Dejvid Gaskojn (David Gascoyne)
Prikaz rezultata 1 do 5 od ukupno 5
  1. #1

    Dejvid Gaskojn (David Gascoyne)

    Dejvid Gaskojn, rođen 1916. godine, ušao je u englesku poeziju remboovskim korakom, kada je već 1932., dakle kao petnaestogodišnjak, objavio svoju prvu knjigu pesama. Ako je Pol Elijar pesnik kome se Gaskojn uvek divio, drugi jedan pesnik utisnuo je njegovoj poeziji mnogo dublji žig: reč je o Pjeru Žanu Žuvu. U pitanju je nesumnjiva, duboka duhovna srodnost. Vrlo brzo sazreli Gaskojn našao je sebe u ulozi pesnika-istraživača čovekove prirode i sudbine, iz vizure metafizičkog i religioznog iskustva. Vrlo značajan udeo u formiranju Gaskojnovog pesničkog mišljenja ima i i veliki Helderlin, s tim što je, očigledno, i put do njega vodio preko Žuva, koji je u Francuskoj lansirao poznijeg Helderlina i skovao dubioznu sintagmu Helderlinove pesme ludila. (Uzgred budi rečeno, kod nas je istim putem i jednako etiketirani Helderlin, dospeo do Matića i Dedinca). Dejvid Gaskojn objavio je relativno malo: šest nevelikih knjiga i Sabrane pesme, koje su posle prvog (1965.) doživele još sedam ili osam izdanja kako ovaj pesnik, inače davno ustoličen u antologijama, vremenom sve više dobija na težini i značaju. Zanimljivo je međutim kako je Gskojn na tako relativno malom prostoru izrazio toliko bogatstvo izažajnih mogućnosti, u rasponu od tragičnih vapaja do elegantne i svetlucave ironije pri čemu kao da je svaka pesma novo, iskonsko iskustvo.
    (iz beleške Ivana V. Lalića)


    TENEBRAE

    Svrši se. Poslednji čavao
    Dokončao je neljudski obrazac, i veo je
    Pokidan. Božje su rane prebrojane.
    Sve je sada oduzeto: prazno zjapi
    Grob u stenu uklesan. Nema više
    Preporoda u pogođenom suncu,
    Nade u veru nema više,
    Nema visine nema dubine nema znaka
    I nema više istorije.

    Neka bude tako: i gore.
    I neka saznamo tvoju savršenu tamu.
    I neka u Pakao siđemo sa Tobom.


    DE PROFUNDIS

    Iz ovih dubina:

    Gde koraci tumaraju močvarom smrti i
    Napregnut jedan paklen pogled pilji nem sa oborenih lica:

    Iz ovih dubina, kakav to stidljivi krik
    Zagcnut u suvom grlu, kao da kamen je
    Zbunjeni nam jezik, uopšte može jeknuti:
    Jer um je udarcem oslepljen
    I možda neće više da pojmi
    Prestolje Tvoje ...

    Jer dubine
    Osvetljava samo smrti
    Močvarni plamen, jer stena je bola
    Očito nepropustljiva prolomu našem:
    Produbi naše dubine,

    I pomozi sumnji našoj.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  2. #2

    Odgovor: Dejvid Gaskojn (David Gascoyne)

    LACHRYMAE

    Spore su godine svetlosti:
    i neizmernije
    Od imaginacije. A godine se vraćaju
    Dok Jedinstvo ne ispuni se. I teška su
    Trajanja Vremena od spore težine suza.
    Otkada Ti si plakao, na samotnom obronku
    Pod maslinama, u vatrama nebrojenih zvezda
    Izgorele su godine, dok ih ne ugledasmo danas:
    Otkada Ti si plakao, toliko je suza
    Oteklo kao pesak klepsidre.
    Tvoje suze behu sve.
    I kada je tajno naše lice
    Slepo od tajanstvenog
    Nadiranja suza koje cedi najdublje naše
    Predosećanje zla u ljudskom usudu, naše najgroznije rane
    Postaju Tvoje stigme. One su tvoje suze što kaplju.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  3. #3

    Odgovor: Dejvid Gaskojn (David Gascoyne)

    MALI ZODIJAK ZA K.Dž.R.

    OVAN

    Veličanstveni stvor što uliva strah, čije slavno Runo
    I rogovi zlatni što izobilje slute, ko rogovi Mojsija,
    Dalek su predsjaj žetve čistog mira Velike Godine.

    Upleten u čestar gustog lišća Drveta Slemena Sveta,
    Besmrtni Ovan, ko Avesalom što ljulja zlato svoje mladosti ubijene,
    Na hrastovoj grani u šumi, za kojim Otac tuži:

    Lebdi tvoj sjaj u tamnom kubetu zvučnom;
    O potomče svetoga stada, zlatnim je pismenima
    Legenda tvoga skoka sročena polu-lučno.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  4. #4

    Odgovor: Dejvid Gaskojn (David Gascoyne)

    BLIZANCI

    Svaki ka bratu gleda i vidi jednoga više;
    Pečati ih prijateljstvo, a nesklad ih prati.
    Zure prema visinama što Vremenu prethodiše;
    Šta jedan vidi, drugi će zaboravu dati.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  5. #5

    Odgovor: Dejvid Gaskojn (David Gascoyne)

    KAVEZ

    U buđenju noći
    Šume su prestale rasti
    Školjke osluškuju
    Senke u lokvama sive
    Biser se rastvara u senci
    A ja se vraćam tebi

    Lice je tvoje na brojčaniku časovnika
    Moje su ruke ispod tvoje kose
    I ako vreme koje kazuješ oslobađa ptice
    I ako one odlete ka šumi
    Sat više neće biti naš

    Naš je kitnjasti kavez za ptice
    Čaša vode što puni se do ruba
    Predgovor knjizi
    A ovi časovnici otkucavaju
    Sve tamne sobe pokreću se
    Svi su živci vazduha ogoljeni

    Jednom odleteo
    Pernati sat neće se vratiti
    A ja ću biti bio otišao
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Slične teme

  1. Dejvid Herbert Lorens
    Autor elektricna ovca u forumu Književnost
    Odgovora: 10
    Poslednja poruka: 11.10.2013, 21:06
  2. David Albahari
    Autor zrNce u forumu Književnost
    Odgovora: 25
    Poslednja poruka: 20.03.2011, 12:47
  3. Dejvid Lorens
    Autor Goga u forumu Književnici
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 04.06.2009, 07:25
  4. David Bowie
    Autor SQUAW u forumu Strani spotovi i tekstovi
    Odgovora: 10
    Poslednja poruka: 05.08.2007, 17:47

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •