Imam u sebi neki strah od preterane posesivnosti drugih, umem to da protumačim kao robovanje, gubljenje sebe, ma ko zna. Često kad primetim i najmanju dozu toga kod drugih, sečem u korenu, ne dozvoljavam da sebi drage pretvorim u gušače.
Znam, svi mi smo pomalo posesivni. Ali, da li vam posesivnost dragih godi ili ume i da vas uguši?