Jaroslav Ivaškjevič (Jaroslaw Iwaszkiewicz)
Prikaz rezultata 1 do 3 od ukupno 3
  1. #1

    Jaroslav Ivaškjevič (Jaroslaw Iwaszkiewicz)

    Jaroslav Ivaškjevič 1894-1980 Ostavio je najopširnije i najbogatije književno delo u novijoj poljskoj književnosti. Ogledao se u svim rodovima. U prozi je ostavio velelepna ostvarenja. U poeziji je bio prisutan od 1918-1980., stalno nov, raznolik, misaon i moćan liričar. U međuratnu poeziju uneo je ton koji je poneo iz svoje ukrajinske postojbine, školovan na novinama koje su u rusku poeziju uneli Blok i akmeisti: Gumiljov, Ahmatova, Mandeljštam. Otuda njegova vezanost za jasnost, konkretnost, vernost govornoj reči. Time je uticao na mladog Česlava Miloša. Pozna Ivaškjevičeva poezija, mudra i hrabra u svojoj jednostavnosti, spada u najuzbudljivije stranice posleratne poljske poezije.
    (iz prikaza P.V.)


    * * *

    Za hiljadu godina
    vreme će izravnati sve kupole
    i niko više neće znati naša imena

    danas gledajući zvezde i talase
    tajimo dah pred svetom slikom
    ali u našem dahu već vreba
    ništavilo

    uzdržani dah samo je proba
    vremena kada će dah u nama potpuno prestati
    i kad ćemo zajedno sa šumom i zvezdama
    biti samo kaplja na krilu heruvima
    smrti

    sve čime živiš a izgleda lepotom
    živiš tako kažu ništa neće značiti
    raspašće se okovi večnosti

    pa dok još možeš da gledaš
    na safirske dubine neba
    gledaj ti prahu
    - i samo to ti treba
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  2. #2

    Odgovor: Jaroslav Ivaškjevič (Jaroslaw Iwaszkiewicz)

    ONO

    Na plavom visokom nebu dve beskrajne
    rumene pruge.

    Dve crne ptice odleću na njihovoj podlozi.

    I u tome je čitava jesen.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  3. #3

    Odgovor: Jaroslav Ivaškjevič (Jaroslaw Iwaszkiewicz)

    ARS POETICA

    8

    Nasamo treba govoriti s noći,
    Šuštati crnim čestarom jela,
    Spletenu granu rasplitati
    I šapatom odgonetati lišće...

    Duboko nagnuti se nad vodom,
    Srasti se rukama s vodostajem
    I ruke drveta beznadežno
    Deliti i spajati na ogledalu jezera...

    I u spletu crnih reči i bilja
    U slici zvezda, u pređi noći
    Ugledati svoje crte u ogledalu pesama:
    Lepše...zbrisane...
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Slične teme

  1. Jaroslav Marek Rimkjevič (Jaroslaw Marek Rymkiewicz)
    Autor zosim u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 20.01.2012, 00:27

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •