Šejmas Hini (Seamus Heaney)
Prikaz rezultata 1 do 5 od ukupno 5
  1. #1

    Šejmas Hini (Seamus Heaney)

    Šejmas Hini rođen je 1939. u selu Mosbon, u Severnoj Irskoj, kao najstarije od devetoro dece u katoličkoj seljačkoj irskoj porodici. Detinjstvo je proveo u selu. Studirao je na Kraljičinom koledžu u Belfastu engleski jezik i književnost, a po završetku studija radio dve godine kao srednjoškolski profesor, kada piše i objavljuje prve stihove u uglednim časopisima. Nakon povratka iz SAD gde je godinu dana radio kao gostujući profesor na Kalifornijskom univerzitetu u Berkliju, on prelazi u Republiku Irsku. U Dablinu radi kao profesor. Hini je pesnik koji je već od svojih prvih stihova bio prihvaćen i od kritike i od publike. Pisao je i govorio kako o svojoj poeziji tako i o nemirima u Severnoj Irskoj, o sukobu katolika i protestanata. Isticao je kako su u našem vremenu nedovoljni hrišćanski simboli da razreše sukobe i nesporazume između ljudi. Uveo je močvaru kao simbol irske zemlje i samog iskonskog pamćenja, našav u njenim nedrima dovoljnu mudrost i nauk samog opstanka.
    (iz prikaza Srbe Mitrovića)


    RAŠLJAR

    Sa mlade leske isečen viljuškast prut
    I on ga čvrsto drži za krakove:
    Obilazi zemljište, traga za privlačnom silom
    Vode, napet je ali u svom znanju

    Smiren. Trzaj se naglo javi, kao ubod.
    Prut se naniže lecne tačno se svijajući
    Čim voda objavi iznenada
    Preko zelene antene svoj tajni smeštaj.

    Sad posmatrači traže da pokušaju i oni.
    Bez reči on im poturi šibljiku, a ova
    Mrtva ostaje u njihovim rukama, sve dok
    On ne prihvati napregnute zglobove. Leska krene.


    KOVAČNICA

    Sve što znam vrata su prema mraku.
    Napolju, stare osovine i gvozdeni obruči rđaju;
    Unutra, tesno smešten krug kovačkog nakovnja,
    Nepredvidiv lepezast rep varnica
    I cvrčanje kad nova potkovica u vodi čvrsne.
    Nakovanj mora blizu središta da bude,
    Šiljast ko jednorog, a straga uglast,
    Ustoličen tu i nepokretan: oltar
    Kraj kojeg on igra i muzicira.
    Ponekad, u kožnoj kecelji, s kosom preko očiju,
    S dovratka proviri, pa se seti topota
    Kopita, tamo gde sada u nizu kola promiču;
    onda grokne, pa uđe unutra da s treskom i sevom
    Kuje pravi čelik, mehove da pokrene.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  2. #2

    Odgovor: Šejmas Hini (Seamus Heaney)

    PROLEĆNI OBRED

    Tako zima steže svoju pest
    I zaglavi je unutar pumpe.
    U grlu klipa smrznuta

    Grudva, po gvožđu led se
    Stvori. Ručka
    Pod uglom osta ukočena.

    Onda svežnjevi pšenične slame
    Usukani, ćvrsto omotani
    Oko cevi i ispusta, pa šibica

    Razbukta pumpu u plamen.
    Kad se rashladi digosmo zasun,
    Prolaz je bio vlažan, pumpa krenu.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  3. #3

    Odgovor: Šejmas Hini (Seamus Heaney)

    PANJ

    Jašem u nevolju ponovo.
    Ponekad pod garavim pljuskom
    S rešetke na sagorelom zabatu
    Vidim bednike u grupi - ćaskaju.
    Šta da kažem ako iskotrljaju svoje mrtve?
    Otupeo sam, crn panj od čoveka.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  4. #4

    Odgovor: Šejmas Hini (Seamus Heaney)

    NELJUDSKA ZEMLJA

    Pobegao sam, izbegao
    njihovih rana žestoki zaklon,
    te dlanove slične lepršavim opnama.

    Moram li puzati sada natrag,
    spiroheta, daleko između
    krpa obešene žice i trnja,
    da se suočim s blatnjavim kućnim pragom
    i onim što je zgrudvano mrtvo?
    Zašto neprekidno
    stižem kasno da oprostim
    zagnojenim šavovima
    i loše srasloj kosti?
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  5. #5

    Odgovor: Šejmas Hini (Seamus Heaney)

    KOVAČNICA

    Sve što znam vrata su prema mraku.
    Napolju, stare osovine i gvozdeni obruči rđaju;
    Unutra, tesno smešten krug kovačkog nakovnja.
    Nepredvidiv lepezast rep varnica
    I cvrčanje kad nova potkovica u vodi čvrsne.
    Nakovanj mora blizu središta da bude,
    Šiljat ko jednorog, a straga uglast,
    Ustoličen tu i nepokretan: oltar
    Kraj kojeg on igra i muzicira.
    Ponekad, u kožnoj kecelji, s kosom preko očiju,
    S dovratka proviri, pa se seti topota
    Kopita, tamo gde sada u nizu kola promiču;
    Onda grokne, pa uđe unutra da s treskom i sevom
    Kuje pravi čelik, mehove da pokrene.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •