A t a n a s i j e S t o j k o v i ć
Naučnik i književnik, pisac prve fizike na srpskom jeziku
(Ruma, 20.09.1773 — Harkovo, 02.06.1832.)
Rođen je u Rumi, 3. oktobra 1773. godine, u siromašnoj porodici, od oca Jovana i majke Ane. Bio je bistar i vredan dečak koji se isticao među vršnjacima. Završio je osnovnu i nižu gimnaziju u Rumi. Završio je protestantsku gimnaziju U Šopronu (mađarskom gradu blizu austrijske granice), a filozofski licej u Segedinu. Nakon toga je studirao u Požunu (mađarski naziv za stari grad Bratislavu), a zatim je slušao prirodne nauke u Nemačkoj, u Getingenu, gde je i doktorirao. Sin jednog čizmara iz Rume, pravoslavne vere, Atanasije Stojković bio je najbolji student u
generaciji na jednom od najčuvenijih univerziteta u Nemačkoj u to vreme. Živeo je vrlo teško. Dobijao je skromnu pomoć od dobrotvora, ali se u toku školovanja zbog nedostatka sredstava jednom vratio u Rumu i bio operant "Zemljemerija" i kasnije nastavnik u rumskoj gimnaziji. 1799. godine, posle završenih studija odlazi u Budim gde je pisao dela na ruskom i srpskom jeziku. Bavio se i poezijom. Zanimljivo je da je još 1797. ispevao "Odu na istočnik borkovačkij" (Odu o izvoru borkovačkom).
Oda na istočnik borkovačkij
Istočniče milij, Borkovačka diko!
Možel želju moju, k teb opisati tko?
Ili da te nisam pohodio sada,
i očima gledao, kako bistro pada
bisernovidnaja tvoja voda sveta,
ili da sam ostao črez sva moja leta.
Ako ću ići ja, gdi večnij sneg biva,
il gdi luče sunca, svaku tverdost liva.
Ako ću doći ja, gdi holm nebo liže,
ili v dublinu, same Bezdne, niže,
Neću tebe najti, i tvoje Bistrote,
i obivanja tvog, nebesne divote!
Tibo gospodstveno, u Dola sredini
petomestno ležiš: a tvoja ledini
Zmijipoličnu reku (koja iz teb teče
i sva rumska polja krivećis proteče)
Sabrali su, kitnij sa tisjaša cveća.-
Kod tebe je mesto večnago proleća.
Kod tebe ljubov svagda biva veća!
tu i mnogih do sad jeste bila sreća.
I ja sam kod tebe srećan tako bio,
s prijateljem rano da sam tebe pio.
O! svagda ja hoću, žaliti za tebe,
dokle pri tebi, ja ne vidim sebe.
Stojkovićeva pesma o Borkovačkom izvoru prepisana savremenim pismom.
1800. godine u Budimu je objavio dva speva, jednu odu (o prosvetnom napretku
kod Srba) i jednu zbirku stihova ("Stihi kakovim obrazom ljubov u braku sohraniti/sačuvati/možno"). 1802. je napisao i objavio dve ode posvećene poznatom piscu i istoričaru Jovanu Rajiću kojeg je mnogo poštovao.
1800. je objavio i jedan spis filozofske sadržine koji ima i elemenata iz romana, pod naslovom "Kandor ili otkrovenije egipetskih tain". 1801. godine izdaje poučno-sentimentalni roman "Aristid i Natalija" koji se smatra prvim romanom u novijoj srpskoj književnosti. Ovaj roman namenio je mladima i pisao ga je "prosto i bez hudožestva" jer je želeo da pouči svoj rod. Iz istog razloga je 1802. godine u Budimu objavio i knjigu pod nazivom "Serbskij sekretar" u kojoj su se nalazili uzorci kako se pišu pisma, ugovori, obveznice, testamenti, priznanice, računi itd.
Svoje glavno delo "Fisika, prostim jezikom spisana za rod slaveno-serbskij" je objavio u tri knjige 1801. 1802. i 1803. godine u Budimu. To je ne samo prva fizika na srpskom jeziku već i kod Srba prvi put sistematski napisano, veliko delo iz prirodnih nauka koje ima blizu hiljadu strana.
1803.godine odlazi u Rusiju, gde je 1. novembra izabran za redovnog profesora fizike Harkovskog univerziteta. Na ovom univerzitetu je predavao i njegov školski drug, isto Rumljanin, Teodor Filipović (predavao je istoriju i pravo). Atanasije Stojković je stekao veliki ugled u Rusiji. U dva maha je bio izabran za rektora Univerziteta, car Aleksandar I ga je odlikovao Ordenom svetog Vladimira, a veliki Lukijan Mušicki mu je ispevao odu.-
Govorio je nemački, engleski, francuski, italijanski, latinski, skoro sve slovenske jezike, nešto grčki i mađarski. U poslednjoj deceniji života bavio se i prevodilačkim
radom. Pripisuje mu se da je sa srpskog, gotov Vukov prevod Novog zaveta
preradio i preveo na "serbski" i izdao ga u Petrogradu 1824. godine, ali ni jedan primerak ove knjige nije pronađen. Stojkovićev prevod zaveta je štampan 1834. u Lajpcigu, posle njegove smrti.
Atanasije Stojković je bio oženjen jednom bogatom Ruskinjom ali nije imao dece.
Poslednje godine života proveo je u Sankt Petersburgu kao carski državni savetnik. Umro je 2. juna 1832. godine u Harkovu gde je i sahranjen.
izvor:riznicasrpska