Šta misliš s kolikom strašću sam ja izduvao kilometre cigareta i desetine košulja duvana za dvadeset osam godina pušačkog staža, u kojem sam davno zbog trovanja duvanom završio i u bolnici?! Pa opet, pre pet i po godina, bez drhtavice, nervoze, flastera i tableta, jednostavno sam rekao neću više. Desetak dana sam nosio načetu kutiju Marlbora u džepu, pa sam na kraju i nju negde frljnuo.
Da kažem da mi se od tada nije pušilo, slagaću. Ali i neću. Nije mi se "pušilo", nego sam u nekoliko prilika pomislio "Kako bi sada bilo kul smotati duvan.". I da, u dve prilike sam u dobrom društvu uz viski izdimio po tompus.
OK Razumem ja i tebe i tebi slične što "ne mogu" da prestanu. Ja takav problem imam sa hranom.
A trenutno se osećam neobično, jer evo posle dosta vremena pijem drugu dnevnu kafu, a da mi prija. Onomad sam pio od pet do sedam crnih, "muških", bez šećera. Od kako sam prestao pušiti, samo od sebe to je spalo na jednu, jutarnju, kafu dnevno.