Adam Važik 1905-1982 Svoj pesnički put Važik je započeo u krilu međuratne krakovske avangarde. Studirao je matematiku, bio dobro upoznat sa tekovinama fizike, i to poznavanje nauke on je usklađivao sa svojim pesničkim radom. Posebno su važne Važikove dve esejističke knjige, koje su imale veliki odjek u poljskom književnom svetu i doprinele rasvetljavanju teorijskih stavova u poljskoj poeziji. A Važikova pesnička knjiga Zbivanja iz 1977.godine jedan je od najvećih dometa ne samo u delu ovog pesnika, nego i u celokupnoj poljskoj poeziji. Iz njegove poezije izbija ozbiljnost, melanholična mudrost, izražene ogromnom ekonomičnošću sredstava. Intelektualna jasnost i stilska čistota. Njegova poezija iz zrelih godina po stilu i novinama koje donosi, bliska je onome što je najkarakterističnije za najistaknutije tada mlade stvaraoce poljskog pesništva: Lipske, Baranjčaka, Kornhauzera, Zagajevskog.
MALA OPSESIJA
Neću da uđem u tu kafanu
ona tamo sedi
nepoznata
nafrizirana u uvojcima od srebrnog lima
s raširenim kolenima jakih nogu
mljacka jezikom
Kraj nje dva čoveka sa šarenim kravatama
i predosećanje smrti
Neću da uđem u tu kafanu
ali ću je sresti u tramvaju
u paklenoj stisci
ogrnutu svilenim šalom
kakav je to nedostatak identičnosti
kakav plemenit profil