Žan Ruslo rođen je 1913.godine u Poatjeu. Nije imao ni četiri godine kada je ostao bez oca. Počeo je da piše sa dvanaest godina. Prvi uzor mu je bio Viktor Igo, ali se ubrzo oslobađa svih uticaja. U njegovoj šesnaestoj godini umire mu majka. Postaje mali činovnik, zatim saradnik novina i počinje da živi od svog pera. U tim prvim godinama samostalnog života on piše, još pod uticajem smrti svoje majke, svoju prvu zbirku pesama: Da se ne umre. Za vreme rata aktivno učestvuje u francuskom narodnom otporu Pre rata objavio je nekoliko zbirki poezije, posle rata preko trideset. Napisao je više biografskih romana o velikim muzičarima sveta, o Berliozu, Šopenu, Vagneru i Listu.
(iz prikaza N.T.)

TVOJA RUKA

Tvoja ruka toplija nego moja ruka
Bila je tih besanih noći
utvara mojih mnogih muka.
A prema meni zaslepljujući zid
Slušao je kišu, osluškivao
Tu crnu krv
Koja kao da rominja iz mnogih dalekih srdaca.

Reči već davno
Nisu dovoljne više.
Po hodnicima plesnivim
Ponovo ćeš naći naše korake,
Po nezgrapnom cveću u staklenim baštama
Naše poglede.
I više ništa nije ostalo,
Samo uspomena se nastavlja.
Tvoj šešir je na postelji, Bol je prošao,
Ali sunce greje još
Tvoja obla ramena na stepeništu.
Sa glavom na šakama, zaslepljen tišinom,
Zaboraviti neću nikad krv koja me je zvala.

Okrenuću se kada budeš otišla
I čekaću te do jutra.