Konstanti Ildefons Galčinjski (Konstanty Ildefons Galczynski)
Prikaz rezultata 1 do 3 od ukupno 3
  1. #1

    Konstanti Ildefons Galčinjski (Konstanty Ildefons Galczynski)

    Konstanti Ildefons Galčinjski 1905-1953 Počeo je da piše između dva rata. Nije stvarao za vreme okupacije, bio je u nemačkom zarobljeništvu, i u atmosferi zarobljeničkog logora napisao je tek nekoliko pesama. Pojavio se u vreme vrlo nepovoljno za početnike, nije mogao prići ni skamandrovcima, ni avangardistima, tim pre što je po shvatanjima bio dalek i od jednih i od drugih. On je shvatao poeziju i kao igru i kao pesmu, hteo je da je izvede na scenu, na trgove, na ulice. Sanjao je o Vijonu i srednjevekovnim putujućim pevačima i glumcima. U neku ruku on je i bio putujući pevač i glumac u modernoj Poljskoj. Pevao je i igrao se.



    PISMO IZ ROPSTVA

    Ljubavi moja, ljubavi,
    laku noć, već ti se spava
    i vidim tvoju senku na zidu
    i noć je prolećna prava.

    Jedina moja na svetu,
    kako da ti proslavim ime?
    Ti si mi voda preko leta,
    rukavica preko zime.

    Ti si moja sreća prolećna,
    zimska, letnja, jesenja
    ali reci mi za laku noć,
    šapni mi na usta snena,

    zašto mi je to takva nagrada
    taj raj kraj tebe blage?
    Ti si mi svetlost i pesma
    koja mi daje snage.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  2. #2

    Odgovor: Konstanti Ildefons Galčinjski (Konstanty Ildefons Galczynski)

    MOLITVA SLEPOG MESEČARA

    Ti koji cveću daješ miris i osmeh daješ voću,
    što danju sjaj a tamu strašnu stvaraš noću,
    povrati meni moje oči zamišljene
    što večno gledaju mesec i večno su zelene.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  3. #3

    Odgovor: Konstanti Ildefons Galčinjski (Konstanty Ildefons Galczynski)

    PESME

    I

    Kad ulaziš čini mi se
    kao da je zašumela
    avgustovska noć međ lišćem
    i pred mene te dovela.

    A za tobom senke ptica,
    štiglic, kos i ptice razne.
    Ti prolaziš zračna lica
    puna srebra noći jasne.

    Jer ti ukras si oblaka,
    ove noći, njene Lune.
    Punu pregršt nosiš zraka,
    oči nadahnuća pune.

    Niz ramena tvoja visi
    dug ogrtač prepun ptica,
    ko Danica zvezda ti si
    kad ulaziš sa dvorišta.

    Ti si polet i pev ptica,
    blesak vode, meka trava.
    Želim i tugu tvog lica
    da spasem od zaborava.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •