Zalaganje života
Prikaz rezultata 1 do 14 od ukupno 14
  1. #1

    Zalaganje života

    Sedeo sam u dvorištu napuštene kuće. Bezglasno ječanje duše mastiljavilo je podatnu belinu parčeta papira koji sam držao u ruci, kad ... Počeše da nas granatiraju. Ustao sam i potrčao ka podrumu susedne kuće koji nam je služio kao sklonište. Ali, odjednom se ustavih. Gonjen zaglušujućom unutarnjom grajom stihova koja je nadjačavala fijukanje i tesak granata, spustio sam se u kanal pored druma i nastavih da pišem.
    Kad sam se vratio sa ratišta odneo sam pesme u redakciju Književne reči. Od njih šest ili sedam obelodanjene su četiri. Od tog trenutka one su počele da žive svoj život. Neko ih je čitao u Švajcarskoj i jedna od njih se pojavila u prevodu na nemački u Antologiji poezije pesnika sa bivšeg prostora Jugoslavije. Kasnije je pročitana u radio emisiji u Kelnu. Dve su prevedene na slovenački i pojavile su se u književnim časopisima u Kranjskoj Gori i Ljubljani.
    Da. Čovek mora da uloži svoj život da bi ono što stvara uistinu zaživelo.
    Ako želite, podelite to iskustvo, ostavite svedočenja na ovom mestu.

    OČAJNA PESMA

    Raskrinkavali smo intimu
    zatvorenih dvorišta
    remetili san izgladnelih
    ostavljenih životinja
    iz soba nas začuđeno posmatraše
    iz straha nedovršene namere
    zaustavljeni gestovi svakodnevnice
    mirisavih ljubavi nepoznatih
    kreveti neraspremljeni
    Poluispijene čaše plakale su
    od tugom iskrivljenih nekih usana
    zaboravljene
    A mi stranci uplašenih
    očajnih lica
    uzjahani i bičevani razbaštinjenom
    današnjicom
    i vonjem kljaste sutrašnjice
    opoganjeni
    rafalima ubijali smo tišinu
    napuštenih domova

    Zosim Popac
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  2. #2

    Odgovor: Zalaganje života

    VOJSKA U NAPUŠTENOM SELU

    Imitiramo život
    onomatopejom svakodnevlja

    Ali nas AVET
    pustog sela
    ujutru uvek iznenadi
    tužnim psećim očima

    Zato ubijamo pse
    mi
    ljudi pobesneli


    Zosim Popac
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  3. #3

    Odgovor: Zalaganje života

    OTIŠAO SAM

    Otišao sam u reč
    da je oživim

    Nikoga ne krivim
    što me je R
    rastrglo
    u sprezi sa A i T

    Sad lutam osmišljen
    prostorima nedohvatnim
    neozeblom umu

    Otišao sam
    da više nikad ne budem
    sad i tu


    Zosim Popac
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  4. #4

    Odgovor: Zalaganje života

    ZAGRLJAJ

    Da te zagrlim
    toplu čežnjivu pred ljudima
    ne-znatiželjnim pogledima tek
    probuđenih kioska
    i drljavim očima sanjivih novina

    pred slinavim
    balavim od jutarnje studene svetlosti
    prehlađenim prozorima
    na hladnom pločniku
    punom modrica od udaraca
    neznanokudkakozašto krenulih
    uobraženih stopala

    pred svojom
    u navali raspomamljenog besmisla
    u ove zlehude dane ratovanja
    uhiljadustručenom željom
    da upijem te i pohranim u sebi
    da budeš vrelo smisla
    sveg mog delanja i živovanja

    da zagrlim te ljubljena ženo
    kad ću moći
    a da to ne bude
    samo
    grozničavo snevanje

    Zosim Popac
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  5. #5

    Odgovor: Zalaganje života

    PESNICI - RATNICI

    Izgubljeni
    u potrazi za bilom proticanja

    Ubrzanje mišljenja
    nije dostatno
    da bi se vremena
    tahikardija osluškivala

    U međuhodu otkucaja
    ne vide svoje lice

    Nema opštenja

    Odbegle ćute senke:
    na krstu raspet smešio se Hrist

    Na zgnječene smrdibube
    bazde reči izgovorene

    U pustoši osamljenosti
    ostaje im samo o zidove
    pustih soba ponekad
    glavu razbijati

    Zosim Popac
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  6. #6

    Odgovor: Zalaganje života

    Dva meseca pre njenog konačnog odlaska ušla je u moju ordinaciju sa svojom decom. Tri nejaka, uplašena i utihnula deteta koja su osećala da se nešto strašno događa sa njihovom mamom. Pri odlasku stegla mi je ruku čvrsto, uplašeno i odlučno u iti mah, i izgovorila: “Pomolite se za mene“. Gotovo sam se razboleo pri našem poslednjem razgovoru koji smo vodili pre nedelju dana. Posle tri godine neprestane borbe, bolest je slomila njeno telo. Rak dojke se proširio na jetru, pluća, kosti. Dok sam pokušavao da gutajući prikrijem suze, izgovarao sam reči koje su joj oduzimale svaku nadu. Bile su iscrpljene sve terapisjke mogućnosti koje je nudila ortodoksna medicina, operacije, zračne, biološke i hemioterapijske linije, ali i svi pokušaji alternativnog lečenja. Tog dana, i tog časa, spustih svoj dlan na njeno rame. Pogledala me je, smireno, a zatim se njene oči okrenuše ka slućenim prostranstvima.
    Nekoliko meseci kasnije, dok sam sedeo u kafani na autobuskoj stanici čekajući polazak autobusa za Prolom Banju (na jedan od sastanaka Kancerološke sekcije), ispisao sam stihove koje ćete čitati. Tri godine kasnije pojavila se moja zbirka poezije „Žrtvovanje“. Poglavlje „Posvećenost“ nastalo je iz sličnih doživljaja.


    PRI ODLASKU NA SASTANAK
    KANCEROLOŠKE SEKCIJE

    Ove godine
    intezivnog prebiranja
    po neumoljivosti u bifeu
    autobuske stanice

    glasno
    srkućem kafu u čaši
    vode rascvetavaju se
    crvene ruže Pogledom

    konobarice tretiram
    glavobolju koja uporno
    negira lakomislen san u kome
    neko za nas ponovo mre

    Vozač autobusa
    deli „Negro“ bombone
    sin mu se rodio mada
    sanjao je oči zagledane

    u lobanjske svodove mlade
    žene za kojom deca
    u mojoj glavi
    neprestano pište
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  7. #7

    Odgovor: Zalaganje života

    Već deset godina, otkad sam počeo da radim kao onkolog, svakog dana, na putu od kuće do posla izgovaram molitve. Molim se da tog dana ne počinim grešku, ne previdim, ne uzoholim se, da sačuvam bistrinu uma, otvoreno srce i smiren duh. Molim se da moji promašaji ne doprinesu patnji bića koja mi dolaze slomljenih sudbina, zgrčeni od bola duševnog i telesnog. Molim se da sačuvam smirenje i darujem ga onima s kojima dolazim u kontakt. Jer smirenost je dar Božji kojim sam darivan. A upravo smirenje je neophodno da bi se čovek upustio u borbu sa bolešću, ili se priperemio za odlazak sa one strane vremena.


    POSAO

    Pred ogledalom jutros
    prećutkujem snove
    još se nije razdanilo na drumu
    mačka jauče slomljene kičme
    Mnogo zavisi od mrmljanja
    molitvi do posla Na odeljenju
    Onkologije uzimam šoljicu razgovora
    iz ruku lepotica dodira
    klonim se pored pacijenata
    od plača da uzdržim se nad snovima
    koji lagano izdišu
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  8. #8

    Odgovor: Zalaganje života

    Vodio sam vizitu. Kraj postelje mlade žene koja je s neverovatnom vedrinom podnosila svoju tešku bolest, dobar deo poda i kasete pored kreveta bio je obojen ljubičastom bojom prosutog rastvora koji je korišćen za premazivanje rana. Pre nego sam ma šta izustio ona mi se obratila tihim ali odlučnim tonom: Nemojte grditi sestre, ja sam to prosula, izvinite molim vas, obrisaću sama. Gledao sam u predivne crte njenog lica, obeleženog bolnim grčem, ali smirenog prisustvom duha, u njene oči kojima je nedug odneo sjaj i moć. Gotovo je oslepela zbog bolesti. Hteo sam da je zagrlim i privinem na grudi, da upijem u sebe bar delić kosmičke patnje koja joj je obezbojavala život poslednjih godina. Stajao sam nem, pokušavajući da ukrotim drhtavu ruku kojom sam ispisivao terapiju.
    Kad sam se s posla vratio kući, moja četvorogodišnja kći mi je pokazivala svoje crteže. Ponovo sam, probuđen, nemeo. Te noći, kad se sve spolja stišalo, a moji zvrkovi i supruga već ušuškali snovima, suze su nemilice razobličavale reči i stihove koje sam ostavljao na papiru preda mnom.
    Sutradan je lepuhnula. Sestre su mi ispričale da je sama, pre nego su i stigle da reaguju, obrisala pod i mrlje na kaseti. Ubrzo posle toga je legla u postelju i izdahnula, lako i tiho.


    DISTANCA

    Probudio sam se
    pre sna
    pred crtežom
    četvorogodišnje kći

    ni napred
    ni nazad
    u ravnoteži sila
    go iščekujem kiše

    da krenem na kraj duge
    gde se nateže do zanosa
    uvek puni vrč vina

    da preživim
    što ne mogu da zaboravim
    na odeljenju onkologije

    dok gledaju i uče me
    oči koje ne vide
    pravilnoj
    upotrebi reči
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  9. #9

    Odgovor: Zalaganje života

    Ranjiv, bez odbrane i moći da se uzdržim od jasnog ospoljavanja tuge, izbegao sam duže zadržavanje s njom u razgovoru i tokom pregleda. Previše sam plačljiv, što je uvek znak da ubrzo moram da se sklonim, odem na odmor i revitalizujem u potpunoj samoći i samoizopštenju iz svakodnevlja. Već danima joj poigrava levi, donji očni kapak. Uplašila se da je to zbog terapije, ili možda bolesti. U Dnevnoj bolnici, pored sobe za hemioterapiju gde je i ona tog trenutka ležala, uz samu komoru za citostatike, primetih bubu izvrnutu na leđima. Kroz prozor naziralo se parče zasivelog neba i gomila starog gvožđa što je osvojila dobar deo dvorišta koje se oslanjalo na bolničku zgradu.
    Prošlo je od tada skoro deset godina. Ona sada ima trideset. Bolest se više nije vraćala. Viđam je jednom godišnje na redovnim kontrolama. Dolazi uvek nasmejana, vragolasta, i ozari mi dan, razgali srce.


    DNEVNA BOLNICA

    U dnevnoj bolnici

    buba prevrnuta na leđima
    pored komore za citostatike

    kraj prozora koji gleda
    na otpad starog gvožđa

    tik uza zid sobe s posteljama
    gde devojci u dvadesetom letu

    poigrava levi očni kapak
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  10. #10

    Odgovor: Zalaganje života

    Već godinama zaboravljam imena, pamtim lica. Već godinama nesvesno usporavam hod kad prolazim pored mrtvih i živih stabala obloženih umrlicama, zapeknem reč u grlu, da ljudi na ulici ne primete kako otpozdravljam bićima kojih u ovom vremenu i ljudskom obličju više nema. Već godinama smrt daje pečat mom licu i intezivno obeležava moj život svakodnevnom, jasnom prisutnošću.


    LEKAREVO SAUČEŠĆE

    Kad krenem na posao
    plačem
    pre nego se poklonim
    osmešku
    starica na umoru
    prolazeći pored stabala
    obučenih
    u košulje umrlica
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  11. #11

    Odgovor: Zalaganje života

    Boli. Nemoć. I izveštačenost kojom se brane oni u ovom poslu. Lažno saučestvovanje. Boli. I nemoć da o tome prozborim. Boli i tišina između uzdaha.


    IZMEĐU

    Čudan čas u kome se dan
    zaboravio poseta manastiru
    gde se neprestano koti spokoj
    Kroz plavičasti dim
    nezgaženog pikavca na vašaru
    autobuske stanice Žena
    u ritama rezignirano
    psuje zubato Sunce

    Čitav milenijum svaku knjigu
    zatvaram na stranici sa koje „NE“
    ležerno se kezi budućim godinama
    Bez izuzetka romani koje nimfe pišu
    nekuda žure a ne znaju zašto
    važna je Tišina između uzdaha

    Zalupiću vrata
    ispred nosa predstavniku
    lažiranih emocija
    zatvoriti prozore pred naletom
    prašnjave ravnodušnosti
    Ali neprekidno lapi moć
    svođenja na
    rečitost
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  12. #12

    Odgovor: Zalaganje života

    Radovati se postojanju, čak i pod narušenim nebosklonom (nebom zavijenim u crno). U dokolici tražiti reči da bi se svedočilo i o patnji i o osmehu. I ponovo tugovanje, nad nesavršenošću kazivanja.

    NARUŠENI NEBOSKLON

    Ovih godina
    među dojkama
    igram školice
    cugnem za bambadava
    čašicu-dve
    Dokolice
    i pobolim od melanhurije

    Ogledalima naprslim
    nešto bih da prozborim
    ali zamuckujem
    sintaksu tišine
    Nema učenja
    Tek da pesma prosvira
    sebi metak
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  13. #13

    Odgovor: Zalaganje života

    Pacijentima preporučujem samo tri stvari: šetnju pored reke, vino i crkvu. Dovoljno je da samo sedite pored vode i gledate u nju, reka odnese sav mulj iz čovekove duše, postaju izlišni sedativi – bromazepami, lorazepami i drugi pami. Čovek izbistri misli, otvori dveri duše i postaje spreman za posete duha. A sve to donosi smirenje, neophodno i za lečenje i za umiranje. Dokazano je, i dalje se dokazuje, koliko je vino lekovito, ali se retko spominje njegova moć da otvori klonulu i bolnu čovekovu dušu. Pijući vino čovek dolazi u ono stanje u kojoj stvaraju pesnici. Koliko znači vekovni mir naših hramova koji obujmi čitavo biće i ne moram da govorim. U svakom slučaju, sve tri preporuke proizašle su i višestruko prošle proveru mog ličnog iskustva. Reka je nebrojeno puta iz moje duše odnosila tugu i bol, ostavljajući mi blagotvornu i inspirativnu prazninu. Vino me podstiče na slavljenje života i blagoglagoljivost. U crkvi iznova i iznova pronalazim neiscrpno vrelo smislenosti postojanja i smirenje.


    KRATKA ISPOVED JEDNOG
    LEKARA

    Proćerdani kroz prste
    dosadno kaplju sati

    Iza belog mantila skriven duše
    auskultujem razgolićene

    Greh mi na nos izašao
    baškari se ustavlja dah

    Ako ga operišem
    pre 40 godina okoštale
    razmekšaće fontanele

    Creva se u čvor uplela
    trbuh otvorim ka grudima
    pogan pokulja srce da oklopi

    Budzašto srce li prodam jezik
    otekne nemušti i pocrni

    Idem Idem
    Otežale prste

    u mulj glibim pored
    vode da se korenim

    Duša žalobna radosno
    niz hladnu reku da poteče
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  14. #14

    Odgovor: Zalaganje života

    Bilo je to vreme mog studiranja i prebiranja po vizijama koje su hrupile ka središtu moje imaginacije. Intezivno sam čitao Belu Hamvaša, Žarka Vidovića, svete oce, knjige baštine, poeziju. Te godine pojavila se kniga Hamvaševih eseja skupljenih pod nazivom „Hiperionski eseji“. Pripremio sam novac za knjigu, štedeo od bonova za obrok. Tek u subotu uspeh da odem na sajam knjiga. Potražio sam štand izdavača koji je štampao rukopis, ali on je bio prazan. Ljudi koju su raspremali prostor i pakovali ostatak knjiga rekoše mi da se ove godine izdavač ranije povukao sa sajma, ali da u gradu, u knjižarama još važi sajamski popust za njihova izdanja. Dva dana kasnije ulazim u jednu od knjižara, tražim knjigu i dajem novac. Žena za pultom mi kaže da popust ne važi, ne može da objasni iz kojih razloga. Ja nemam više novca, ostalo mi je tek toliko da preživim s jednim obrokom dnevno u narednih dve nedelje, te zato te pare nisam ni poneo. Odem tužan, gotovo bih plakao od bola i čežnje, ko da mi je voljena žena okrenula leđa. Tada sam odlučio. Nekoliko dana kasnije otišao sam u knjižaru s prijateljem. Dok je on razgovarao sa prodavačicom ja sam željenu knjigu držao u rukama, listao, a onda je stavio pod duks. Muvao se još koji trenutak i izašao. Srce mi je lupalo od straha i radosti. Klecala su mi kolena kao posle besomučnog, višesatnog vođenja ljubavi.
    Još jednom prilikom sam ukrao knjigu, koju godinu kasnije, pesme Momčila Nastasijevića, ali, iako bez para, ipak mi je tada primarni poriv bilo pijanstvo i provociranje adrenalina. Kasnije sam prizivajući u sećanje te i još nekoliko doživljaja koji su me obrvavali šetajući gradom, zapisao sledeće stihove:


    PESNIK U VRELO POPODNE

    Odbegao u famu popodneva
    nad psom zgaženim znoji se

    Žudnje arhaične pupoljak
    pogruženo otvara se
    za likove iz gradske vreve

    Kolenima klecavim
    nakon seksa imitiranog
    krađom obožavane knjige
    zavodi fasade zgrada
    i pločnike
    znatiželjnog grada

    Dodirom somotnim
    vrelog vazduha
    u ogledalo preobražen

    barabar onima koji ga daruju
    intimno sebe razdaje
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Slične teme

  1. Priče iz života..
    Autor yige_gui u forumu Pričaonica
    Odgovora: 98
    Poslednja poruka: 17.09.2015, 22:27
  2. Religija/stil života
    Autor psssst u forumu Religija
    Odgovora: 65
    Poslednja poruka: 27.10.2010, 07:02
  3. Nar, ili jedna stranica života
    Autor kohili u forumu Filozofija
    Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 26.11.2009, 17:46
  4. 2 trenutka jednog,istog života
    Autor kohili u forumu Filozofija
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 26.11.2009, 03:10
  5. Ima li života nakon razočarenja?
    Autor ser_gogsy u forumu Filozofija
    Odgovora: 72
    Poslednja poruka: 01.09.2009, 16:44

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •