Leon-Pol Farg (Leon-Paul Fargue)
Prikaz rezultata 1 do 3 od ukupno 3
  1. #1

    Leon-Pol Farg (Leon-Paul Fargue)

    Leon-Pol Farg rođen je u Parizu 1876.godine. Prve stihove objavljuje još 1894. Prvu svoju zbirku "Nokturni" objavljuje u Nansiju 1905. U to vreme druži se s danas već klasicima, kao što je Pol Valeri, Andre Žid, i muzičarima Ravelom, Stravinskim i Debisijem. Posle I svetskog rata udružuje se s mladim nadrealistima Bretonom, Aragonom i Supoltom. Ali, ubrzo ih napušta. Oko 1924.sprijateljuje se sa Džemsom Džojsom. Od 1927. godine provodi u pariskom taksiju, iz koga posmatra noćni život Pariza. Posle nekoliko godina uzetosti umire 1947.godine.
    Farg je veliki pesnik sa svojom tugom, širokim slikanjem finih unutrašnjih osećanja i snažno proživljenih pejzaža, ali i burlesknih metafora, kalambura, bufonerije. Naslednik Rablea, Sirana od Beržeraka, Skarona, Lotreamona i Nervala, pored Apolinera i Alfreda Žarija, a između Verlena, Fransisa Žama ili Laforga i nadrealizma, Farg ostaje potpuno samostalan i originalan. On nije ni epigon, ni šef škole. On je nezavisan i usamljen.
    (iz prikaza N.T.)


    U SIVOME SUTONU

    Jednoga dana, u sutonu, prolazimo posle kiše
    Duž zidova parka u kome sanjari drveće...
    Idemo dugo pored njih. Vreme prolazi
    I ruke se noći uvlače krišom preko starih Zidova...

    Pa šta vas uzbuđuje u tom sivom času
    Koji se neprimetno utkiva u tamne ruke baštenske ograde?
    Večeras, tišina posle kiše ima u sebi nešto
    Što podseća na izgnanstvo i na noć...

    Dopire mnogobrojni šum
    Lišća sa svih strana
    Kao vatra kad se razbuktava...
    Grane žmirkaju. Tišina
    Vreba
    Dok mirisi nailaze tako snažni
    Da se zaboravlja da ima i drugih mirisa,
    Te izgledaju kao pravi miris života...

    Nešto docnije, sunce pozlaćuje
    Jedan list, pa dva, najzad sve!
    I tada, neka ptica koja se prva usudila,
    Posle kiše,
    Kliknu!
    I kao da se neki opori cvet rascvetava iz utrnule lampe,
    Iz moga srca uzdiže se himna jednog starog sna...

    Još se jedan zrak šunja po ivici zida,
    Pomera se lagano i vodi nas ka senci...
    Da li je to kiša? Ili je to noć?
    U daljini, tromi i teški koraci
    Gube se
    Duž zidova parka u kome stara drveta sanjare.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  2. #2

    Odgovor: Leon-Pol Farg (Leon-Paul Fargue)

    SVETLUCAVO MORE

    Svetlucavo more kao rasuti biser odbljeskuje se između drveta.
    Kroz razrogačene oči malih majmuna, okačenih o najviše grane,
    duše predaka gledaju...
    Tanani most izleće kao raketla, nadnosi se nad iskrzani mesec,
    nosi tri putnika na svojoj grbini i dodiruje suprotnu obalu.
    Kiša počinje da pada nad zalivom. Oblak prostire svoju ogromnu
    senku preko teške i blatnjave vode. Jedna mala barka vesla
    iz sve snage...
    Munja! Razgranata paprat...
    Tada, jedno Čudovište, skriveno dotle između stena, opaža
    ona tri putnika na njihovoj senovitoj grbini. Oko strmih ivica
    kružne provalije ono brižljivo uklanja biljke-mesoždere...
    Izlazi. Ne žureći se spušta svoju ogromnu šapu, sa opnama
    između prstiju, na vrh brega i sručuje kišu iskrica
    od škriljca... Zatim se kliza niz obronak u senci, kao
    što rastopljena blistava reka otiče iz topionice pune zlata,
    sa okruglim šumom koji se kovitla i grmi...
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  3. #3

    Odgovor: Leon-Pol Farg (Leon-Paul Fargue)

    NOĆNI MIRIS

    Neodređen miris noći, koji mi donosi neku nejasnu, divnu i
    nežnu sumnju, uvlači se kroz otvoren prozor moje radne sobe...
    Moj mačak vreba noć, uspravljen kao krčag. Sa pronicljivim pogledom
    prati me svojim zelenim očima...
    Lampa pevuši tananu pesmicu, sličnu brujanju školjke; ona isteže
    svoje ruke koje smiruju. Čujem molitvanje i antifone horove
    mušica u svetlom krugu oko lampe. Osvetljeno je i cveće na ivici
    terase. Najbliži cvetići bojažljivo se približavaju da me vide, kao
    gomila patuljaka koja je opazila ljudoždera...
    Mala violina jednoga komarca uzjogunila se. Reklo bi se neki
    solista svira u udaljenoj kući... Insekti koso sleću i blago
    trepere po stolu. Leptir zlaćan kao slamka vuče se po uskoj
    dolini moje knjige...
    Sat na kuli plače. Uspomene igraju detinjasto kolo.
    Mačak se proteže koliko je dug. Njegov nos ocrtava u vazduhu
    neki nevidljivi let. Jedna muva je spustila svoje makazice u lampu...
    Šumovi iz kuhinje gomilaju se u zadnjem dvorištu. Protivurečni
    glasovi kao da se igraju nekih dečjih igara. Jedna kola kreću. Voz
    pišti na obližnjoj stanici. Daleko i otegnuto ječanje biva sve jače...
    A ja mislim na nekog koga volim, i koji je tako mali što je tako
    daleko, možda čak sa one strane crnih zemalja, s one strane dubokih
    voda. Mislim i na njegov pogled koji mi je nevidljiv...
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Slične teme

  1. Paul Éluard
    Autor SQUAW u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 42
    Poslednja poruka: 03.10.2018, 10:23
  2. Paul Celan
    Autor zosim u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 4
    Poslednja poruka: 20.08.2013, 21:56
  3. Pol Maldun (Paul Muldoon)
    Autor zosim u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 21.07.2013, 12:30
  4. Paul Klee
    Autor Leonard Peltier u forumu Umetnost
    Odgovora: 3
    Poslednja poruka: 16.03.2009, 18:34
  5. Sean Paul
    Autor blueella u forumu Strani spotovi i tekstovi
    Odgovora: 9
    Poslednja poruka: 28.02.2007, 07:07

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •