Osip Mandeljštam je rođen u Vršavi 1891.godine, u srednjestojećoj jevrejskoj porodici. Detinjstvo i mladost proveo je u Peterburgu i Pavlovsku. Judaistička će se tema osećati u celokupnom kasnijem Mandeljštamovom stvaralaštvu. Pojava njegovih prvih pesama povezuje se sa osnivanjem časopisa Apolon 1909.godine. U to vreme se upoznaje sa Nikolajem Gumiljevom, budućim akmeističkim vođom. 1919.objavljuje poznati traktat o akmeizmu Jutro akmeizma. Posleoktobarski period poprište je Mandeljštamobog stvaralačkog uspona (vrhunav uspona pada u godinu 1928., kada su mu izdane tri knjige), a od početka 30-ih godina duševno-telesnog, ali ne i duhovnog sloma, i na kraju smrti 1938. Godine 1922.ženi se Nadeždom Jakovljevnom Hazinom. Nadežda Mandeljštam odigraće ključnu ulogu kako u završnici pesnikove životne drame, tako i u očuvanju njegovog dela i imena posle njegove smrti. Umro je u Vladivostoku, u progonstvu, fizički i psihički potpuno iscrpljen.
(iz prikaza J.U.)
*
Dano mi telo šta da s njim činim,
Toliko svojim, toliko jedinim.
Za dah i života tihu radost,
Recite, kome dugujem zahvalnost?
Ja sam i vrtlar, ja sam i struk cveta,
I nisam sam u tamnici od sveta.
Tako je moja toplina već takla
S disanjem mojim i večnosti stakla.
Ovde će izbiti šara ocrtana,
Neprepoznatljiva još odnedavna.
Neka se talog trenutaka stvara
Ipak se neće zbrisati mila šara.
*
Na sedefasti čunak sad
Natežuć svilenaste niti
Prebirajte, o prsti viti,
Taj očaravajući sat!
Oseke ruku, plime mah
Sa jednoličnim pokretima,
Preklinješ, nema sumnje, njima
Nekakav osunčani strah,
A kada široki se dlan
Sav kao školjka zacrveni,
čas gasne gubeć se u seni,
čas odlazi u rumen plam!