Andre Breton rođen 1896.godine u Tenšebreju, osnivač je i teoretičar nadrealizma. Prvi učitelji su mu bili Malarme, Rembo i Bodler, dok nije došao u Pariz da studira medcinu.Tu su mu prijatelji postali Pol Valeri i Apoliner. Zatim se, kroz ličnu evoluciju, odvaja od dotadašnje literature i traži od nje "stvarni red misli u odsustvu svake kontrole razuma". "Izmeniti svet", kazao je Marks, "izmeniti život", kazao je Rembo; "izmeniti umetnost", kazao je Breton.
Počeo je s nadrealistima, ali se tokom vremena od njih odvaja i ostaje sam, samo s malom grupom svojih pristalica, rasturenih po svetu. Na njegovu poeziju može se zgodno primeniti misao Žerara de Nervala: "San je drugi život u nama, jer je on pesnik čudnih spletova snažnih halucinacija". Za Bretona je slika ključ vremena i dela.
Umro je 26.septembra 1966.godine u Parizu.
KAŽU MI
Kažu mi da su tamo obale crne
Od lave koja se slila u more
I da se pružaju
U podnožju ogromnog visa
Zadimljenog od snega
Pod jednim drugim suncem divljih slavuja
Koja li je to zemlja daleka
Koja kao da crpe svoju svetlost iz tvoga života
I treperi stvarna na vrhovima tvojih trepavica
Blaga prema tvojoj puti kao neko nestvarno rublje
Tek iznađeno iz otškrinute skrinje vekova
A iza tebe
Ozaruje poslednjim tamnim plamenovima
Između tvojih nogu
Tle izgubljenog raja
Led tmine
Ljubavno ogledalo
Pa niže još ka tvojim raskriljenim rukama
Kao dokaz proleća
Prema
Nepostojanju zla
Sve morske jabuke u cvetu