Hans Magnus Encensberger
Prikaz rezultata 1 do 4 od ukupno 4
  1. #1

    Hans Magnus Encensberger

    Hans Magnus Encensberger

    Mauzolej
    Trideset sedam balada iz istorije napretka

    Trideset sedam lučonoša napretka Encensberger smešta u mauzolej, to počivalište mrtvih, i onda, poput kakvog pozitiviste, iz prošlog stoleća, prezentuje činjenice, dokaze, argumente. Skida oreol, svodi na ljudsku meru ... I tako se na svetloj slici ljudskog napretka ukazuju tamne mrlje.
    (iz prikaza - Zlatko Krasni)


    Đ. de D. (1318-1389)

    Đovani de Dondi iz Padove
    provede život
    praveći sat.

    Sat bez premca, nenadmašen
    četiri stotine godina.
    Mehanizam višestruk,
    eliptični zupčanici,
    povezani zglobnim prenosnikom,
    i prvo osovinsko kočenje:
    neverovatna konstrukcija.

    Sedam brojčanika
    pokazivahu stanje neba
    i neme revolucije
    svih planeta.
    Osmi list,
    najmanje upadljiv,
    pokazivaše čas, dan i godinu:
    A.D. 1346.

    Sopstvenom rukom iskovan:
    nebeska mašina
    beskorisna i neophodna kao i Trionfi,
    taj sat od reči,
    što ga sagradi Frančesko Petrarka.
    Ali zašto da gubite vreme
    nad mojim rukopisom
    kada me nikada
    dosegnuti nećete?


    Trajanje dana,
    čvorovi mesečeve putanje,
    pokretni praznici.
    Računar, ali
    i nebo, istovremeno.
    Od mesinga, mesinga.
    Pod tim nebom
    živimo još uvek.

    Ljudi iz Padove
    nisu gledali na taj sat.
    Prevrat se nizao za prevratom.
    Kolica su po kaldrmi prenosila okužene.
    Bankari
    su izmirivali račune.
    Vladala je glad.

    Poreklo one mašine
    nejasno je.
    Analogni kompjuter.
    Menhir. Astrarijum.
    Trionfi del tempo. Ostatak.
    Beskoristan i neophodan
    kao pesma od mesinga.

    Nije Gugenhajm slao
    Frančesku Petrarki čekove
    svakog prvog u mesecu.
    De Dondi nije imao ugovor
    s Pentagonom.

    Druge zveri. Druge
    reči i točkovi. Ali
    isto nebo.
    U tom srednjem veku
    živimo još uvek.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  2. #2

    Odgovor: Hans Magnus Encensberger

    J.G.G. (1395-146

    Kako ova stranica liči na hiljade drugih stranica,
    i kako je teško čuditi se tome!
    Knjiga ista, a opet različita. Umetnost
    veštačkog pisanja: nešto od metala,

    izlizana misao od zlata, od srebra,
    od bakra, od olova. Prva reprodukcija
    mora da je bila moneta, prva roba
    novac, početak industrije. Novine

    samo se nižu: pečati, matrice, slova.
    Kvatročento je nešto za istoričare umetnosti
    i teologe. Anateme, lomače,
    stogodišnji ratovi, gotika od svake ruke.

    Da, i to. No, pre svega: Uspesi
    u rudarstvu i mlinarstvu, u metalurgiji
    i vojnoj tehnici. Ne madona u ružičnjaku,
    već dizalice i zavojiti točak.

    U tami radionice, tajno
    i bezimeno, on, koga progone
    kamate, opomene, prekidi u finansiranju,
    ostvaruje svoju nameru, svoju moćnu kombinatoriku:

    Od dvadeset pet puta dva metalnih znakova
    (brojeve i slivena slova ne računajući)
    sve ono što je postojalo, što postoji ili što bi moglo postojati,
    po volji složiti i umnožiti,

    ali ne uz pomoć trske, pisaljke ili pera,
    već povezanošću i skladom formi,
    izrezanih u čeliku, iskovanih u bakru,
    izlivenih u olovu, cinku, bizmutu i antimonu.

    Šta je još bilo potrebno: arapske hidraulične mašine,
    gajenje lana i konoplje, suknarske prese, muljače,
    mlinovi za krpe, uvozno-izvozni poslovi; čitav arsenal
    zaboravljenih alata: sipače, izbočila,

    kamen-zatvarač, tenakl, jastučići i slagačnica;
    armija radnika, izrabljivača i pomoćnika
    od Krakova do Salamanke: Sive eminencije,
    traljari, bankari; i tek posle njih

    Genzflajš, stari proizvođač ogledala iz Majnca,
    pritisnut poveriocima, poluslep, ne
    mirišući na tamjan, već zaudarajući na firnajs
    i čađ. Upravo je iščezao

    u oblaku vrele pare. Ovo ovde, crno
    na beloj hartiji, to je ostalo:
    Umetnost veštačkog pisanja,
    olovni ukus iz Kvatročenta.


    Johan Gensflajš cum Gutemberg, nemački štampar
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  3. #3

    Odgovor: Hans Magnus Encensberger

    N. M. (1469-1527)

    Nikolo, Nikolo, petstogodišnji brate,
    vencem ovim od škrtih reči tvrdu ti glavu ovenčavam

    Među nama rečeno, mi zaista imamo razloga da ti se divimo
    tako suvom i sitničavom i razjedenom teorijama

    Nikolo, ti umetniče gmižućeg hoda,
    ti večno uvređeni službeniče svoje jadne republike

    Generalštapče, poslaniče, gospodstvo, policajče
    kao i svaki skorojević odveć slabo plaćen

    Uzoru svih budnih istoričara (Da li bih ikako mogao
    ove okolnosti da izbrišem ili barem važnost im umanjim)

    Kao i ti nekada, tako oni dan-danas preturaju po prljavim ladicama
    pretrpanim polomljenim olovnim vojnicima i ubuđanim knezovima.

    Kao vajni seoski plemić ždereš sada smokve i pasulj i dimljeno meso,
    istrebivši crve, i zanimaš se kamenom u žuči i prodajom drveta,

    A što se žena tvojih tiče, ko šljuke si ih, u subotu veče,
    očerupao, i pričinjavaju ti se, nadrimešetaru, ko neke pokretne stvari

    U ovoj mišjoj rupi u kojoj nijedne duše nema koja bi se
    mojih vernih usluga setila, svađam se oko deset lira kockarskog duga.

    Ne boj se, Nikolo, znamo mi da cenimo tvoje zasluge
    sećamo se mi dobro tvojih velikih vremena,

    Na primer anno 1502. u Pistoji, ko li je to onda savetovao šefu:
    gradove sravniti, zemlju spaliti, stanovništvo proterati?

    A onog ko pruži otpor, na točak s njim, na vešala?
    Jer nekoliko zastrašujućih kazni jesu blaže nego preterana dugotrpeljivost.

    Beše to dobra godina za mister Bordžiju, nenadmašno blistava i velika,
    za njegovog ghostwriter-a Nikola i za First National City Bank of Florence

    Deset godina kasnije katastrofa, nezahvalnost sveta kao nagrada
    penzionisanje u četrdeset i trećoj, neplodno imanje,

    Suze samosažaljenja: Jer nigde nezahvalnost ne podiže
    glavu svoju radosnije nego u srcu naroda.

    Neshvaćen, kao i svaki malo bolji genije, vojskovođa
    na krtičnjaku, torbar pun večitih istina:

    Ovo je kruženje u kome su se sve državne tvorevine
    vrtele, u kome se vrte i u kome će se uvek vrteti

    Dokaz: istorija, tvoj autoportret, đavolji splet
    pljački, krivokletstava i bezumnih intriga

    A naporan kad prođe dan, ja odložim svoj prljavi gunj,
    odenem raskošne dvorske haljine, i uputim se svečanom stubištu predaka.

    A naveče lirska duša: prosjački soneti za dežurnog gangstera
    Pravi renesansni čovek na vreme će saviti kičmu.

    Nikolo, Nikolo, ti cvete Evrope, ispunjen
    do guše državnim rezonom i veličanstvenom savešću,

    Prozreo si svoje čitaoce, Napoleona, Franka, Staljina i mene,
    svoje zahvalne učenike, i zato si hvale vredan:

    Za svoje ogoljene kamene rečenice, za svoju hrabrost da budeš kukavica,
    svoju dubokoumnu banalnost, i svoju Novu Nauku,

    Nikolo, huljo, pesniče, oportunisto, klasičaru, dželatu:
    ti si pravi pravcati Stari Čovek, i zato hvalim tvoju knjigu.

    Brate moj, Nikolo, neću ti to zaboraviti, a to što tvoje laži
    tako često govore istinu, za to proklinjem tvoju kljastu ruku.


    Makijaveli, Nikolo, italijanski teoretičar države i političar
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  4. #4

    Odgovor: Hans Magnus Encensberger

    Ž. I. G. (11738-1814)

    I Legenda

    1) postolje 1a) grede 1b) daske 1c) žlebovi 1d)
    bakarni zaponi 1e) poprečica 1f) ravna daska
    2) nož 2a) list 2b) gvozdeno sečivo
    3) otvor za glavu
    4) klupa 4a) zaklopnica 4b) ležišta s lopticama 4c) korito
    5) korpa od pruća 5a) cinkana poplata 5b) piljevina
    6) usmerač &a) uže 6b) opruga 6c) sprava za vađenje eksera 6d) odvod

    II Etape slobodnog zidara

    Šiljatog nosa, nezgrapan, za života umeren čovek.
    Misterije iz slikovnice: Razdrljenih grudi, povezanih očiju,
    dovode ga braća do lože. Jedna noga bosa, druga obuvena,
    najpre pehar gorčine, zatim tamjan, mačevi;
    prvo mrak, pa svetlost; Le Grand Orient de France.
    Sloboda, ljudskost, jednakost, uzvišene maskarade.
    Disertacija jednog filantropa: "Kako bi se ponajbolje mogle
    posledice besnila sprečiti". (Besnilo, to su drugi). Strah
    od gomile, ološa, koji vreba napolju. U svom kabinetu
    lekar u modi rukuje noževima za puštanje krvi, kupicama, pijavicama.
    Kao govornik nespretan, osrednji; svoju stvar zastupa bujicom reči:
    "Uz pomoć moje mašine, gospodo, moći ćete da odete s ovog sveta
    dok dlanom o dlan, i to bez ikakvih bolova." Smeh
    u skupštini, zatim ćutanje, konačno odluke, stručna mišljenja, predračuni.

    III Majstor mehaničar iz Nemačke

    "Građani odbornici, ja, Tobijas Šmit, jesam po zanimanju
    graditelj mehaničkih muzičkih instrumenata; no
    ovu veštinu katkad zanemarujem
    u korist novih izuma koje posvećujem koristi čovečanstva.
    Moja hidraulična mašina omogućava da se roni do bilo koje dubine,
    da se pod vodom testeriše, da se ukucavaju ekseri, da se buši, da se izgubljeni
    predmeti vade s dna, da se pola dana provede u dubini i da se
    za to vreme razgovara s kopnom. Sem toga, najponiznije vam nudim
    rasklopne stepenice za spasavanje ljudi iz požara,
    a što se mog muzičkog instrumenta tiče, taj proizvodi takve tonove
    i izduvava takve note, da vam se čas čini da čujete violinu, čas bas,
    a čas alt." Šmit, okoreli pijanica, davao je
    najjeftiniju ponudu: tri stotine dvadeset i devet franaka.

    IV Nezahvalnost

    Prvi ogledi u trgovačkom domu u Rue Saint Andre-des-Arts, na živim ovnovima.
    Dželat je tradicionalista, tvrdoglav, nikako da se navikne.
    Kasnije, u Velikom amfiteatru bolnice Bisetr,
    pet svežih leševa. Čist trijumf: Mehanizam
    se strovaljuje kao grom, krv prska, čoveka više nema.
    Čovekov prijatelj umire, pobožan, bogat, bledožut, u krevetu, mnogo decenija posle toga,
    dobro opskrbljen svim mogućim sakramentima. No nesreća htede
    da neuka svetina njegovo časno ime zauvek
    s onom spravom poveže ... Razmislimo, dakle, kako je teško
    učiniti ljudima dobro, a da oni to dobročinstvo,
    koje im je na poklon dato, zlim, ne uzvrate.


    Gijoten, Žozef Injas, francuski lekar
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Slične teme

  1. Hans Kristijan Andersen
    Autor yige_gui u forumu Književnost
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 10.08.2008, 18:28
  2. Hans Christian Andersen
    Autor Goga u forumu Književnici
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 16.04.2008, 15:37

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •