Rejmond Karver (Raymond Clevie Carver, Jr.)
Prikaz rezultata 1 do 8 od ukupno 8
  1. #1

    Rejmond Karver (Raymond Clevie Carver, Jr.)

    Rejmond Karver (1939-1988 ) pisao je poeziju i prozu, bio lovac i ribolovac. Štampao je šest knjiga poezije i objavio tri knjige proze (kod nas prevedene "O čemu govorimo kada govorimo o ljubavi" i "Katedrala"). Takođe, štampao je knjigu "Vatre" u kojoj sem priča ima i pesama i eseja. Umro je od raka.


    MENUET

    Svetla jutra.
    Dani kad sam toliko želeo da nisam hteo ništa.
    Samo ovaj život, ništa više. Ipak,
    nadao sam se da niko neće naići.
    A ako ipak naiđe, neka to bude ona.
    Ona s malim dijamantskim zvezdama
    na svojim cipelama.
    Devojka koju sam video da igra menuet.
    Taj stari ples.
    Menuet. Igrala ga je
    onako kako treba da se igra.
    I onako kako je htela.


    VEČE

    Pecao sam te mlake jesenje noći.
    Pecao dok je tama nastavljala da dolazi.
    Iskusio sam izuzetan gubitak i onda
    izuzetnu radost kada sam priveo srebrnog lososa
    do broda, i podvukao meredov pod ribu.
    Tajno srce! Kada sam pogledao u vodu koja teče
    i gore u tamnu liniju planina
    iza grada, ništa nije nagoveštavalo
    da ću toliko čeznuti
    da se ovde vratim još jednom, pre no što umrem.
    Daleko od svega, i daleko od sebe.
    Poruku je izmenio Cecara, 26.04.2011 u 22:35
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  2. #2

    Odgovor: Rejmond Karver (Raymond Clevie Carver, Jr.)

    Rejmond Karver - Zimska nesanica

    | Piše: Rastko Simić Izdanje koje su nam nedavno prezentrali Lom i Beli put sadrži izbor iz Karverovog proznog i poetskog stvaralaštva.

    Kada sam davno, davno, ima tome već toliko godina da se ne usuđujem ni da pokušam da ih izbrojim, prvi put pročitao zbirku priča Katedrala (u prevodu Maje Herman-Sekulić), osetio sam da se pokrenulo nešto autentično i primarno u meni. Kao da je ta knjiga dobacila do neke strane mog bića s kojom nisam bio baš sasvim načisto, ali čija je fundamentalna važnost van svake sumnje. Bili su to najistinitiji i najubedljiviji prozni zapisi koje sam mogao da zamislim. Pokolebao sam se oko toga naj pre neku godinu, kada se pojavila knjiga Vandali (u prevodu Jovice Aćina) sa pet posthumno objavljenih Karverovih priča. Jednostavno, to je bilo toliko dobro da je prevazilazilo sve za šta sam mislio da je moguće postići.

    Neki bračni par pred selidbu večera sa svojim dotadašnjim stanodavcima, čisti kuću koju napušta, razmišlja o teškoćama koje ih očekuju u daljem životu, sve savršeno logično i prirodno sa obiljem detalja, a onda, na kraju priče, zbiva se jedna sitna ni po čemu neobična nezgoda koja oštro, precizno i bez greške ocrtava ljudsku prirodu, njenu hladnoću i zatvorenost u sebe uzrokovane neprestanim osećajem ugroženosti, koji nas tokom celog života drži u stanju zategnutosti i pripravnosti za borbu i pokazuje da je čovek, ma koliko prijatelja i članova porodice imao, u krajnjoj liniji uvek sam i prepušten sebi. Što je najlepše, Karveru nisu potrebna nikakva preterivanja, nikakve metafore, parabole, groteske da bi ovaj osećaj izolovao i predstavio ga čitaocu. On to uspeva pišući o savršeno normalnim, ni po čemu specijalnim situacijama u kojima se svi ponekad nađemo i zato ih prepoznajemo kao istinite. I kada jedan kritičar kaže da su u njegovim pričama neke od mogućnosti proze dovedene do kraja, onda to znači to. Lečeni alkos iz Oregona pronašao je formu koja može da saopšti fundamentalna svojstva ljudskog bića.

    Izdanje koje su nam nedavno prezentrali Lom i Beli put sadrži izbor iz Karverovog proznog i poetskog stvaralaštva. Nakon Aćina i Maje Herman-Sekulić, ovim piscem bavi se još jedan vrsni prevodilac, Flavio Rigonat. Opet davno, davno, kad sam tek počinjao ozbiljnije da čitam, a izdavačka kuća Lom se još uvek zvala Haos, susreo sam se njegovim prevodom Lovca u žitu, i to beše jedan od najvažnijih susreta u mom životu. Sad je taj isti čovek preveo i Karvera, mog drugog velikog američkog heroja.

    Veći deo Zimske nesanice sastoji se od izbora iz Karverove lirike. Kada u pesmi Anatema iz zbirke Gde se voda spaja sa drugom vodom naiđemo na stihove:

    Moju ženu je odbacio ljubavnik (...)

    Moja devojka je rekla da ne može više

    da trpi, i vratila se mužu.

    Zatvorili su nam vodu. (...)

    Kočnice su otkazale na autu, akumulator je

    crkao. Susedi su prestali da govore

    sa nama i zatvarali nam vrata u lice.

    Prodavci su nam vraćali nevažeće čekove

    A onda je sva pošta prestala da stiže,

    to zvuči apsolutno savršeno. Najogoljeniji i najdirektniji prikaz životne stupice. Sumanuti, suludi bračni i porodični odnosi Karverova su specijalnost. Po meni, ovo ipak znatno bolje izgleda u prozi, jer jednom ovakvom poetskom iskazu kao da nedostaje životnosti i uverljivosti. Pronađite negde priču Mr Coffee and Mr Fixit (ne znam da li je prevedena kod nas), koja se bavi sličnom tematikom, dugačku tri strane i ispripovedanu na najsvedeniji mogući način, pa proverite o čemu govorim. Mada Karver sebe pre svega smatra pesnikom, za mene je on ipak najpre pisac priča, pa uz to još i najbolji koji postoji. Nikad nisam bio ljubitelj njegovog pesništva. U lirskoj poeziji pre svega mi je važna forma, pa mi zato ovakve pesme deluju prilično sklepano.

    Elem, zgodno kod ovog izbora jeste što pruža mogućnost za uporedno čitanje poezije i proze, pa se može posmatrati kako sličan sadržaj dobija različitu specifičnu težinu kada se saopšti u različitim otelovljenjima. Sudeći po tekstu na koricama, u kojem kuća Beli put najavljuje neka zanimljiva buduća izdanja, za ovakva poređenja biće još prilike.

    Između pojedinih pesama i priča mogu se povući i sasvim direktne paralele. Recimo: Kišna noć sa maglom i konjima (pesma nalazi se u ovom izboru) i Nazovi ako ti zatrebam (priča naći ćete je u knjizi Vandali). Oba dela govore o istoj situaciji, ali, po meni, proza je daleko prikladniji medij da se jedan takav sadržaj saopšti.

    Drugi deo ovog izbora sastoji se od pet priča preuzetih iz četiri različite zbirke. Među njima su i dva remek-dela. O čemu govorimo kada govorimo o ljubavi i Perje spadaju u vrh Karverovog opusa, a istovremeno i u najviše domete do kojih je žanr pripovetke ikada dobacio. Moglo bi se reći da je Karver veći pesnik u pričama nego u pesmama. Po izbrušenosti i oštrini izraza ova proza sasvim je bliska lirskom pesništvu. Fascinantan je Karverov svet radničke klase i lečenih alkoholičara u američkoj malograđanskoj sredini. Bračni parovi sede, piju, jedu, razgovaraju. Govore o svojim ranijim brakovima, o razvodima, deci, selidbama. Ne dešava se bogzna šta. Međutim, kroz tako stvoreno pripovedno tkivo pomalja se nešto za šta niste načisto u koji biste ga koš strpali, ali ste sigurni da vas se i te kako tiče. Pročitajte onaj poslednji odeljak priče Perje. Nakon opisa jedne večeri provedene u poseti, vreme odjednom počinje ubrzano da teče i neminovno vas usisava u svoj tok vodeći vas tamo kuda ono želi. Obratite pažnju na one sitne promene koje su u stvari toliko fundamentalne i shvatićete da čak i kada vam se ispuni ono što ste želeli, nešto opet ne valja, opet niste srećni i opet gubite, samo što to u tom času ne znate. Eto, to vam je Karver.


    izvor

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  3. #3

    Odgovor: Rejmond Karver (Raymond Clevie Carver, Jr.)

    jedan od omiljenih pisaca
    uopste,volim savremenu americku kratku pricu...majstorski opisane male svakodnevne situacije,bez ambicije da se obradjuju "velike" teme...
    mislim da je danas u knjizevnosti samo to i moguce....
    Ploviti se mora i bez broda ..

  4. #4

    Odgovor: Rejmond Karver (Raymond Clevie Carver, Jr.)

    Ili je već sve rečeno ,veliki pisci su iza nas,i sada volim u ovom buđavom,meni se tako čini vremenu da pročitam i ja nešto što ću odmah razumeti.Ne želim da mudrujem i mnogo razmišljam,možda je to samo privremeno.Zato su dobrodošle ove Karverove priče.

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  5. #5

    Odgovor: Rejmond Karver (Raymond Clevie Carver, Jr.)

    MOJ GAVRAN

    Gavran je sleteo na drvo kraj mog prozora.
    Nije to bio gavran Teda Hjuza, niti Galvejev gavran.
    Niti Frostov, Pasternakov ili Lorkin gavran.
    Niti jedan od Homerovih gavranova, pun krvi
    s bojnog polja. Bio je to prosto gavran.
    Koji se nikad u životu ni u šta nije uklapao,
    niti je ikad uradio nešto vredno pomena.
    Posedeo je tu na grani nekoliko minuta.
    Onda se digao i odleteo prelepo
    iz mog života.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  6. #6

    Odgovor: Rejmond Karver (Raymond Clevie Carver, Jr.)

    DEBATA

    Jutros sam rascepkan
    između odgovornisti prema
    sebi, dužnosti
    prema svom izdavaču, i želje
    za rekom
    iza moje kuće. Zima je -
    sad štuka radi,
    - problem. Skoro
    je zora, i
    plima je. Čak i kad se
    ta mala dilema javila
    i debata se
    nastavila, riba je
    krenula uz reku.
    Hej, živeću, biću srećan,
    šta god da odlučim.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  7. #7

    Odgovor: Rejmond Karver (Raymond Clevie Carver, Jr.)

    SEPTEMBAR

    Septembar, i negde poslednje
    lišće javorova
    vraća se zemlji.

    Vetar raščišćava nebo od oblaka.

    Šta je tu ostalo? Tetreb, srebrni losos,
    i spaljeno drvo nedaleko od kuće.
    Drvo u koje je udario grom. Ali koje čak i sad
    opet započinje da živi. Nekoliko mladara
    čudesno se javlja.

    Stivena Fostera "Megi pokraj mene"
    sviraju na radiju.

    Slušam to s očima koje su daleko.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  8. #8

    Odgovor: Rejmond Karver (Raymond Clevie Carver, Jr.)

    NAJBOLJE DOBA DANA

    Hladne letnje noći.
    Prozori otvoreni.
    Lampe upaljene.
    Voće u zdeli.
    I tvoja glava na mom ramenu.
    To su najsrećniji trenuci dana.

    Pored ranih jutarnjih časova,
    naravno. I vremena
    pred ručak.
    I popodneva, i
    ranih večernjih sati.
    Ali ja volim

    ove letnje noći.
    Više, čini mi se,
    nego ta druga doba.
    Posao za taj dan obavljen.
    I niko nas ne može dokučiti sad.
    Niti bilo kad.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Slične teme

  1. Rejmon Keno (Raymond Queneau)
    Autor zosim u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 17.02.2012, 22:33
  2. Henri Marie Raymond de Toulouse-Lautrec-Monfa
    Autor Kalina u forumu Umetnost
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 05.08.2008, 12:23

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •