Čini mi se da je ovde Felix nečije tudje mišljenje o tome da se renegati ne osećaju Srbima, olako prihvatio kao istorijsku činjenicu. Koliko se sećam, onako usput, kad se istoričari bave islamizovanim Srbima navode i primere da su zadržali običaje pa i krsnu slavu. Čak i ako sam ovo pogrešno smatrao kao ono što su istoričari zabeležili, nesporno je da je protok vremena presudan. Nacionalna svest sigurno bledi kroz generacije pa verska pripadnost nadjačava.
Jedan od najpoznatijih primera Srbina - muslimana Mehmed Paša Sokolović. Ako se i osećao pripadnikom Osmalijske carevina nije okrenuo ledja svom poreklu. Pre bi se reklo da je imao dvovalentan odnos.
(Koliko sam nedavno pogledao i sama definicija nacije danas ima više pristupa - država = nacija, nacija = plemensko, krvno poreklo itd.)
A i sam izraz renegat (eng.
runagate-otpadnik, odmetnik, begunac, odbeglica) se upotrebljava više kao pogrda, diskvalifikacija, nego kao reč koja će označiti nekoga ko je bio pripadnik neke religije a više nije - u ovoj raspravi bivše pravoslavce.
Felix kaže
...a pripadnost naciji nije osecaj,to je apsoluitno pogresno,vec bioloska pripadnost.... Reče i uskoči sebi usta - kako se kaže narodski.
Znači: ako je biološka pripadnost bitna - i Srbi katoličke ili muslimanske vere su, po Felixovom shvatanju, ipak Srbi - to im je krv, o ateistima i da ne govorim.
Zatim: veliki broj ljudi koji se sada smatraju Srbima nisu poreklom iz onog plemena po kome je srednjevekovna dršava Raška dobila drugo ime
Srpska država.
Pri ruci mi je, pa sam iskopirao ilustraciju za to (samo početak odrednice).
(Enciklopedija Novog Sada, sveska 6. str. 245)
Koga zanima - neka potraži koji sve poreklom Grci i Cinciri su bili istaknuti Srbi.