Ežen Gijevik (Eugene Guillevic)
Prikaz rezultata 1 do 3 od ukupno 3
  1. #1

    Ežen Gijevik (Eugene Guillevic)

    Ežen Gijevik rođen je 1907.godine u Karnaku, u Bretanji. Njegov rodni kraj je deo poluostrva koje se zove Finister, što znači kraj zemlje, jer se, sve do otkrića da je zemlja okrugla i do pronalaska Amerike, smatralo da je tu zaista kraj zemljine površine. Gijevikova poezija je teška, gusta i puna senzibiliteta, natopljena velikom ljubavlju prema ljudima, bilju, životinjama, materiji (zemlji, kamenu, rudama, vodi, vazduhu) i osnovnim fenomenima života: vatri, svetlosti, plimi i oseki. Jedna od najoriginalnijih i najosobenijih karakteristika Gijevikove poezije je u tome što se on u mnogim svojim pesmama, ma o čemu da govori, često obraća samom sebi, i tako su mnoge njegove pesme, u stvari, dijalog pesnika i čoveka u njemu.
    (iz beleški Nikole Trajkovića)


    ANEGDOTA

    U ribnjaku
    Bila si ti.
    U tebi je bio
    Ribnjak.

    Bili smo nas dvoje i naš smeh
    Na stazi kupinama oivičenoj.

    U našim spojenim rukama bilo je mnogo bujnosti,
    U našim pogledima nezasitne pohlepnosti.
    Na površini bilo je mnogo crnila,
    Mineral uznemiren u svojoj masi
    Dok se vezuje u prostoru.

    Nas dvoje u travi,
    Sa zemljom, sa nebom,
    Bila je to nada
    Svih ostalih u vetru.

    Činismo ono što je
    Za sve bilo korisno.

    I burno nas je pozdravljalo sve,
    Kada nas ponovo staza prihvati.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  2. #2

    Odgovor: Ežen Gijevik (Eugene Guillevic)

    CRVENE RIBICE

    Ne čudite se, lepojke,
    Vašem kavezu staklenom.
    Čitav dan vam je samo obed.
    Uostalom, vi niste pevači!

    Vi živite, i to je glavno,
    I vama se na tome zavidi;
    A i vi nalazite da to nije loše,
    Što vam je dato to malo života!
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  3. #3

    Odgovor: Ežen Gijevik (Eugene Guillevic)

    DIVLJI GOLUB

    Ti nisi pao s visine,
    Već iz blistave tišine,
    Danas tako lepog neba
    I trebalo bi tamo da se vratiš.

    Ali bio je dovoljan samo jedan metak
    Pa da se jesen slomi,
    I da za svagda budeš lišen
    Tvog veselog leta u prostor.

    Nema više ničeg zajedničkog
    Izmeđ tvog tela i perja
    Rasutog po drumu i tvog leta,
    Onog koji smo zajedno činili.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Slične teme

  1. James Eugene Carrey - Džim Keri
    Autor silvia u forumu Film, pozorište i televizija
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 26.06.2007, 23:26

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •