Konstanti Ildefons Galčinjski 1905-1953 Počeo je da piše između dva rata. Nije stvarao za vreme okupacije, bio je u nemačkom zarobljeništvu, i u atmosferi zarobljeničkog logora napisao je tek nekoliko pesama. Pojavio se u vreme vrlo nepovoljno za početnike, nije mogao prići ni skamandrovcima, ni avangardistima, tim pre što je po shvatanjima bio dalek i od jednih i od drugih. On je shvatao poeziju i kao igru i kao pesmu, hteo je da je izvede na scenu, na trgove, na ulice. Sanjao je o Vijonu i srednjevekovnim putujućim pevačima i glumcima. U neku ruku on je i bio putujući pevač i glumac u modernoj Poljskoj. Pevao je i igrao se.
PISMO IZ ROPSTVA
Ljubavi moja, ljubavi,
laku noć, već ti se spava
i vidim tvoju senku na zidu
i noć je prolećna prava.
Jedina moja na svetu,
kako da ti proslavim ime?
Ti si mi voda preko leta,
rukavica preko zime.
Ti si moja sreća prolećna,
zimska, letnja, jesenja
ali reci mi za laku noć,
šapni mi na usta snena,
zašto mi je to takva nagrada
taj raj kraj tebe blage?
Ti si mi svetlost i pesma
koja mi daje snage.