Jako sam se danas iznervirao, jer sam saznao da neću sutra ići na fruškogorski maraton.
Toliko sam ga čekao, jer prethodne dve godine nisam išao zbog obaveza na faksu, kasd ono - prc. Nema me ni ove godine tamo.
Ko je vama pokvario dan?
Jako sam se danas iznervirao, jer sam saznao da neću sutra ići na fruškogorski maraton.
Toliko sam ga čekao, jer prethodne dve godine nisam išao zbog obaveza na faksu, kasd ono - prc. Nema me ni ove godine tamo.
Ko je vama pokvario dan?
Neki ljudi samo zinu, pa zagade okolinu...
Nisam paranoičan, ali to ne znači da me neko ne progoni!
Prozivjeti dan na mom radnom mjestu bez nerviranja bi bilo pravo cudo
You're not your job. You're not how much money you have in the bank. You're not the car you drive. You're not your fucking khakis. You're the all-singing, all-dancing crap of the world.
Konji mi blokirali mob...
Navodno sam preterao sa porukama, koje su na pocetku bile neogranicene , i eto dodatnih 90$ na racunu .... ijao kako sam se izvikao na sve redom.... od tuke koja se javila na sluzbi za pomoc do glavnog menadzera... pa malo na srpskom malo na engleskom ( ipak je bio nenormalno visok naboj bijesa)
a kad ce da proradi i to da zlo bude vece sa jednog fona presisao to nesto a blokirali mi sve linije
You're not your job. You're not how much money you have in the bank. You're not the car you drive. You're not your fucking khakis. You're the all-singing, all-dancing crap of the world.
Jedna Ruskinja, koja nema pojma (ni o cemu) - sve lomi po labu
"Ability is what you're capable of doing. Motivation determines what you do. Attitude determines how well you do it." Lou Holts
Idem ja tako danas sa posla... Padala je kiša, blato je na putu. Idem ja tako, idem, idem... i nailazi auto. Približava se auto i od celog puta sa 3 trake prođe baš tik pored mene... Podiže se ono blato i pravac po mojim belim pantalonama. Ok, dešava se, ali IMAO JE CEO PUT PRAZAN I MORAO JE DA PRODJE BAŠ PORED MENE! Ok, skenjam se ja, ali šta ću, nastavim dalje... Napravim 3 koraka i nailazi još jedan auto. Ja stanem, okrenem se, gledam ga ... I TIP PRODJE TAČNO PORED MENE I SVO ONO BLATO PONOVO POLETI KA MENI. E tu više nisam znala da li sam besna ili tužna. Pa kakvi su to bre ljudi? Zar ti teško da se pomeriš pola metra levo i da moje bele pantalone poštediš fleka?
opet oni isti konji sto mi onomad blokirase mob
elem sad su riknuli... potpisali bankrot... aj reko odlicno resih se bjede, kad trt Milojko nece niko drugi da prihvati njihove telefone... i ja ladno sad moram da kupujem novi phone... a ovaj tek dobih breeeee
You're not your job. You're not how much money you have in the bank. You're not the car you drive. You're not your fucking khakis. You're the all-singing, all-dancing crap of the world.
Ne se jediš regica, to su sad maskirne pantalone sigurno niko nije imao takve od prolaznika zamisli kako je pantalonama bilo do jaja, u njihovom životu se desilo još nešto sem što si ih ti obukla I vidiš, svaka ta avantura postane literatura nema nerviranjaMuckota kaže:
Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid
blago tebi , sto vise to boljeswba kaže:
sta bih dala da sam na tvom mestu
Jedan SMS...koji nikako da stigne....
A ja necu dva puta da trazim istu stvar....koja mi trebaaaaaaa...
Ali cekaj....to mi nije danas pokvarilo dan nego juce.... ,danas ne znam sta ce mi pokvariti dan
The night seems so dark because the day is much too bright
bilo je to jucer kad nas je rodjaka pozvala na neki porodicni rucak, pa se okupile babetine i tetke, pa sam se svakakvih prica naslusala. a hit dana je bio kad je rodjaka htjela da se slikamo (ali da se vidi pecenje i torta) da bi ona mogla u njemackoj pokazati da se ovdje u srbiji ne gladuje ... eh sta dodati vise???
nattydread is coming to dinner
Nije mi pokvarilo dan, ali sam se dobro naljutila.
Čekam autobus, stanica onako polupuna, kotrlja se neka cigančica sa hamburgerom u rukama, pritrčava nekoj ženi pored mene i raspituje se za autobus koji trenutno stoji u stanici... kuda ide... meni pauza u slušalicama između pesama, pa to i čujem, autobus odlazi, a dotrčava druga isto tako malecka i njih dve tu po stanici skakuću. Neki deda stoji pored i gleda ih. Nailazi drugi autobus, napravio se red ljudi na vratima, čekaju da uđu, čekaju i njih dve i za to vreme šaraju prstićima po prljavom autobusu, potpisuju se ( i znaju slova, primetim i nasmejem se ). Odjednom onaj deda razvali jednu šakom po glavi, samo je poklopi, bez reči, u fazonu "Šta radiš to? " Sve se odvija brzo, ona se samo okrene, pogleda ga kao da je navikla i kao da to što je dobila šakom u glavu nije ništa čudno i ulete njih dve u autobus.
Jaaaaaaaaaaaooooooooooooooooo Retke su prilike kad ovaj Indijanac krene da urla iz peta. Treba zaslužiti. Pa još mi ona muzika pojačana, sebe ne čujem, mogu misliti kako sam vrištala, dok nisam ostala bez glasa. Pa ceo repertoar: Degenu jedan matori nervozni, odakle ti ideja da udaraš dete bla bla bla bla ori se stanica. On me gleda, a poseduje onaj izraz lica klasičnog drkadžije, kaže, "Ajde, ćuti tu " a ja opet bla bla bla i završim sa "stoko". Ućutim. I počnem ponovo da dišem.
Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid
nigde nema nista da se jede...
Ubica mekog srca.