Vladislav Bronjevski 1897-1962 Njegove pesmu su pune zvučnosti i emotivnosti koja pleni upravo zato što je izražena u obiku pesme. To je sigurno najviše recitovana poljska poezija. Sam Bronjevski je svoju poeziju saopštavao radnicima, studentima i đacima usmeno; tim putem stigla je ona do radničkih masa više nego putem knjiga. Bronjevski je dobro upoznao policiju i zatvore predratne Poljske, ali njegova buntovnička poezija bila je toliko popularna u najširim slojevima radništva i levo orijentisane inteligencije, da ni najmračniji režimi nisu smeli da idu predalkeo kad je u pitanju bio ovaj narodni tribun. Pošten i težak život, potresan najvećim ličnim tragedijama, još više je približio njegovu poeziju širokim narodnim slojevima. Prosta, časna, nepokorna i borbena, poezija Bronjevskog dostigla je i vrlo visoke umetničke kvalitete.
(iz prikaza P.V.)


LAMPA

Zapali mi lampu u glavi,
crvena može biti,
a zatim ćemo reč po reč
govoriti.

Održaću ti kratak govor,
biće veče, i lampa, i muza,
možda i mačka, možda neki pas,
ali nek ne bude valjda neće suza.

Može biti nešto iz Dikensa,
iz Andersena,
na oči će ti pasti trepavice,
ti ćeš biti snena,
a ja ću tada ugasiti lampu u glavi
crvenu
i možda ću ti tek tada izjavit
reč onu skrivenu.