Ježi Gužanjski (Jerzy Gorzanski)
Prikaz rezultata 1 do 2 od ukupno 2
  1. #1

    Ježi Gužanjski (Jerzy Gorzanski)

    Ježi Gužanjski *1938. Šezdesetih godina bio je jedan od manje glasnih pripadnika grupe Hibridi. Pesme iz njegovih kasnijih zbirki Šverc i Mlade godine nesanice, odražavaju njegovu sklonost ka apsurdu, nailazimo u njima na krajnje iznenađujuće asocijacije, ali neusiljeno, prirodno, te su pesme ispunjene autentičnom osećajnošću i zrelom misaonošću.
    (iz prikaza P.V.)


    TREBA IMATI MNOGO HRABROSTI DA BI SE
    SPAVALO U DANAŠNJE VREME

    Do čega je došlo
    ljudi tumače snove.
    Snova je sve manje,
    zato raste broj interpretatora.
    Zašto se u snu ne zatvaraju vrata?
    Hoćeš da zatvoriš, i ne možeš.
    Celu noć zatvaraš, i stalno vidiš pukotinu.
    To čini se označava da postoji neka nejasna pretnja.
    Sanjaš zatvor,
    lep zatvor sa ogledalima
    u kojima se vide samo likovi ubica,
    dok džeparoši, nasilnici, malverzanti
    i čuvari počinju da lude
    ne nalazeći sebe na drugoj strani
    i osećajući kako propadaju.
    To znači da se snovi povode za izraženim etičkim konkretom,
    Dešavaju se ipak snovi o bližnjima.
    Sanjaš majku, oca, sestru, brata, prijatelje,
    drugog prijatelja, prvu ženu,
    nastavnika geografije, Maksa fon Šreka, zubarku,
    lorda Somersa koji prima defiladu skauta biciklista.
    Svi se smeše i idu naviše, ne naniže,
    mada taj pravac izgleda prirodniji.
    I nikad se zbog toga nećeš opravdati.
    Jezik težak od sline pridržava šapa egzorcista.

    Ne spavaj, jer će te proglasiti izgubljenim
    u nerazjašnjenim okolnostima.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  2. #2

    Odgovor: Ježi Gužanjski (Jerzy Gorzanski)

    NOVINE SU SKRIVENA ČEŽNJA ZA ILUZIJOM

    Ideje za pesme crpem iz novina,
    iz filmova što pričaju o organizovanom besmislu,
    iz ponašanja ljudi bližih i daljih,
    iz radio-emisija punih nebitnih detalja,
    iz knjiga koje većinom ne čitam do kraja.
    Znači, iz tzv. života koji mi sažeto pričaju drugi.
    Ali odista, kad ne bi bilo novina,
    trebalo bi zatvoriti sve bioskope.
    Novine izazivaju potrebu za slikom.
    Novine su skrivena čežnja za iluzijom.
    Nedavno pročitah o jednom transseksualnom tipu:
    "Tokom celog života molio sam se Bogu
    da mi dopusti da budem devojčica."
    I srećno je savladao polnu barijeru kao smeđokosa.
    Odmah sam pošao u bioskop "Paladijum" -
    u nadi da ću videti dalji tok doživljaja lepe Džejn -
    na Hilerov film Bolnica.
    Vrlo jaka stvar o impotenciji, u boji.
    Junak, lekar, pati od dosadne bolesti osećanja dužnosti.
    Iako odrasla devojka posle iskustva sa Indijancima i LSD-om
    nastoji da ga ubedi u povratak u krilo prirode.
    Ali jedino mu pomaže da tri puta u toku jedne noći
    prekorači polnu barijeru s povratnom kartom.
    I tako počelo je od lirske transmutacije novinskog opisa
    da bi se završilo na brutalnom svetkovanju građanskog poziva
    u neobično atraktivnom "američkom planu".
    Danas sve češće Bog čita novine,
    a đavo sedi u bioskopu -
    centri huljenja i pokornosti sjedinjeni su u intimnom sporazumevanju.
    Mistična drama biseksa suseduje na istoj strani
    sa strahom dobroćudnog neurotičara od pakla naglih preobražaja.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Slične teme

  1. Ježi Harasimovič (Jerzy Harasymowicz)
    Autor zosim u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 07.01.2012, 18:29

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •