Pol Verlen (Paul Verlaine)
Prikaz rezultata 1 do 4 od ukupno 4
  1. #1

    Pol Verlen (Paul Verlaine)

    Pol Verlen rodio se 30.marta 1844.u Metzu. 1851.njegova porodica se doseljava u Pariz. Tu se budući pesnik školovao, završio gimnaziju, studirao i napustio prava. Godine 1866.u almanahu Savremeni Parnas izlazi mu sedam pesama, a iste godine i prva zbirka poezije. Verlen se javio u doba parnasovske poezije, za sobom je imao velike romantičare, od Lamartina i Igoa do De Misea, imao je moćnog Bodlera. Verlen je zaista učio od njih, ali su se sva ta nasleđena iskustva prelamala kroz filter samosvojnog talenta, koji ih preuzima i preobražava na svoj način. Za razliku od Bodlera njemu je bila strana svaka sistematičnost, i sav je bio od neposrednosti i instinkta, oslanjaujući se više na svoja osećanja nego na bilo kakve racionalne pretpostavke. Zbog toga je bio neujednačen, raznolik i rasut. Bio je slab, ali osetljiv kao najfiniji instrument, više čulan nego misaon, više spontan nego sistematičan, a takvi pesnici nikad ne daju delo od komada, celovito i zaokruženo. Bez sumnje, Pol Verlen je veliki pesnik 19.veka.
    (iz prikaza N.M.)
    To je stara skitnica, umorna od tridesetogodišnjeg potucanja po svim putevima. Kad ga pogledate, rekli bi ste da je to seoski vrač. Lobanja gola, bakrenasta, kvrgava kao stari kotlić, oči male, kose i svetlucave, nosnice natečene. Ličio je, sa svojom kratkom, retkom i tvrdom bradom, na kakvog Sokrata bez filozofije i bez vlasti nad samim sobom. Iznenađuje i zaprepašćuje pogled. Izgled mu je u isto vreme grub i umiljat, divlji i prisan. Sokrat pun nagona, ili bolje reći: faun, satir, stvorenje upola živina, upola bog, koje plaši kao prirodna snaga, nepodvrgnuta nikakavim prirodnim zakonima. Oh, da, to je skitnica, stara skitnica s puteva i iz predgrađa.
    Anatol Frans

    SLAVUJ

    Ko žustri let ptica kada se pomame
    sva sećanja se moja ruše na me,
    ruše se kroz mog srca lišće žuto,
    mog srca što gleda u svoje svinuto
    deblo u bljesku vode svih Žaljenja
    koja tu blizu tekuć tužno jenja,
    ruše se, a onda, gle, graja rđava,
    koju vlažan lahor dolazeć stišava,
    u stablu se eto polako smiruje
    i više ništa nigde da se čuje,
    ništa osim glasa što Odsutnost slavi,
    ništa osim glasa što se čežnjiv javi
    u ptice što mi je Prva Ljubav bila
    i kojoj je pesma ko i onda mila,
    a u mesecu žalostiva sjaja
    što se bledolik i svečan pomalja,
    letnja noć teška, snuždena i mlaka,
    prepuna mira i tamnog mraka,
    njiše na azuru što ga vetrić tače
    to stablo što drhti i pticu što plače.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  2. #2

    Odgovor: Pol Verlen (Paul Verlaine)

    JEDNOSTAVNA FRESKA

    Zeleno-rujna pozadina
    od ograda i brežuljaka
    u polutami svetiljaka
    i od tog mutna okolina.

    Zlato na blagim ponorima
    polagano u krvi seva.
    Tu još stabalce koje ima
    na kom po koja ptica peva.

    Sva ta jesenska priviđanja
    kroz ovu tugu već se brišu,
    sniju sva moja bolna stanja
    dok ih napevi tromi njišu.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  3. #3

    Odgovor: Pol Verlen (Paul Verlaine)

    SAN MRAČAN I TEŽAK

    San mračan i težak
    na život mi pade:
    spavajte: sve želje,
    spavajte: sve nade!

    Već ne vidim ništa,
    ni lepa ni ružna
    ne sećam se više...
    O povesti tužna!

    Kolevka sam samo
    koju ruka njiše
    u podrumu tamnom:
    tiho, samo tiše!
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  4. #4

    Odgovor: Pol Verlen (Paul Verlaine)

    SPLEEN

    Ruže su bile sve crvene,
    bršljani behu u crnini.

    Draga, čim lik se tvoj pokrene,
    mene sav očaj opet primi.

    Nebo je plavo, nežnost zrači,
    more zeleno, zrak je blag.

    Stalno strepim (šta čekat znači!):
    opet ćeš sebi zamest trag.

    I zimzelena lista sjajna,
    i božike sam sit postao,

    i polja ravna i beskrajna,
    i svega, osim tebe, jao!
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Slične teme

  1. Paul Éluard
    Autor SQUAW u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 42
    Poslednja poruka: 03.10.2018, 10:23
  2. Paul Celan
    Autor zosim u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 4
    Poslednja poruka: 20.08.2013, 21:56
  3. Pol Maldun (Paul Muldoon)
    Autor zosim u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 21.07.2013, 12:30
  4. Paul Klee
    Autor Leonard Peltier u forumu Umetnost
    Odgovora: 3
    Poslednja poruka: 16.03.2009, 18:34
  5. Sean Paul
    Autor blueella u forumu Strani spotovi i tekstovi
    Odgovora: 9
    Poslednja poruka: 28.02.2007, 07:07

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •