Julijan Tuvim 1894-1953 Najveći pesnik u grupi Skamandar, Julijan Tuvim bio je ujedno i najpopularniji i najuticajniji poljski pesnik između dva rata. Jedan od najplodnijih poljskih pesnika, blistav versifikator. Tuvim je poeziju demokratizovao, osavremenio, oživeo. Uveo je u nju običnog malog čoveka sa gradske ulice, iz geta, iz trgovine, iz kafane. Bila je to poezija svakodnevna, ulična, kafanska, novinska. Tuvimova poezija danas nema i ne može imati sledbenike. Ona je blistav završetak građanske epohe, završetak jedne epohe u razvoju poljske poezije. Kao i građansko društvo i građanska država, ova poezija danas je prošlost.
SEĆANJE
Imao sam stazu sunčanu
I divan beli dom ...
Tužno je u mojim snovima,
Tužno je u srcu mom ...
I prozor je bio na mome domu
U stare dobre dane,
A ja sam gledao, gledao
U nepoznate strane.
Možda sam tamo dan jedan bio,
A možda ceo vek ...
Znam samo da je jednog jutra
Pao divan beli sneg.
U nasmejano belilo snežno
Ceo se dom moj ovi.
Tužno je danas moje srce
I stari beli snovi ...