Dragan Lakićević
Prikaz rezultata 1 do 3 od ukupno 3
  1. #1

    Dragan Lakićević

    Dragan Lakićević rođen je 5.avgusta 1954.godine u Kolašinu. Gimnaziju završio u Podgorici, tadašnjem Titogradu, a studije književnosti na filološkom fakultetu u Beogradu, gde i živi od 1972.g. Urednik je Srpske književsne zadruge.
    Prve pesme objavio je 1970., a prve pesničke knjige 1976.godine. Autor je i niza romana. „Zapisi pod vazdušnom opasnošću“ – dnevnik iz 1999.godine objavljen je u Švedskoj pod naslovom „Srbija na kraju veka“.

    VJEČNI PAD
    Šum visine moračkog vodopada

    Kako stići do kraja kad umor početku pada.
    Uz šumnu prošlost tečem. Ka izvoru koračam.
    Izvor je daleko u brdima, gdje sunce okuplja stada.

    Izvirem iz hljeba, ispod kamenog sača.
    Bilo gdje da padnem i ulijem se bilo kada –
    na izvoru i na ušću čeka me Morača.


    NOĆNIK

    Gredem, noću, kroz gustu smolu –
    Vrijeme između dva svijeta.
    Sporo se hodi prema bolu –
    Za mnom ostaje pepeo ljeta.

    Za mnom ostaje šuma da gori –
    Možda me crni bršljan voli,
    Svaki moj korak, bliži zori –
    U divlju ranu dira i boli.

    Mogu li noćas umaći sjaju
    Ljeta što toči crnu smolu?
    Mogu li umaći zavičaju
    Dok brzo hodim prema bolu?
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  2. #2

    Odgovor: Dragan Lakićević

    PRVI SNIJEG

    Povija se po stepama
    divlja trava, trava plava,
    a tragove za nogama
    mladi snijeg zavijava.

    Staze naših žarkih ljeta
    zaborav će da pokrije,
    dok na žbunje i drveta
    bez prestanka vije, vije.

    Tragovi su sakriveni,
    u snijegu smrzla nada.
    I u meni, i u meni
    snijeg pada, snijeg pada.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  3. #3

    Odgovor: Dragan Lakićević

    GOVOR

    Govorim kako nestvarno sve je.
    Sve što je sad u nama - bilo
    već je. Tišina, ko sneg, veje
    po svemu što se dogodilo.

    I sve što govorimo posle
    toliko doba - rečeno već je
    odavno. I kad ljubimo se
    nestvarno je ko praproleće.

    I reči koje predskazujem
    iščeznuće sa prvom zimom.
    Iz čitavoga prostora čujem
    da uzaludno govorimo.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Slične teme

  1. Đorđe Balašević
    Autor Lady S u forumu Muzika
    Odgovora: 362
    Poslednja poruka: 14.06.2013, 22:32
  2. Branislav Crnčević
    Autor Mish u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 8
    Poslednja poruka: 27.03.2013, 11:25
  3. Dragan Lukić
    Autor SQUAW u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 18
    Poslednja poruka: 11.11.2010, 18:38
  4. Dragan Jovanović
    Autor Goga u forumu Film, pozorište i televizija
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 14.03.2009, 18:08
  5. Đorđe Balašević
    Autor SQUAW u forumu Domaći spotovi i tekstovi
    Odgovora: 191
    Poslednja poruka: 12.10.2008, 22:13

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •