Nedokazano.Uporno se svi oko mene trude da mi objasne (da me ubede) da je sasvim ok što je onaj skakao sa ohoho visine kao a ja i dalje ne popuštam i ne razumem takvu smejuriju (i nikad neću).Stvarno ne razumem takve stupidne podvige.Čast nauci...
Nedokazano.Uporno se svi oko mene trude da mi objasne (da me ubede) da je sasvim ok što je onaj skakao sa ohoho visine kao a ja i dalje ne popuštam i ne razumem takvu smejuriju (i nikad neću).Stvarno ne razumem takve stupidne podvige.Čast nauci...
Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.
Malo umorno,ali onaj prijatan umor...malo kao da lebdim,cas sam tu cas nisam,
malo i raznezeno ,nemirno,kao da cekam nesto sto ce doci a ne znam sta..dan je stao, ne dise
Oni koji me srecu,misle da ja to putujem.A ne putujem ja...to beskraj po meni hoda...
...posle dobre večerinke mogu se osećati samo sito i zadovoljno.
Predhodno sam išla u šetnju...pa prolazivši pored pekare,zamiriše mi svež lebac,te svrnem
i kupim jedan manji integralni malo rešiji,što baš ne volem...više volim bleđiji...no,nem' veze,
mekan je ko duša bio....sad ga više nema .
Smandrljalči smo ga saSirom i kobajom,domaćom i...ostalo mi malo crvenog grčkog vinca od preksinoć,
taman za čašu i pol...i još da se razbaškarim u krevetu...i tako sad mi je baš sve potaman za onesvešćivanje
Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti
Posle jučerašnjeg šoka...polako se suočavam sa realnom..
Osećam se kao izduvani balon, kao kada lastiš dugo bude zategnut pa se olabavi.
Kada bi mi sada neko rekao da gori zgrada, ne bih doope pomerila s mesta...
da ti pravo kazem ,,, nikako .
mora se na poso , kad ce ta j,,,,na peMzija ?
worst day of fishing is better than excellent day at work
pospano....misli mi lete u pravcu kreveta
Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti
cudno...po tankoj zici misli hodaju
Oni koji me srecu,misle da ja to putujem.A ne putujem ja...to beskraj po meni hoda...
K'o sa ratišta.
Nece mi Beograd sliku viđet' bar pola godine
Gather ye rosebuds while ye may...
Posle nedelju dana bunila, strahova, prebiranja raznih (haotičnih) misli po glavi, letargije, više odsutnosti no prisutnosti...ustala, otvorila oči, stresla prašinu sa sebe, podigla glavu (visoko).
Dobro sam.
Koliko god čovek "jak" bio...ipak ne može sam...
Topla reč ovamo, neki savet onamo, (prećutna) podrška...znači, mnogo znači...
jedan buran vikend iza mene
osecaj da sam ziva
osecaj da me nisu napustile sve zelje
osecaj da me drzi radoznalost
osecaj da moze da me pomeri film ,kao veceras ovaj Vendersov
osecaj da necu da starim ko one babe na klupama,beskorisno,besmisleno,tupaVO
radje cu da se odam svim porocima i opteram pristojnost u tri lepe...
dakle,nije losO....sutra potomak ide popodne,znaci,slobodna sam za gluvarenje po gradu,rucak s drugaricom,picence u kafeu....
Ploviti se mora i bez broda ..
Ako izuzmem glavobolju s kojom sam se jutros probudila, kasalj koji vecem vec 2 nedelje, upalu ocnog kapka i osecaj da cu dobiti sracku, pa i ne osecam se bas lose
neunistiva zlojebaba!
"...brzo dodje taj talas, i znam da cu da potonem..."
Izgubila sam volju za mnogim stvarima...izlazim da ispostujem, da ne bude da se zatvaram u stanu..hladno je, tek mi se sada ne da...slusam price, ne zanimaju me...nemam volju za supljom pricom. E, ali bih s nekim tako cutala...a to ne mogu. Sto ne mogu zaspati sada...pa nekad behar da me probudi, a sve lijepo, a ja sve zaboravila, a sve mi lijepo, dusa mi puna...
Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?
Zadovoljno.
Postigla sve što sam zacrtala za danas, popila kafucu u prijatnom društvu i okruženju...konačno nam stigla i protezica.
Ni hladnoća mi ne smeta, ni to što su tmurni dani, ni to što od oblaka se mesec ne vidi...
...a i za par minuta prolazi ovaj šugav oktobar..pu, pu...ne ponovio se, kao jedan veoma ružan san...
p.s. samo da još sutra nova farbica bude kako treba...
elem
poslednjih meseci mi je,htela ne htela,zivot postao dinamicniji,zahvaljujuci drugarici koja je preletela okean i razbaskarila se ovde nekoliko meseci
s obzirom da je prezivela opaku bolest,mi smo se okupili ko koke oko nje i obasuli je paznjom i slobodnim vremenom koje smo joj stavili na raspolaganje
i popodnevna ispijanja u kafeima,i sretanja s ljudima koji su nekad bili na margini nase mladosti,i poneko opijanje tekilom,i ruckovi u kafanici na brdu,i vecere u kafanicama na Dunavu,i sedeljke kod kuce sa picama,projama,pogacama s cvarcima,i ostalim testom koje goji ,a narocito ako se jede u zlo doba,nocu,i jos - vruce
evidentno je da sam naucila od nje nekoliko stvari:
1.nije tesko bitio fin,narocito prema nebitnim ljudima
2.kad se nasmesis ljudima i veselo pitas,oni se nasmese i veselo odgovore
3.bolje je umoriti se od hodanja i lunjanja nego od besmislenog zurenja u plafon i sekiranja
4.svemujebem,grad ima reku! i skroz je kul da hodas kraj reke i gledas camce,ribare,galebove
5.a ima i jedno mesto prekoputa moje zgrade koje je visoko,nebu pod oblake,sa divnim enterijerom,pogledom na reku,udobnim fotreljama za kafenisanje i dobrim bilijar stolovima
i tako...
hocu da kazem,zivnula sam iako nemam novog svalera
Ploviti se mora i bez broda ..