Mječislav Jastrun 1903-1983 Razvijajući se van pesničkih grupa, Jastrum se izborio za sopstveno mesto u poljskoj poeziji. Veliki poštovalac poljske narodne tradicije - napisao je dragocene monografije o Mickjeviču, Slovačkom i Kohanovskom, sjajan esejist, prevodilac Helderlina i Rilkea, Jastrun je pisao refleksivno-filozofsku poeziju punu fine odmerenosti i sugestivnosti. Njegova poezija iz zrelih godina odiše velikim misaonim bogatstvom i životnošću. Jastrunov simbol je krug. Njemu se on vraća u raznim fazama svoga stvaranja, krug mu je i filozofska metafora i slika svekolikog savršenstva. Ako krug dobije ostvarenje u trodimenzionalnom svetu, njegovo je oličenje okrugli plod, simbol zrelosti i simbol biološke obnove života, a ideal ploda ja Jastruna je jabuka.
SREĆA
Kada te gubim, ja nalazim tebe,
Kada sam s tobom, ne mogu da zasitim
Srce.
U tebi su zvezde, mrak i oganj,
Granje što žamori pticama u vrtu
Sve što me uljuljkuje u kratkom doživljaju
Života.
Kada gubeći te odlazim od tebe,
Sreća se nesrećom hrani, uzdah je
Glas kojim progovara ljubav,
I ne zna istinu onaj koji ne zna
Da je senka savest srca.
Iza mene si. Kao u noći tamnoj
Zalutali tražimo svoje ruke.
I tu si, živiš sama za sebe
U meni.