Edmon Žabes je rođen u Egiptu 1912. godine, ali je bio prinuđen, zbog svog jevrejskog porekla, da ga 1957. napusti. Vaspitan u francuskom duhu, godinama u prepisci sa Maksom Žakobom, odlazi u Francusku čije državljanstvo prima 1967. Pod naslovom „Gradim svoj dom“ Žabes je izdao kod Galimara pesme i aforizme, po vlastitim rečima svoju „jedinu knjigu poezije“. Ipak, kasnije je objavio još dve zbirke. U Francuskoj, i van nje, poznat je po jedinstvenom delu u 15 svezaka, koje se ne može svrstati u klasične književne rodove. Umro je početkom 1991.
PESMA ZA KRALJA NOĆI
Poznaješ li crnog Kralja
čije srce zameće mač i cveće?
Poznaješ li njegove sestre?
Prva vetar budi,
vlasi raspletenih, ruku podignutih.
Druga uzburkava vale okeana:
Ima sto godina.
Treća je miš čio
kog je Kralj okačio
o kravatu svoga sina.
Trideset ljubomornih prinčeva,
jednoga jutra,
pogubiše svog samodršca.
Čuli ste tužnu priču
o crnom Kralju Malakuu
u čijem su srcu
tri sablasti što plaču.
PESMA ZA TRI ZAČUĐENA MRTVACA
Besmo tri mrtvaca,
nismo znali po šta smo došli
u tom otvorenom grobu.
Najstariji među nama kaza: „Lepo je!“
Drugi: „Toplo je...“
A ja, koji sam se tek budio,
prirodno rekoh:
„Zar već?“
Besmo tri senke
bez usana, bez vrata,
sa osmehom
ispod miške
u nedostatku snova.
I jedna devojka
predana noćnoj tami i stravi
da nam društvo pravi.