Kontracepcija nekad i sad
Ni danas, kada nam na raspolaganju stoji mnoštvo najmodernijih metoda
kontracepcije i
planiranja porodice, još uvek nijedna od njih nije 100 posto sigurna.
Osim toga, mnogi parovi najradije se odlučuju za najstariju i najnepouzdaniju coitus interruptus, odnosno prekid odnosa u presudnom trenutku.
Najrazličitije kontracepcijske metode koriste se još od praistorijskog doba.
Bizantske žene skupljale su
morske sunđere, umakale ih limun i stavljale u vaginu, žene u drevnoj Kini pile su
živu, a Indijke
seme šargarepe...
Egipćanke su prve počeli koristiti
životinjsku balegu (najprije od slona, a zatim i krokodila) za sprečavanje neželjenih trudnoća, u kombinaciji s medom i još nekim sastojcima koji su se unosili direktno u vaginu. One su izumele i kontracepcijsku spravu, nalik na tampon, koja je je u sebi imala spoj vrlo sličan onome, koji se i danas koristi u najmodernijim kontracepcijskim gelovima.
Sudeći prema istorijskim izvorima, te su metode bile dosta uspešne.
Međutim, bilo je i onih manje efikasnih, ali zato još smešnijih. Na primer, grčki lekar
Soranus (2. v.p.n.e) napisao je jedan od prvih ginekoloških priručnika. On je savetovao da bi žena trebala zaustaviti dah tokom ejakulacije, zabaciti glavu unazad i zatim brzo ustati, sesti savijenih koljena i naterati se na kijanje..
Tako bi, po njegovom mišljenju, izbjegla začeće.
Kondom ima bogatu istoriju. Pre nego što su se pojavili u svim veličinama, oblicima, bojama i ukusima te dobili proširenu namjenu (zaštita od AIDS-a i drugih seksualno prenosivih bolesti), korištena je životinjska koža ili membrana mehura, čime se pokrivao vrh penisa.
Naravno, ovi su kondomi bili vrlo nepouzdani.
Gumeni prezervativ razvijen je neposredno nakon pojave vulkanizacije, koju je sredinom 19. veka razvila kompanija
Goodyear.
Kako se tehnologija proizvodnje gume unapređivala, tako su i kondomi postajali sve pouzdaniji, udobniji i raznovrsniji. Koren reči još uvijek nije sasvim sigurno određen, ali opšte je prihvaćena teorija, da je kondom verojatno dobio ime po izvjesnom doktoru
Condomu koji je britanskog kralja Charlesa II. opskrbljivao "pokrivačma" za glavić.
Kontraceptivna (ili anti baby)
pilula pojavila se kao odgovor na veliki porast stanovništva nakon Drugog svetskog rata. Godine 1950. američki biolog
Gregory Pincus razvio je metodu oralne kontracepcije koja je testirana na ženama sa Haitija i iz Portorika.
On i njegov tim eksperimentisali su s dvestotinjak različitih hemijskih supstanci i pratili njihov uticaj na ovulaciju, menstruaciju i začeće.
Najuspješnijim kontraceptivom se pokazala supstanca nazvana n
orethynodrel međutim, ona je bila vrlo slaba u kontroli menstruacije pa je kombinovana sa sintetičkim
estrogenom.
Deset godina kasnije na američko tržište plasiran je
Enovid-10, poznatiji jednostavno kao "pilula". Žene su ga odmah oberučke prihvatile kao najsigurniju i najefikasniju metodu u roku od dve godine već se njime služilo preko milion žena.
Krajem 19. veka, kao naučne su odobrene metode
sterilizacije i
vazektomije, koje se i danas koriste, najviše u prenaseljenim područjima Azije.
Napredak tehnologije doneo je i neke
nove metode kontracepcije, posebno za žene između ostalih, pilule s manje estrogena, intrauterinske naprave, bioadhezivne gelove, hitnu kontracepcijsku pilulu (za "jutro posle'"), a pre nekoliko godina je na tržište stigla i
Evra, transdermalni kontracepcijski flaster koji se nosi na koži i djeluje slično poput antinikotinskih flastera, polako ispuštajući estrogen i progesteron u telo.
Ipak, još uvijek nitko nije izumeo metodu koja je baš sto posto efikasna.