Andrej Tarkovski
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 22
  1. #1

    Andrej Tarkovski

    Tarkovskog gledajući njegov film "Nostalgija". Nisam mogao danima da izustim ni jednu jedinu reč. I ta zamuklost plaštila me je nakon svakog njegovog filma koji sam gledao "Andrej Rubljov", "Stalker", "Solaris", "Ogledalo", "Žrtvovanje". I dan danas ne mogu da proslovim sa distance o njegovom delu. Previše me se sve to tiče i suštinski dotiče. Jedino što mogu da kažem jeste da je umetnost dostigla vrhunac svog iskaza kroz njegove filmske zapise.
    Zato ću na ovom mestu citirati druge koji su o njegovom stvaranju pisali. Takođe podeliću sa vama zapise i svedočenja samog Tarkovskog do kojih sam uspeo da dođem.

    "Kada sam upoznao prva dela Tarkovskog, za mene je to bilo čudo. Odjedanput sam se našao pred vratima sobe čiji mi je ključ nedostajao "sobe u koju sam uvek hteo da uđem, a u kojoj se on osećao savršeno prijatno. Bio sam ohrabren i potaknut: neko je upravo izrazio ono što sam oduvek želeo da kažem ali nisam znao kako. Tarkovski je za mene najveći jer je pružio kinematografiji "na svoj specifičan način "novi jezik koji mu omogućava da uhvati život kao san."
    Ingmar Bergman

    Beleška o Andreju Tarkovskom
    (Radoslav Lazić)

    TARKOVSKI, Andrej "filmski reditelj i scenarist "rođen je 04.aprila 1932.godine u malom selu Zavražju na Volgi. U toku školovanja pohađa kurseve muzike, a zatim se tri godine posvećuje slikarstvu.
    1952. godine upisuje se na Institut za orijentalne jezike, gde uči arapski dve godine.
    Od 1954. do 1956. godine radi i studira kao geolog u Sibiru, a 1956. upisuje se na VGIK (Visoka državna filmska škola), gde studira četiri godine u klasi profesora Mihaila Roma. Tu realizuje jedan kratki film "Neće biti lišća ove večeri" 1959., zatim diplomski film ""Valjak i violina"1960.
    Po izlasku iz škole, priprema sa Andrejom Mihalkovim Končalovskim, svojim školskim drugom (bratom Nikite Mihalkova), scenario za film "Ivanovo detinjstvo", za koji dobija "Zlatnog lava"u Veneciji (zajedno sa "Intimnim dnevnikom"Valerija Kurlinija) 1962. godine.
    Sledeći film "Andrej Rubljov"završava 1966.godine, ali je film nekoliko godina bio sprečen da bude prikazan u inostranstvu i na međunarodnim festivalima, pod izgovorom Ministarstva za film da "Rubljov"nije završen, da reditelj radi na korekcijama montaže, itd. Tarkovski izjavljuje da mu nije jasno koje su bile zamerke njegovom filmu. 1072. snima "Solaris"po romanu Stanislava Lema. Međutim, nekoliko zvaničnih kritika otkrivaju deo razloga: "nasilje, okrutnost, istorijska nepreciznost, mistične tendencije, golotinja, krivo predstavljanje odnosa umetnosti i vlasti". Tarkovski skraćuje film za nekoliko minuta i ovaj najzad dobija vizu za prikazivanje u inostranstvu (prvo prikazivanje: Kan 1969.). Ogledalo podiže otvoreniju polemiku. Film je klasifikovan u treću (najnižu) kategoriju, što znači ograničen broj kopija i projekcija, nikakva nagrada reditelju. Časopis "Iskusstvo kino"organizuje diskusiju o savremenoj temi na filmu i V.E. Baskakov izjavljuje za "Ogledalo"da: "pokreće interesantna etička pitanja, ali je teško ustanoviti njihov pravac. To je film za jedan zatvoren krug gledalaca, elitistički film. A film, prema svojoj prirodi ne može biti elitistička umetnost."Čuhraj: "Ne treba se obraćati specijalizovanoj publici. Dijalog između našeg filma i njegovih gledalaca mora biti razumljiv. Film je umetnost masa. I ako neki umetnik ima šta da kaže, ne treba da "kodira"svoje misli. Mora reći jasno ono što misli."
    Tarkovski uprkos cenzuri snima film "Stalker"(1979.), ali i u sudaru s njom, prinuđen je napustiti domovinu i odlazi na zapad, gde snima "Nostalgiju"(1983.) i svoj poslednji film "Žrtvovanje"(1986.). Svojim autorskim opusom Tarkovski se svrstao u najznačajnije filmske umetnike XX veka. Kao klasik moderne filmske režije jedinstvena je pojava u filmskoj umetnosti našega doba. Umro je u Parizu 29.12.1986., gde je i sahranjen na ruskom pravoslavnom groblju, daleko od rodne grude.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  2. #2

    Odgovor: Andrej Tarkovski

    FILMOGRAFIJA ANDREJA TARKOVSKOG

    1960.

    „VALJAK I VIOLINA“(Katok i skripka). Scenario: A.M. Končalovski i A.Tarkovski. Kamera: Vadim Jusov. Muzika: Vječeslav Ovčinjikov. Igraju. Igor Fomčenko, V. Zamanski, Nina Arhanjelskaja, Marina Adžubej, Jura Brusov. Proizvodnja: Mosfilm. Dužina 55 min.


    1962.

    „IVANOVO DETINJSTVO“ (Ivanovo djetstvo). Scenario: Mihail Papava i Vladimir Osipovič Bogomolov prema noveli Bogomolova: „Ivan“. Kamera: Vadim Jusov. Muzika: Vječaslav Ovčenjikov. Igraju: Nikolaj Burljajev, Valentin Zupkov, E. Žirikov, S. Kirilov, Nikolaj Grinko, Irma Tarkovska, Andrej Mihalkov Končalovski. Proizvodnja Mosfilm. Dužina 95 min.


    1966.

    „ANDREJ RUBLJOV“ Scenario A.M. Končalovski i A. Tarkovski. Kamera: Vadim Jusov. Muzika: V. Ovčenjikov. Igraju: Anatolij Solonjicin, Ivan Lapikov, Nikolaj Grinko, Nikolaj Bergejev, Irma Tarkovski, Nikolaj Burljajev, Rolan Bikov, Jurij Nikulin, Mihail Kononov, S. Krilov, Bolot Ejčelanov. Proizvodnja: Mosfilm. Dužina 185 minuta.


    1972.

    „SOLARIS“ Scenario: A. Tarkovski i Fridrih Gorenštejn, prema romanu Stanislava Lema. Kamera: Vadim Jusov. Muzika: Eduard Artemijev. Igraju: Natalija Bondarčuk, Donatas Banionis, Jurij Jarvet, Anatolij Solonjicin, Nikolaj Grinko, Vladislav Dvoržecki, Sos Sarkisijan. Prozvodnja: Mosfilm. Dužina 165 minuta.


    1974.

    „OGLEDALO“ (Zerkalo) Scenario: A. Tarkovski i Aleksandar Mišalin. Kamera: Georgij Rerberg. Muzika: Eduard Artemijev, Bah, Pergolezi, Presi. Igraju: Margarita Terjehova, Filip Jankovski, Ignjat Danilcev, Oljeg Jankovski, Nikolaj Grinko, Ala Demidova, Jurij Nazarov, Anatolij Solonjicin, glas Inokentija Smoktunovskog, L. Tarkovska. Proizvodnja: Mosfilm. Dužina 106 minuta.


    1979.

    „STALKER“ Scenario: Arkadij i Boris Strugacki, prema noveli „Piknik na ivici puta“. Kamera: Aleksandar Knjažinski. Scenografija: A. Tarkovski. Muzika: Eduard Artemijev. Igraju: Aleksandar Kajdanovski, Anatolij Solonjicin, Nikolaj Grinko, Alisa Frejndlih, Nataša Abramova. Proizvodnja: Mosfilm. Dužina 161 minut.


    1983.

    „NOSTALGIJA“ (Nostalghia) Proizvodnja RAI II kanal i Opera film, Italija. Scenario: A. Tarkovski i Tonino Guerra. Kamera: Giuseppe Lanci. Scenograf: Andrea Grisanti. Kostimograf: Lina Nerli Taviani. Muzika: Debisi, Verdi, Vagner. Montaža: Amedeo Salfa i Erminia Morani. Glumci: Oljeg Jankovski (Gorčakov), Domiciana Đordano (Eugenia), Erland Jozefson (Domeniko), Patricia Tereno (Gorčakova žena), Delija Bokardo (Domenikova žena), Laura De Marči (sobarica), Milena Vukotić (opštinski službenik). Trajanje 130 minuta.


    1986.

    „ŽRTVOVANJE“ (Offret/Sacrificio) Proizvodnja: Švedski filmski institut (Stokholm), Argos Films (Anatole Dauman, Pariz), Film Four International (London), Josephson/Nykvist HB, Švedska televizija/SVT, Sandrew Film end Tezter AB, uz učešće Ministarstva kulture, Pariz. Izvršni producent: Ana-Lena Vibom. Direktor filma: Katinska Farago. Scenario: A. Tarkovski. Kamera: Sven Nikvist. Scenograf: Ana Asp. Kostimograf: Inger Pehrson. Muzika: Johan Sebastijan Bah, Watazumido Shuso, flauta Hochiku Shingetsu, Nezasa no shirabe, dai-bo-satsu, i pastirske pesme Dalecarleia i Hajredalena. Montaža: A. Tarkovski, Michel Leszczylowski i Henri Colpi (tehnički konsultant). Glumci: Erland Jozefson (Aleksander), Allan Edwall (Otto), Valeri Mairesse (Julia), Suzan Flitvud (Adelaide), Gudrun S. Gisladottir (Maria), Sven Wolter (Viktor), Tommy Kjellgwist (Mali dečak). Trajanje 150 minuta.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  3. #3

    Odgovor: Andrej Tarkovski

    Radoslav Lazić

    Čitaocu

    LEKCIJE IZ FILMSKE REŽIJE ANDREJA TARKOVSKOG

    Refleksije umetnika o umetnosti su od izuzetnog značaja za razumevanje estetskih pogleda stvaralaca umetničkih dela. U trouglu umetnik – umetničko delo – estetička misao umetnika o njegovom delu, o umetnosti u kojoj se umetnik izražava i najzad o estetičkim pogledima na druge umetnosti, kao i na umetnost u celini kao duhovno iskustvo – estetičke refleksije su (po)etička svedočanstva.
    „Lekcije iz filmske režije“ Andreja Tarkovskog su u stvari zapisi s njegovih predavanja koje je održao na višim kursevima za scenariste i reditelje u moskovskom „Goskino“, a čiji je stenogram ostvario Lopušanski, a za štampu odobrio Tarkovski, još 1981.g. Okolnosti društveno-političke prirode bile su takve da je njihovo objavljivanje na stranicama moskovskog časopisa „Iskusstvo kino“ počekalo gotovo čitavu deceniju.

    (iz knjige „Tarkovski“, Prometej, Novi Sad, 1922.)

    Radoslav Lazić

    REDITELJSKA POETIKA TARKOVSKOG

    U umetnosti lepota životne istine je u samoj istini. Za Tarkovskog ritam je osnova filmske režije – film je najbliži baletu i muzici i predstavlja vreme zabeleženo ma celuloidnoj vrpci.

    I

    Tragajući za ars poetikom jednog reditelja mogućno je razumeti njegovu estetiku režije studijom rediteljske partiture, umetničkih, estetskih, pa i tehničkih procesa ostvarivanja režijskog umetničkog dela. Rečju, rediteljska poetika je skrivena u samom umetničkom delu.
    Nesumnjiv doprinos razumevanju estetike jednog reditelja dakako predstavljaju njegovi spisi, pisana estetička svedočanstva. Rediteljske refleksije ili samorefleksije često se susreću u različitim pismenim ili usmenim iskazima, u rediteljskim beleškama, ponekad u esejima, ogledima ili čak Sistemima režije kao što je to slučaj u estetičkoj baštini Stanislavskog ili Ejzenštajna.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  4. #4

    Odgovor: Andrej Tarkovski

    II

    U antologiji Tarkovskog i njegovoj „rediteljskoj kinoteci“ su folmovi Dovženka, Mizogučija, Bergmana, Bunjuela i Vigoa. Pet izabranih reditelja predstavlja za Tarkovskog izvore njegove rediteljske formacije. Istinski umetnik, reditelj Andrej Tarkovski samo je u svojoj poetici mogao da sintetiše iskustva petorice čija su dela obeležila epohu filma. Izbor Tarkovskog govori o njegovom ukusu i još više o njemu samom kao reditelju autorskog unetničkog filma.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  5. #5

    Odgovor: Andrej Tarkovski

    III

    Za Tarkovskog prvi problem rediteljske umetnosti jeste razlikovanje istine od laži. Svoj filmski „sistem“ nazvaće likovnim. Režija je doživljavanje sveta i njegova istinita artikulacija u umetničkom režijskom delu. Istina kao lepota – lepota kao istina. Mogla bi se ova šilerovska misao uzeti kao načelo rediteljske poetike Tarkovskog.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  6. #6

    Odgovor: Andrej Tarkovski

    IV

    Kao i Ejzenštajn, koji se oduševljavao tajnom japanskog ideograma i drevnim teatrom Kabuki, i Tarkovski se nadahnjuje stvaralaštvom japanskog pesničkog uma haiuku-poezijom, tom ukrštenicom pesničkih reči i duhovnih slika. Razumevanje haiuku poezije, po Tarkovskom, je potreba da se "rastvori u njoj, da uroni u nju i da nestane u njenoj dubini". Haiku poezija je kosmos koji nema ni kraja ni početka, ni vrha ni dna. Kao svet. U tri rečenice izreći poetsku suštinu sveta, njegov smisao. Za najkraće moguće vreme reći što više. Suštinu. U najmanje mogućnog prostora izreći beskraj sveta. Čudnog li zahteva umetnosti! U tome i jeste suština svakog umetničkog čina. Fotografsko fiksiranje stvarnosti se nameće Tarkovskom kao najveći kriterijum umetničkog stvaranja. Otuda za ovog reditelja filmski lik je lik iz samog života. Umetnost života kao umetnička fikcija. Fiction-faction. Umetnička fikcija kao životna umetnost. Ništa nije tako fantastično kao život potseća Tarkovski na misao Dostojevskog. Fiksiranje stvarnosti i njena ekspozicija u kompoziciji rediteljskog umetničkog dela jeste suština režije. Vreme/prostorni parametri samo su pitanja kvantifikacije (količine umetničkih i životnih izražajnih sredstava) kao i kvalifikacije (postupak u kojem se količina umetničkih sredstava nalazi u proporcionalnom odnosu prema vrednosno-kvalitetnoj umetničkoj i životnoj energiji koja se ucelovljuje u umetničkom procesu ostvarivanja totaliteta dela) jesu estetski čin u koordinatnom sistemu režije kao autonomnom stvaranju filmske predstave i njenog režijskog fiksiranja u strukturu filmskog umetničkog dela.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  7. #7

    Odgovor: Andrej Tarkovski

    V

    Za razumevanje rediteljske poetike Tarkovskog treba imati u vidu njegovu misao da „lik na filmu nije samo hladna, dokumentarna reprodukcija objekta na celuloidnoj traci. Lik na filmu gradi se na umeću da se osećanje lika prikaže kao samo zapažanje“. Lik je povezan s našom percepcijom. Sve liči životu ili je život sam na ekranu. Slika života u projekcionom aparatu fiksirana objektivom kamere mora biti objektivna. Slika koju svetlost materijalizuje u tamnoj dvorani bioskopa je izraz same stvarnosti. Otuda se s pravom može govoriti i filmskoj i životnoj slici kao ekvivalentnom odnosu. Važnost percepcije u prijemu slike je nemerljiva. Samo pomoću audio-vizuelnih čula u mogućnosti smo autentične percepcije u tami kino-dvorana. Otuda se pred nama, kako kaže Tarkovski, otvara mogućnost „sudelovanja s beskrajem“. Režija filma i režija sna su procesi koje bi smo mogli označiti kao analogne. „Emocija koja misli“ za Tarkovskog je put u beskraj kojim nas vodi naš um i naša emocija u stvaralačkoj recepciji režijskog umetničkog dela. Celokupnost lika je „pozajmljena“ iz neposredne stvarnosti, pa je otuda reditelj odista tvorac celine filmskog lika, kao što je tvorac celine filmskog režijskog dela.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  8. #8

    Odgovor: Andrej Tarkovski

    VI

    Lutanje „beskrajnim lavirintom“ (Borhes) je put stvaranja reditelja. Samo idejno-estetska osnova je put razloga postojanja rediteljske poruke i Arijadnina nit izlaska iz „lavirinta želja“, čitaj „lavirinta života“, u kojima, misli Tarkovski, konačno „ne nalazimo izlaz“. Istinski lik za njega je jedinstven i neponovljiv na ekranu, kao što je svaki čovek jedinstven i neponovljiv u životu. Oko lika se koncentriše filmska akcija, smisao i izraz. Čovek je na ekranu definicija vreme-prostornih parametara kao što je to i u samoj ljudskoj i društvenoj stvarnosti. Kretanja lika po želatini filmske vrpce je upravo proporcionalno čovekovom hodu po zemaljskoj kori i njegovom ljudskom činu.
    Umetnički lik na ekranu je sećanje na stvarnost ili sam izraz te stvarnosti. Zaključimo to, za Tarkovskog i njegovu rediteljsku poetiku suština filma je u jednakosti životne i umetničke istine.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  9. #9

    Odgovor: Andrej Tarkovski

    VII

    Tarkovski eksplicitno ukazuje na svoju rediteljsku metodologiju. Kada gledalac ne misli na razloge zbog kojih je reditelj koristio ovaj ili onaj postupak, onda je sklon da veruje onom životu koji zapaža umetnik. Reditelj je čovek kome se veruje. Bez poverenja u režiju nemogućna je autentična recepcija režijskog umetničkog dela. Režiji kojoj se ništa ne može ni dodati ni oduzeti - to je režija celine umetničkog režijskog dela. Tarkovski s pravom ističe da je sam lik na ekranu pozvan da iskaže sam život, a ne "koncept reditelja" o tom životu i njegove lične meditacije o svetu. Rađanje filmskog lika je jedinstven i neponovljiv čin. Naš reditelj misli da ne treba da izaziva nikakve asocijacije, "već samo treba gledaoca da vraća na istinu". Ovo Zalaganje Tarkovskog za istinitu radnju i jeste put ovaploćenja istinitog lika i njegove stvarnosti. Režija umetničkog izraza produbljeno se temelji na tačno fiksiranoj situaciji i raspoloženju. Biti ličan, atipičan, unikatan, znači jedinstven, svoj - a to je režija istine, pojedinačnog i neponovljivog. U težnji za jedinstvenim i jeste suština ars poetica reditelja Tarkovskog. U njegovoj režiji odista je sve na svome mestu.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  10. #10

    Odgovor: Andrej Tarkovski

    VIII

    Rediteljsko stvaranje je put da se svet sagleda kao celina pojedinačnih likova, a suština režije i jeste da se ostvari ubedljiva jednostavnost kao što je to život sam u svojoj neponovljivosti. Utopija režija se može razumeti i kao težnja da se izrazi mnogo malim sredstvima. Umetnik režije iskazuje istinu sveta kroz stvarne ljudske likove. Režija je težnja za istinom, a za reditelja istina je uvek predmet stvaranja filmskog umetničkog dela.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  11. #11

    Odgovor: Andrej Tarkovski

    IX

    Kao i u svakoj umetnosti tako i u umetnosti režije dominantno svojstvo umetničkog iskaza jeste ritam. Tarkovskom ritam određuje sintetičku susštinu filma. Filmski lik u njemu čini ritam, koji označava protok vremena u kadru (prostoru). Mogućno je zamisliti film kao rediteljsko umetničko delo bez glumca, bez zvuka, bez montaže, ali bez ritma nema filma. Film je sintetičko umetničko delo i ni jedna njegova konstitutivna odrednica ne može da postoji kao poseban smisao, već tik u sintezi, što je suštinska priroda filmske režije. Svi konstitutivni parametri zajedno čine filmsko umetničko delo reditelja – tvorca gramatike i sintakse filma kao umetnosti.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  12. #12

    Odgovor: Andrej Tarkovski

    X

    Tarkovski ukazuje na brojne zablude oko montaže filma, po kojoj je montaža dominantno formirajući elemenat filmskog stvaranja. „Svaka umetnost, prirodno, zahteva montažu“. To sastavljanje delova u celinu, usklađivanje heterogenih elemenata, i jeste u suštini svakog umetničkog procesa i njegovog estetskog smisla, pa čak i onda kada je reč o tzv. “otvorenoj strukturi“ umetničkog dela. Po Tarkovskom filmski lik nastaje za vreme snimanja i postoji samo unutar kadra. On se trudi da za vreme snimanja prati tok vremena u kadru i pokušava da ga reprodukuje. „Montaža spaja kadrove, koji su ispunjeni vremenom, ali ne i pojmove kako su to proglasili pristalice „montažnog filma“. Ovde Tarkovski aludira na Ejzenštejnovo shvatanje „montažnog filma“, po kome se značenje iskazuje odnosom dva u odnosu na treći kadar. Ovo svoje učenje o „montažnom filmu“ Ejzejnštejn je revidirao u poznijim godinama svoga stvaralaštva.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  13. #13

    Odgovor: Andrej Tarkovski

    XI

    Tarkovskom „svaki film je u potpunosti sadržan unutar kadra, do te mere da odgledavši samo jedan kadar“ stručni gledalac može da raspozna rediteljski rukopis. Jedan i jedan jesu jedan! Tarkovski ukazuje na logiku umetnosti u kojoj jedna kap i još jedna kap spojene u celinu predstavljaju jednu kapljicu. Deo čini celinu. Homogeni delovi čine homogenu celinu. Svi delovi filma su u organskoj koegzistenciji celine režijskog umetničkog dela.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  14. #14

    Odgovor: Andrej Tarkovski

    XII

    Kao središnju misao Tarkovskog o umetnosti režije u njegovoj ars poetica rediteljskog stvaranja možemo uzeti misao da "pojava koja je jednom zabeležena na traku uvek će biti i adekvatno percipirana u svoj svojoj nepomućenoj autentičnosti". Za Tarkovskog ritam se slaže iz napona vremena unutar kadrova, pa je logična njegova misao o ritmu kao dominantnom formativnom elementu filmske kreacije. Smisao montaže je povezivanje temporalnih vrednosti u celinu ritmičkog totaliteta režijskog umetničkog dela. Montaža postoji pre snimanja, montaža postoji u vreme snimanja, kao što montaža postoji i posle snimanja filma. Sve su to prirodni postupci geneze filmskog umetničkog dela. Uloga ritma je da iskaže vidljivi "život objekta u kadru".
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  15. #15

    Odgovor: Andrej Tarkovski

    XIII

    Najzad, zaključimo osnovnu idejno-estetsku misao o rediteljskoj poetici Tarkovskog, upravo navodeći gledište samog autora: "U filmu reditelj ispoljava svoju ličnost, kroz osećanje vremena, kroz ritam. Ritam daje delu određene stilske osobine". Ritmičko kretanje je suština umetnosti, kao i organskog života.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Andrej Voznesenski
    Autor zosim u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 5
    Poslednja poruka: 27.09.2018, 17:30

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •