Mječislav Jastrun (Mieczyslaw Jastrun)
Prikaz rezultata 1 do 3 od ukupno 3
  1. #1

    Mječislav Jastrun (Mieczyslaw Jastrun)

    Mječislav Jastrun 1903-1983 Razvijajući se van pesničkih grupa, Jastrum se izborio za sopstveno mesto u poljskoj poeziji. Veliki poštovalac poljske narodne tradicije - napisao je dragocene monografije o Mickjeviču, Slovačkom i Kohanovskom, sjajan esejist, prevodilac Helderlina i Rilkea, Jastrun je pisao refleksivno-filozofsku poeziju punu fine odmerenosti i sugestivnosti. Njegova poezija iz zrelih godina odiše velikim misaonim bogatstvom i životnošću. Jastrunov simbol je krug. Njemu se on vraća u raznim fazama svoga stvaranja, krug mu je i filozofska metafora i slika svekolikog savršenstva. Ako krug dobije ostvarenje u trodimenzionalnom svetu, njegovo je oličenje okrugli plod, simbol zrelosti i simbol biološke obnove života, a ideal ploda ja Jastruna je jabuka.


    SREĆA

    Kada te gubim, ja nalazim tebe,
    Kada sam s tobom, ne mogu da zasitim
    Srce.
    U tebi su zvezde, mrak i oganj,
    Granje što žamori pticama u vrtu
    Sve što me uljuljkuje u kratkom doživljaju
    Života.

    Kada gubeći te odlazim od tebe,
    Sreća se nesrećom hrani, uzdah je
    Glas kojim progovara ljubav,
    I ne zna istinu onaj koji ne zna
    Da je senka savest srca.

    Iza mene si. Kao u noći tamnoj
    Zalutali tražimo svoje ruke.
    I tu si, živiš sama za sebe
    U meni.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  2. #2

    Odgovor: Mječislav Jastrun (Mieczyslaw Jastrun)

    LETNJA NOĆ

    Kratka letnja noć s tobom.
    Munja. Kako su časovi leteli u kasu!
    Nad tvojom zaspalom glavom
    Prozor otvoren na vrt divlji i zvezde.

    Moje oči su bdele nad zaspalom do zore.

    Sve jače ti si sjajila u mraku,
    Od nogu do kose ljubičasta kao na dnu vira,
    Sve dok osvit nije pobelio
    Gluhi prozor svetlošću, pesmom ptica
    Bijući u okna granama iz vrta.

    I prošla je kratka letnja noć, ljubav i mladost.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  3. #3

    Odgovor: Mječislav Jastrun (Mieczyslaw Jastrun)

    CVET JABUKE

    Cvet jabuke opada...
    Za časak
    Mislio sam da će zaostati
    U vazduhu...
    A možda se varam?
    To je pala pahulja snega.
    Zima.
    Ne odlazi,
    prolazna lepoto,
    Imaj smilovanja za moje doba kasno.
    I naglo
    Kao da mi je srce puklo
    Sa treskom se razbio led na reci.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •