SQUAW kaže:
Kada sam sama mnogo sam jača i pribranija, a ovde je u pitanju bio jedan život, ako ne i dva, i iz tog razloga sam postupila tako kako jesam. nisam bila zabrinuta kako bi on to podneo, već sam isključivo razmišljala o sebi i kako ja mislim da ću bolje to izgurati.
Iz mog slučaja se može zaključiti šta mislim o svemu ovome.
Apsolutno te kapiram.. Sličan slučaj i kod mene, samo porodilište Zemun
, indukcija i ostale kerfeke
Kiki i ja smo teško prošli, malenom se pupčana vrpca tri puta obmotala oko vrata, no izvukli smo se i evo nas
Porodjaj je trajao od 09h - 20h, što i nije neuobičajeno, znam i za mnogo gore slučajeve, ali nije poenta u tome, dok sam ležala na stolu i čekala, čekala..telefon je zvonio na svakih 15 minuta, da bio je to Mili, već uspaničen zbog bebe i mene, ti pozivi su mi nekako teško ''padali'', odvlačili mi pažnju i energiju, sve dok nisam zamolila ''cimerku'' da ga pozove na mobilni, da mu kaže da je sve ok
, da cu mu se javiti kada bude gotovo (a tek je počelo
)
U mom slučaju to nije stvar mentaliteta (balkanskog), već upravo u onome o čemu je SQUAW pisala