Robert Lovel (Robert Lowell)
Prikaz rezultata 1 do 5 od ukupno 5
  1. #1

    Robert Lovel (Robert Lowell)

    Robert Lovel (1917-1977) rođen je u Bostonu. Među precima mu je više istaknutih ličnosti, pa i dvoje poznatih pesnika, Džems Rasel Lovel i Emi Lovel.
    Počeo je da piše vrlo rano, kao srednjoškolac, kada mu je profesor bio pesnik Ričard Eberhart. Celoga svog života duboko je i teško preživljavao nesrećne okolnosti u porodici i društvu. 1965.odbio je lični poziv predsednika Džonsona da učestvuje na festivalu umetnosti u Beloj kući, u znak protesta zbog rata u Vijetnamu. Njegove reakcije su bile dvostruke: duboka depresija (i klinički tretirana) i, s druge strane, sublimacija kroz književni rad. Konstante Lovelovog pesničkog izraza su tokom čitavog života: egzistencijalno pripovedanje, nadrealna slikovitost, istorijske aluzije, te, kao potka, ispovedni ton. Čitavo Lovelovo delo označava na neki način raspad tradicionalnih vrednosti u društvu, porodici i ličnom životu u Americi. Umro je od srčanog udara 1977. Nosilac je svih najvećih američkih književnih nagrada.
    (iz pogovora Srbe Mitrovića)

    DECA SVETLA

    Oci nam čupahu hleb iz drvlja i kamenja,
    Kosti Crvenokošca behu im vrtna znamenja;
    Otisnuv se iz nizozemskog grotla
    Na hodočašće bez pričesti, u sumrak Ženeve,
    Posadiše tu zmijsko seme svetla;
    A tu se snop sa snopom svetla ukršta da smrvi
    Buntovne staklare podignute vrh Stene
    I mnoga sveća kraj pustog oltara kaplje
    I svetlo je tu gde beskućnoj Kainovoj krvi
    Dato je da spaljuje nepokopano snoplje.


    NA PRODAJU

    Jadna glupava igračka,
    uređena rasipnom zlovoljom,
    nastanjena samo godinu dana -
    vila moga oca na posedu Beverli,
    na prodaju istog meseca kad je umro.
    Prazna, širom otvorena, prisna,
    nameštaj njen bogataški
    činilo se na vrhovima prstiju
    očekuje nosače
    tik za petama pogrebnika,
    Pripravna, uplašena
    da će sama dočekati osamdesetu,
    majka je kao mesec zurila s prozora,
    kao da je u vozu ostala
    stanicu dalje od svog odredišta.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  2. #2

    Odgovor: Robert Lovel (Robert Lowell)

    SREDNJE GODINE

    Sada sam i ja mlivo
    sredine zime, Njujork mi
    nervima svrdla,
    dok hodam
    žvakotinama ulica.

    U četrdeset šestoj,
    šta dalje, šta dalje?
    Na svakom uglu
    oca svog srećem
    vršnjaka, još živa.

    Oče, oprosti mi
    moje uvrede,
    kao što ja praštam
    onima koje sam
    uvredio!

    Nikad se nisi uspeo
    na goru Sion, pa ipak si ostavio
    dinosaurske
    tragove smrti na tlu,
    po kome moram da hodam.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  3. #3

    Odgovor: Robert Lovel (Robert Lowell)

    PAKAO

    "N-ti Danteov krug - pećina blatnog svoda,
    svaka porodica ima svoj metar prostora;
    bez svetla, sem vatre od uglja u kofama,
    bez daška vazduha, sam smrad, bez vode,
    bez jame da se izmet skrije. Gazio sam,
    u strahu da ne nagazim nemoćna tela,
    plašeći se da sam zalutao. Umakli fašisti
    ili nemački dezerteri koje gonim...vrište
    vecchi*, žena i deca kašlju i psuju.
    Tad zapeh nogom za nekog i pružih ruku
    da ne padnem, da koga ne povredim;
    to što dotakoh ne beše prljavi pod:
    ženska ruka mi uzvrati brižni stisak,
    prstom mi iscrta liniju života na dlanu."


    *Vecchi (ital.) - starci
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  4. #4

    Odgovor: Robert Lovel (Robert Lowell)

    "ZBORIT O NESREĆI ŠTO JEST U BRAKU"
    To se buduća generacija tiska u život preko naših
    bujnih osećanja i preosetljivih sapunskih mehurova.
    Šopenhauer

    "Topla je noć, prozori spavaće sobe otvoreni.
    Magnolija nam cveta. Život se odvija.
    Moj nadraženi muž od domaćih prepirki
    beži na ulice da krstari za kurvama,
    slobodni umetnik na oštrici brijača.
    Taj ludak bi ubio ženu, pa se odrekao pića.
    Ta jednolika beda njegove požude...
    Ta nepravda...tako je nepravedan -
    tup od viskija bučno stiže kući u pet.
    Jedina misao mi je kako da ostanem živa.
    Šta ga to tera? Svake noći sad vežem
    deset dolara i ključeve od kola sebi za bedra...
    Proboden klimakteričnom žudnjom
    zaglibi se nada mnom kao slon."
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  5. #5

    Odgovor: Robert Lovel (Robert Lowell)

    KIP SLOBODE

    Volim te kao drveće...ka tebi dižem pogled -
    izdajničke obline ispod gvozdene toge,
    tvoj zanosni, ledeni, srebrnasti smeh,
    histerično kopanje mamuzom tvojom kletom,
    Amazonko, buljiš u mene hladno,
    ne stariš, ispuštaš ratni poklič - bez straha
    još bi gologuza plivala sa dečacima.
    Loviš ludačke reflektore kojma šibamo
    tvoj svetionik na rtu, mlazeve koji santimetar
    od produkata sagorevanja, sivog pepela...
    Dok mladost traje, telo ti nije mlitavo -
    visoko nad našom kvarnom ploti,
    ledeni vodoskok od sunđeraste gume, čvrst
    u metalu, dok tutkaš tu krušku u večnost.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Slične teme

  1. Robert De Niro
    Autor silvia u forumu Film, pozorište i televizija
    Odgovora: 3
    Poslednja poruka: 07.08.2011, 11:16
  2. Robert Nesta Marley
    Autor nattydread u forumu Muzika
    Odgovora: 12
    Poslednja poruka: 04.05.2010, 22:07
  3. Robert Džordan (Robert Jordan)
    Autor maksimilijan u forumu Književnost
    Odgovora: 4
    Poslednja poruka: 29.07.2009, 13:04

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •