Kao da sam ustala prosle godine,smuseno,nenaspavano...
Konstantno nespavanje je ucinilo svoje.Ako se ne srusim bilo bi dobro izaci malo u prirodu
Kao da sam ustala prosle godine,smuseno,nenaspavano...
Konstantno nespavanje je ucinilo svoje.Ako se ne srusim bilo bi dobro izaci malo u prirodu
Oni koji me srecu,misle da ja to putujem.A ne putujem ja...to beskraj po meni hoda...
Mislim da ne postoji adekvatan izraz kojim bih mogla da opišem kako se osećam. Možda i postoji - NEMIR.
Treba mi odlazak na neko mesto gde ću moći da otvorim Pandorinu kutiju.Treba mi da osetim kako jednim dubokim udahom i jednim potpunim izdahom nestaje sve ono što me je izlomilo.Treba mi snaga da napravim samo jedan,taj prvi korak.Ostalo sve teče prirodno i samo od sebe,kao reka.
O da! Čuda su moguća,ako dovoljno jako veruješ u njih
Kako mi se blize dva bitna datuma, ne znam gde udaram...
Tesko do bola.
Zgazeno ...uz ovu sparinu je tesko bilo sta raditi a kamo li prezivjeti cijeli radni dan...i cudno je da me je to umorilo a sad ce tri sata kosarke da me odmore.
Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?
Osećam se usamljeno , sav drhtim , treba mi neko , sada , odmah...... Samo da se zagrlimo i ćutimo......
Topim se...ocima namicem dasak vjetra.
Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?
U harmoniji sa spoljnom temperaturom (sa akcentom na temperaturu)
Već tri dana totalni raspad sistema...u glavi mi kljuca, čuka, dobuje, kijam i slinavim, nos mi zapušen (kapi jok pomažu), grlo grebe, boli, ne mogu da gutam...
Nakljukam se brufenima i preguram...
Pravo kažu...ako ne pada sneg u januaru, pašće u maju...
I jutros taman da malKo odspavam, probudi me sinKo sa pitanjem "Mama, hoćeš da ti skuvam kafu?" u 7. 30...pa ko bi odoleo takvoj ponudi
Mogla sam ovo i u "Nema ništa gore.." jer svaka trenutna muka je najgora...ali...s druge strane psihički (duhovno, duševno) sam nikad stabilnija..
Od te dve boli, ipak biram telesnu...
Budi pametan i pravi se lud
Nisam o tome razmišljala, ali sad shvatih - dobro sam. Nisam blizu nikoga od ljudi koje sam svakodnevno viđala, nikome se ne moram javiti. Dođe kao neka rehabilitacija
And even though you're fed up, you got to keep your head up.
Ovih dana se osećam čudno,čudno lepo.Imam utisak da ponovo dišem punim plućima .Budim se rano,telo mi nije teško,osećam mir.Pričam i pričam i pričam satima sa nekim ko mi prija u svakom smislu te reči,ko je tako normalan i sličan meni,tako jednostavna osoba a opet tako nekako čudno obojena raznim bojama.Hvala joj puno što je tu i što me leči i hvala joj što je takva kakva je.
O da! Čuda su moguća,ako dovoljno jako veruješ u njih
Izgorela sam. Peče me koža na leđima i delu zadnjice koji se iskrao iz kupaćeg.
Troma sam Umorna Pospana Lenja
Možda je do PMSa
Možda od svakodnevnog izlaženja,
druženja na koja nisam navikla
i ljudi koje ne marim da srećem.
Fali mi svežina
zelenilo
i ćutanje.
Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.
fali mi uzemljenje
Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti
Gorko-slatko.
Pre par godina sam čuo tužno cijukanje iz pravca potoka podno kuće. Krenuo sam u tom pravcu, kad imam šta i da vidim: malo lane pored mrtve majke koju su ubili krivolovci. Stajalo je tako, na svojim drhturavim nogama, njušilo vazduh vlažnim nosićem i gledalo u košutu ne shvatajući da na više nikada neće ustati...prišao sam tiho i uzeo ga u naručje. Poneo sam ga kući, dok je ono preko moga ramena bacalo poslednji pogled na livadu iza nas...i tako je počelo naše druženje.
Svakoga dana sam mu podgrevao mleko i nežno ga hranio, najmanje 5 puta, usput imitirajući zvuke koje ispušta košuta, a koje sam pronašao na jutjubu (eto kako internet pomaže zbližavanju ljudi i živtinja), kad je odrastao prešao sam na povrće, detelinu, seno, granule za jagnjad...da skratim priču, na kraju je postao Bambi, gospodar šume, a ja nešto kao njegova majka i zato sam tužan što je otišao u šumu a srećan što plodi beskrajna stada košuta u sadomazobizar stilu.
Život je lep kad si majka gospodaru šume - Bambiju.
Meni je moj psihijatar rekao da ti ne postojiš i da sam te ja izmislila.
Malo manje neurozno nego danas. Ono danas nije bio vetar već je duvao neki kalorifer iz pakla direktno na nas. Volela bih ja leto kada ne bih morala da se vozim gradskim prevozom u 3 popodne, da čekam semafor kod futoške na 45 stupnjeva i tako dalje... Jedva čekam zimu.
Poruku je izmenio Lilith_021, 11.08.2013 u 00:57
Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.
u sHoku sam
ona dzukela od bivseg se zeni
dodje mi da mu odem na vrata i odsecem onu stvar,i bacim je kucicima
kad ja nemam koristi - niko da je nema.....
sad cu da popijem jednu visnjevacu i da zadenem karanfil za uvo....
pa da zapjevam...
Ploviti se mora i bez broda ..
Upravo sada...pa ono, moja standardna frka oko pakovanja...a opšte je poznato kako mrrrrzim da pakujem (i raspakujem)
Budi pametan i pravi se lud