Ono što mene lično razgnevi, ali bukvalno, je odbijanje Mađara da nauče i govore jezik gržave čiji su građani, koja ih (kakvim takvim) 'lebom rani i na čijoj teritoriji žive. To je u najmanju ruku, hohštapleraj.
Skoro sam imala prilike da mlad čovek, fakultetski obrazovan, dolazi u Beograd ne bi li se dokopao boljeg radnog mesta, koje mu po svim pravilima i pripada, ali znate, on ne ume da govori srpski a bogami i neće. Naravno, čovek razume sve, ali ne želi ni da pokuša da govori, kaže da je to njegovo pravo. mi se na to pravo.
Pitam se samo da li bi to mogao u nekoj drugoj državi, nego prijateljE, imaš toliko i toliko fore da naučiš jezik ove države, odbijaš? Pakuj prnje pa kući!
E to ljude nervira.
Nisam mađaro-hejter i nikako ne bih volela da me neko pogrešno shvati.
Volim Vojvodinu sa sve njenim različitostima i najboljom kuhinjom na svetu.
Volim sporost i pitominu koju susrećem u ophođenju sa ljudima.
U ovoj zemlji ima mesta za sve. Ali neka pravila mora da postoje.