Svi smo makar jednom bili slepi pored ociju. Grozan osecaj. Sta je to u nama sto nas zaslepi i vidimo ono sto zelimo da vidimo?
Svi smo makar jednom bili slepi pored ociju. Grozan osecaj. Sta je to u nama sto nas zaslepi i vidimo ono sto zelimo da vidimo?
Neki ljudi samo zinu, pa zagade okolinu...
Nisam paranoičan, ali to ne znači da me neko ne progoni!
Tada mi je ljubav bila "dezurni krivac".Ljubav uopsteno..Sada imam malo vise godina, samim tim i iskustva, pa se redje "zalecem na vetrenjace".
Ja, iskreno, nisam imala tih faza... Mozda sam preterano realna, sto opet nije dobro. Zaletim se nekada, ali ubrzo "progledam".
Da, ljubav ume najvise da zaslepi... Ipak, ne zaboravite i moc koju ima novac.
ja sam na zalost bila dosta dugo slijepa pored ociju
sad vidim ali mi nista ne pomaze,moram tako dalje.
Mislim da nije grozan osecaj biti slep pored ociju, predivan je osecaj misliti da je neko idealan za tebe, da te voli i zasluzuje i da ti volis. Grozan je osecaj kada zaljubljenost prodje pa shvatis koliko si bio slep...
Kao i u vecini slucajeva i ja sam bio "slep kod ociju" zbog ljubavi, pa nisam video mnoge stvari koje su bile ocigledne
Da bio sam "slep pored ociju" zbog ljubavi naravno i znate sta ....... bilo mi je lepo , ali mnogo gadno kad se zavrsilo i kad sam se probudio i shvatio . E tu je trebalo snage da se podigne jedan novi zivot i da se ponovo jedan minut ispuni sa 60 kvalitetnih sekundi.......
Possibility of dream come true makes life worth living.....
Pa u glavnom je ljubav ta koja cini da budem slepa pored ociju... I da, desilo mi se.
Hmm, zbog ljubavi, jesam bio oslepeo, na neki mnogo cudan nacin, dugo vremena, srecom pa je dosao neko i neizmerno mi pomogao .
Mnogo vise puta sam bio slep zbog prijateljstva, zbog verovanja ljudima, zbog poverenja, ali ispece se zanat, sad drugacije procenjujem ljude...
Ono što osoba doživljava u stvari nije realnost; više je hipoteza koja može ali ne mora biti tačna.
Mislim da je to u čovekovoj prirodi, kao što jede, diše, spava, tako u određenim situacijama biva ponešen, zaslepljen, gradi neke svoje priče, idealizuje ljude, i onda se budi i postaje svestan. Mislim da nikakvo iskustvo ne može da nas spase od novih zabluda, slabi smo i ponavljamo greške, možda u drugačijim oblicima i na drugim mestima, ali ono što je važno jeste da imamo sposobnost da učimo, i time izgrađujemo i obogaćujemo svoju ličnost.
Da mogu da vratim vreme,mnoge stvari bih drugacije uradila,zbog moje zaslepljenosti su pocinjene velike greske i mnogo je ljudi povredjeno,...s druge strane,imam poucna iskustva,i to mi pomaze da vise nikad ne budem sirom zatvorenih ociju.
I may not be perfect but I'm always me
..slazem se potpuno da je grozan osecaj..
..ja sam za neke stvari slepa kod ociju pa kad to izgubim tek tad progledam..
..onda se jos dugo-dugo grizem zbog toga i zao mi bude..
..a bilo je tada dobro za mene..
..zivot je to jbga..
Dešavalo se, nije da nije. A vremenom naučiš da bolje proceniš ljude, ali još nisam sebe naučila da ne patim kad postanem svesna te slepoće.
... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....
Desavalo se, naravno...Zbog ljubavi po najvise ali i zbog prijateljtva...
Svaka osoba ima svoju dobru i svoju losu stranu....Nevolja je kada se ona losa strana zanemari...
Desavalo mi se da pogresim u proceni zato sto sam u nekim situacijama polazila od sebe....Postavljala sebe u neke situacije i analizirala kako bih ja postupila....zaboravljajuci da nemaju svi iste stavove i nacela....
Sada izbegavam da se euforicno odusevljavam drugima....da bih to izbegla....
Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.
Svi smo mi ponekad slepi pored ociju, kao sto su to prethodni komentari vec konstatovali. To je i normalno s obzirom na nas iracionalni deo licnosti (prvenstveno tu mislim na osecanja). Sticanjem iskustva sve vise predupredjujemo te greske i eventualna razocarenja. Medjutim, ne postoji siguran metod potpuno pravilne procene neke osobe, pa tako nisu retki slucajevi da nas `fiskevi`, odnosno ljudi u koje visoko verujemo, neprijatno iznenade, ali i da dozivimo prijatnosti od osoba za koje skoro nismo ni znali da postoje..
Cak ni metod `Svi su krivi dok se drugacije ne dokaze` nije najpouzdaniji, zato je ipak najbolje biti principijelan i ponasati se korektno. Eventualna razocarenja se ipak ne mogu do kraja izbeci, mada uvek bole. Bar mene....
Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
Hej kafano, moja rano...Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
Bircuz koji radi 25 sati dnevno!