ne živi sebi, i nijedan ne umire sebi. Sv.ap.Pavle

    Psiholog može da prati nervni mehanizam sve do mozga; ali, konačno, postoji jedan hijatus koji niko ne namerava da popuni. Simbolično, možemo pratiti uticaje fizičkog sveta sve do ulaza u duh; oni mogu da pozvone i da odu. Edington

    Pravi je problem dalje živeti duhovnim životom, u njegovim najuzvišenijim trenucima, onima koji najviše liče na smrt .... Đuzepe Tomazi di Lampeduza

    Čovek A stupa u dodir i razumevanje sa čovekom B na taj način što postaje hristolik (poistovećenjem sa Logosom, Slovom, oslovljen ili ohristovljen) pa tek onda, iz te oslovljenosti ili sabranosti, može da razume drugog čoveka kako ga je razumeo i razume i sam Logos Tvorac čovekov. Sporazumevanje se onda zbiva iskustvom te sabranosti (Logosa), toga poistovećenja, dakle, duhovnim iskustvom, a ne znanjem.
    Žarko Vidović

    Poznajem sebe samo kao ljudski entitet, kao pozornicu, da tako kažem, misli i osećanja; i svestan sam izvesne dvojnosti pomoću koje mogu da se udaljim od sebe kao od nekog drugog. Ma koliko da je moj doživljaj jak, svestan sam prisustva i kritike dela mene koji nije deo mene, nego posmatrač koji ne učestvuje u doživljaju, već ga beleži, a to sam ja koliko i vi. Kad je igra života, može biti i tragedija, završena, posmatrač odlazi svojim putem. Henri Dejvid Toro

    Za viđenje i sozercanje Istine sam poznajući subjekt treba da postane i bude Istinit.
    Nebesa se približuju zemlji u odgovor na visoke uzlete čovekovog duha. I upravo u tim susretima sa gornjim svetom nalazi se ispunjenje pravog čovekovog poznanja.
    Georgije Florovski

    Mnogi napuštaju sve svetovne stvari, ali ne napuštaju svoje uživanje, svoju volju i same sebe, i zato je tako malo istinskih usamljenika, jer ako se duša ne oslobodi svog uživanja, svoje želje, svoje volje, duhovnih darova i počinka, pa čak i samoga duha, neće moći da dođe do te vrhunske sreće unutrašnje samoće. Migel de Molinos

    Sa onim što je neizrecivo i nepoznativo spajamo se na način neizreciv i nepoznativ i to u jedinstvo koje je više od naše logike i od naše umstvene sposobnosti
    Dionisije Areopagit

    Bog je stvorio svet tako da sva stvorenja kao da su uključena jedna u druge; sve je imanentno svemu, ne remeteći, međutim relativnu samostalnost jedno drugog i ne narušavajući jasnu razgraničenost svih stvorenja. Nikolaj Loski

    ...jer, može se reći, da vredimo samo onoliko koliko vrede naše zabrinutosti i naše melanholije. Kako napredujemo one postaju sve dublje, plemenitije, i lepše ....
    Moris Meterlink

    Bio sam dete pesnik i bilo mi je predodređeno da stvari vidim do dna. Kao što ih drugi vide pomoću iks zraka. Pesnik je ljudsko biće koje živi skoro isključivo da bi uklanjalo zastore istkane od konvencija, pravila, reči, da bi videlo i drugima pokazalo ono što se nalazi iza tih zastora. Virgil Georgiu

    Mislim, u stvari, da spokojstvo dela ne odražava spokojstvo autora. Može se, naprotiv, dogoditi da delo postane učinak grozničavog otpora pred dubokim previranjima, i da, ničim to ne odražavajući, odgovara iščekivanju katastrofe. Pol Valeri
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  2. #2

    Odgovor: "Uporedni dnevnici"

    dobar uvodni tekst posta a onda.....onda se post sveo na saku omiljenih citata....
    ocekivala sam drukciji razvoj teksta,manje pretencioznog navodjenja ...pomislila sam da je poenta odmah napraviti ili istaknuti paralelu ili makar tacku preseka dva duha koja se nikako vremenski ili prostorno nisu mogla sresti a o istoj stvari jednako misle....
    tema s citatima koliko pamtim ima i bez naglasavanja su upravo ono sto si zamislio....recenice koje nas dotaknu su one koje smo pomislili a nismo nikad ispisali...neko iste duhovne pripadnosti je bio brzi...
    Ploviti se mora i bez broda ..

  3. #3

    Odgovor: "Uporedni dnevnici"

    Hvala za komentar. Potpuno ste u pravu, trebalo je navesti primer "paralele ili tačke preseka dva duha", a ne ispisati rečenice koje su me takle. Neka se od ove Vaše poruke tema razvija na način koji ste Vi zamislili.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  4. #4

    Odgovor: "Uporedni dnevnici"

    Da pojasnim moju prvotnu zamisao sa ovom temom, koju sam u pogrešnom pravcu usmerio, što je već lucidno primećeno u prethodnom komentaru.

    Bio sam na završnim godinama studija kad sam gotovo digao ruke od medicine. Spavao sam po klupama u gradskim parkovima, ili čitave noći sedeo bez pokreta na obalama beogradskih reka. Pomagao sam pijancima koji su krvarili po beogradskim ulicama, obeznanjeni od tuge i alkohola, dok sam kao slepac u sitnim noćnim satima opipavao sanjivo lice grada, lišenog šminke dnevnog meteža, gungule ljudske uzvrpoljenosti. Pisao sam pesme i intezivno pokušavao da odgonetnem tajnu koja me potpuno osvojila, tajnu umetničkog čina. Navešću ovom prilikom deo onaga što sam zapisivao u svoj dnevnik i što se kasnije pojavilo u mojim knjigama (ovo je i deo zapisa koji sam ostavio na blogu):

    „Istinska usamljenost je u razdvojenosti od svog bića, u dvojnosti“(Oktavio Paz). Neophodna je smelost da se dozvoli rascep unutar sebe i u tom zjapu proboravi, ne bi li se kreirale krinke kazivanja. Jedno se iskazuje udvajanjem, rascepljenošću stvaraoca. Samopopredmećenje. Neophodni akt prisećanja doživljenog, njegovo predstavljanje opredmećenim Ja-koje-je-u-priči, a tim i oformljenje slika i predstava pozajmljenih iz odnosa prema stvarima. Zato je umetnički čin igra olakoumljenja, opovršnjenja, igra nastala iz nužde Reflektujećeg Ja za savladavanjem nemuštosti. Postaviti Ja-koje-je-u-priči u poziciju suštog koje biva opaženo i uvučeno u prostor Ja-koje-čita, koje predstavlja svest nekojeg bivstvujućeg, jeste igra. Setna igra. Tuga nedosegnuća. Biće se zaigra, načini scenu unutar sebe. Na bini se pomalja akter glavne uloge – Ja-koje-igra.
    Ja-koje-posmatra zauzima jedino sedište u jedinom redu improvizovanog gledališta. Doživljaj se postavlja na scenu, smešta u svet igre ne bi li smo se na imaginativan način ponovo identifikovali. Zašto? Spoznanje prevazilazi intelekt. Razumu je neophodno da iz bezvremja doživljaj ovremeni i iz pozicije tumača predstave, prema kojoj nije nimalo ravnodušan, uobliči bojom, slikom, rečima, osećanja koja su na daskama oživela. Pri tome nije važno da li sećanje vodi deltama svih okolnosti koje su dovele do velike vode – doživljaja, do spoznaje, ili je funkcije scenografa, koreografa, suflera i režisera, preuzelo samo osećanje. „Osećanje dobija istaknut položaj: ono je dodirna tačka u kojoj se duh čoveka, inkarniran u nekom telu, dotiče materijalne građe sveta ... duh nije više bez tela i telo nije više bez odnosa prema duhu“ (Eugen Fink). Osećanje ostaje u biću kao svedok prosvetljenja i nakon njegovog survavanja u diskontinuitet. Ono biva prizvano iz do-svesti predstavom rascepljenosti. Prilazak sebi je formalan: Ja-koje-čita posmatra ono drugo, ali sve se zbiva unutar postojanja. Postojanje Ja-koje-je-u-priči nije nezavisno od postati opažen, ono živi za Ja-koje-tumači, nije postojeće po sebi ni u odnosu na literaturu, ali je ipak imanentno postojanju stvaraoca.

    Skoro 15 godina kasnije, otkrivajući jednog od najvećih živih pravosalvnih mislilaca i posvećenika duhu, pročitah sledeće:
    „Ako predmet moje spoznaje treba da budem sam „ja“, onda se u spoznaji – ali samo u spoznaji – moje sušto (postojeće) cepa na „subjekt Ja“ (koji spoznaje) i “objekt Ja“ (predmet moje spoznaje), tako da se rascep spoznaje i mišljenja, koji obično zamišljamo kao rascep sveta na dva pola (pol „subjekta Ja“ i pol objekta, sveta), odigrava već u samom meni, kao rascep u samoj spoznaji mog suštog, mene samog: rascepljenost tada (u spoznaji) na „subjekt Ja“ i „objekt Ja“. Tako se taj rascep dešava. Ali u mišljenju i spoznaji“. Žarko Vidović
    Nekoliko godina nakon toga, sledeći iskustvo i preporuke Bele Hamvaša, držao sam u rukama knjigu američkog pisca Toroa i ponovo preneraženo i u isti mah radosno, otkrivao svoje doživljaje i misli na meni neznanim stazama kojima su drugi hodili.
    „Poznajem sebe samo kao ljudski entitet, kao pozornicu, da tako kažem, misli i osećanja; i svestan sam izvesne dvojnosti pomoću koje mogu da se udaljim od sebe kao od nekog drugog. Ma koliko da je moj doživljaj jak, svestan sam prisustva i kritike dela mene koji nije deo mene, nego posmatrač koji ne učestvuje u doživljaju, već ga beleži, a to sam ja koliko i vi. Kad je igra života, može biti i tragedija, završena, posmatrač odlazi svojim putem“. Henri Dejvid Toro

    Eto. Ako vas ovi redovi i sve gore izrečeno, ponuka da na ovom mestu ostavite svedočanstvo poklapanja damara vaše duše sa oscilovanjima duša savremenika, ili onih bića koja su obitavala u bliskoj ili dalekoj prošlosti, učinićete zadovoljstvo ne samo predlagaču ove teme.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  5. #5

    Odgovor: "Uporedni dnevnici"

    Negde između 1995.i 2002.godine (morao bih da prebiram po svojim dnevnicima da bih tačno datirao nastajanje teksta, što u ovom slučaju nije bitno, a videćete i zašto) nastao je sledeći zapis koji je kasnije ušao u knjigu "Prozor" objavljenu '08.g.:
    Čisto i iskreno ne poželeti "sebe", iskonsku čistotu u sebi, znači ponavljati greh, živeti grešno. Ali, u želji za sobom rodio se greh pračoveka. Ljudska sujeta je grdna imitacija Božje želje za ogledanjem, iz koje nastaje svet. Nas crv izopačine razjeda i nutka slatkaste obmane strasti. "Sebe" danas čovek može naći u bezmolviju, u samovlašću mora se sebe strastvenog potpuno odreći. "Sebe" na prapočetku izgustirala je taština Ja koju je obelodanio greh. Ninješni sagledatelji svukoše velum sopstva koje živi u prividima, strasno, i kroz obnovljenu prozirnost videše suštost, dokonaše svoju lišenost i zavapiše ka Duhu. Na počelu, spoznanje je značilo distanciranje od lepote i tašto pregnuće da se ona iznova stvori i zadrži za sebe.

    Juče sam pročitao sledeće:
    "I ne zaboravimo: ovde smo, na planinama, gde ne poznavati sebe nije, naprosto, ne znati šta se u nama dešava, kada smo zaljubljeni ili ljubomorni, stidljivi ili zavidljivi, srećni ili nesrećni. Ne poznavati sebe znači ne znati šta se božansko dešava u ljudima. Ružni smo kada se udaljavamo od bogova koji su u nama, a postajemo lepi u meri u kojoj ih otkrivamo. Ali, pronaći ćemo božansko u drugima, tek pokazavši im prethodno božansko u nama samima" Moris Meterlink ("Unutrašnja lepota")
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  6. #6

    Odgovor: "Uporedni dnevnici"

    Pre nekoliko dana, za vreme boravka u Bugarskoj na sportskim igrama, napisah nekoliko stihova, među njima i sledeće:

    Nespokojnik
    izmislitelj patnji

    u dnu bašte njene radosti
    upokojen na dan svetkovine
    mašte mirotoči pehare
    žudnje

    Pre nekog trena pročitah: "Nezadovoljan stvarnim patnjama, nespokojnik sebi nameće imaginarne; on je biće za koje nestvarnost postoji, mora da postoji; bez nje, gde bi našao porciju nemira koje iziskuje njegova priroda? Emil Sioran ("Silogizmi gorčine")
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  7. #7

    Odgovor: "Uporedni dnevnici"

    07.XII 1988. u svoj dnevnik zapisao sam sledeće:
    Nekad istina, poput stidljive, uvređene žene ... Jer doživeti je telesno pre no smo je dušom dodirnuli, znači zauvek je izgubiti...

    Iste godine, 1988., u pismu koje sam uputio ženi u koju sam bio zaljubljen pišem:
    Još jedan vid apstinencije: izbegavanje koitusa sa zavodljivom istinom. Ne smemo je nikako silovati, ali niti dozvoliti da ona napastvuje nas. Upražnjavati onaniju ne bi li utažili žudnju, a pri dodiru s njom koristiti samo emocije, samo dušu.

    5.XI 1990. PONEDELJAK pročitah:
    "Napokon ona (istina) je žena: čovek ne treba da je napastvuje" Fridrih Niče
    Tog dana zabeležih: Kako da ovo objasnim? Šta se to podudara u našim životima, iako nas deli čitav vek, da nadolazimo na istu misao, zapravo na isti doživljaj?
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Slične teme

  1. Sta znaci "Nezavisnost" i "Suverenitet"?
    Autor Skidatch_Mraka u forumu Politika
    Odgovora: 8
    Poslednja poruka: 29.03.2012, 18:30
  2. Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 30.03.2011, 21:25
  3. "Nova" i "stara" dijaspora
    Autor irnik u forumu Dijaspora
    Odgovora: 14
    Poslednja poruka: 10.10.2008, 10:20
  4. Od "Keca" do "Petice"
    Autor swba u forumu Spomenar
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 19.12.2006, 08:29

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •