Такође још треба приметити једну занимљиву ствар:
Наиме, већина оптужби против Михаиловића, се скоро до детаља поклапа са нацистичко-љотићевском пропагандом:bigrancer kaže:
Само што је у случају комунистичког спина, реч "Енглеска" замењена са речи "окупатор", а реч "јеврејин", са речи "фашизам".
Понекад је смешно гледати, на нашим форумима, како на истој теми симпатизери Тита и Љотића заједнички оптужују Дражу за "издају", са тим што га први оптужују да је издајник што је био сарадник окупатора и што је био антикомуниста, а други што није био сарадник окупатора и што је сарађивао са комунистима. Једни и други заредом ређају оптужбе, а не мешају се једни другима у посао, као да ови други не постоје, иако би идеолошки требали да буду непомирљиви непријатељи.
Што се тиче "кољачког" имиџа четника, њега су први градиле усташе, као облик психолошке пројекције. Наравно, поред четника, њихова пропаганда је исто тврдила за партизане, што се може видети из већ постављеног усташког плаката:
Дакле, од "српских кољача" партизана и четника остали су само четници, јер су ови први преузели власт, а усташка пропаганда им је добро дошла.
П.С
Узгред, нађох ову ствар, одлуку забране повратака Србима на одређене територије, одмах после рата:
"Београд 16. ожујак 1945."
Што ме подсети на ову причу:
http://hr.wikipedia.org/wiki/369._po...8Dka_pukovnija
369. pojačana pješačka pukovnija (njemački: 369. Verstärktes Infanterie-Regiment) (poznata i kao Kroatische Legion (Hrvatska Legija) ili 369. legionarska pukovnija) je bila postrojba vojske NDH koja je od osnutka u ljeto 1941. pa do predaje Rusima početkom veljače 1943. godine djelovala u sklopu Wehrmachta (vojske Trećeg Reicha) na istočnom bojištu.Većina zarobljenih časnika i legionara 369. pukovnije se u ruskom zarobljeništvu pridružila novoosnovanoj jedinici nazvanoj 1. Samostalna Jugoslavenska Brigada pod zapovjedništvom potpukovnika Marka Mesića i ostalih zarobljenih hrvatskih časnika.Marko Mesić (NDH) - WikipedijaMali broj preživjelih legionara 369. pukovnije i njihovog posljednjeg zapovjednika Marka Mesića čekalo je poslije kraja Drugog svjetskog rata još jedno vrlo teško i za neke od njih pogubno iskustvo. Svi su bili pod sumnjom jugoslavenskih vlasti da su zavrbovani od ruskih obavještajnih službi kao NKVD špijuni i agitatori dok im je po svemu sudeći nacistička prošlost uglavnom oproštena.
Marko Mesić (30. rujna 1901.- 9. veljače 1982) je bio artiljerijski časnik u vojsci Kraljevine Jugoslavije, nakon toga vojsci Nezavisne države Hrvatske i na kraju partizanske Jugoslavenske Armije.
Nakon njemačkog napada na SSSR dodijeljen je na samom početku 369. pojačanoj pješačkoj pukovniji, jedinici vojske NDH koja se u sastavu 100. lake divizije njemačkog Wehrmachta borila protiv Sovjetske Crvene armije na istočnom bojištu. Mesić prolazi nedostatnu ubrzanu obuku u Dollersheimu gdje je imao čin topničkog potpukovnika i zapovjednika nezavisnog artiljerijskog odjela pukovnije. Cijela 369-a pukovnija pa i potpukovnik Mesić su ustvari formalno njemačka jedinica Wermachta s Njemačkim vojnim oznakama i ustrojem jer NDH nije nikad ni objavila rat SSSR-u.
Odlikovan je za hrabrost nakon Harkovske bitke njemačkim željeznim križem prvog reda i višestruko pismeno pohvaljen i odlikovan od Hrvatske i Njemačke komande i osobno od generala Sanne-a zapovjednika 100.te lake divizije za topničko umijeće tokom napredovanja po Rusiji i kasnije Staljingradske bitke. General Sanne je pismeno pohvalio Mesićevu artiljerijsku jedinicu 21 i 22.2.1942. te je osobno 23.2.1942. uručio potpukovniku Mesiću željezni križ za hrabrost u borbi.
U bitci za Staljingrad 369. pukovnija je pretrpjela teške gubitke i krajem siječnja 1943. nakon smjene i nerazjašnjenog nestanka pukovnika Pavičića, Mesić je postao njen posljednji zapovjednik. Nakon kapitulacije opkoljene njemačke 6. armije u Staljigradu, Mesić i nekoliko stotina (po njegovoj izjavi danoj 1948 oko 700) preostalih legionara 369. pukovnije su pali u rusko zarobljeništvo generala Vasiljeva. Od 106000 zarobljenih njemačkih vojnika poslije rata se vratilo u Njemačku samo nešto oko 5000 ili manje od 5%.Pod zapovjedništvom Marka Mesića je od Hrvata i ostalih Jugoslavena koji su zarobljeni u Njemačkoj vojsci ili su se našli u Rusiji tokom rata iz drugih razloga stvorena "1. jugoslavenska brigada" u SSSR-u koja je kasnije pripojena 4. jugoslavenskoj armiji i krajem 1944. prebačena na jugoslavenski (Srbija) front.
Nije teško povjerovati da se dobar/veći broj bivših legionara dobrovoljno prijavio u tu jedinicu u uniformama Kraljevske Jugoslavenske vojske da bi izbjegao gotovo sigurnu smrt u ruskim zarobljeničkim logorima. Većinu boraca i kompletni zapovjedni stožer jugoslavenske brigade su činili bivši legionari 369-te pukovnije i Lakog Prevoznog Zdruga zarobljenog u Rusiji.
Језус Марија....
Rudolf Fizir - Wikipedija
Mladen Delić - WikipedijaPo izbijanju Drugog svjetskog rata 1941. godine, seli u Zagreb, gdje je primljen u djelatni sastav Vojnog zrakoplovstva NDH s činom potpukovnika. Dana 25. studenog 1941. postaje glavarom tehničkog ureda i šefom tehničke službe HRZ-a. Radi na tehničkom ustrajanju i opremanju zrakoplovstva, te pokretanju proizvodnje zrakoplova u Hrvatskoj. Njegovi zrakoplovi FP-2 građeni su u Rumi, a započeta serija završena je tek nakon pada NDH. Tijekom Drugog svjetskog rata, pri Tehničkom fakultetu u Zagrebu osnovao je Zavod za projektiranje zrakoplova, gdje je predavao gradnju zrakoplova kao izvanredni predavač. Fizir je kraj rata dočekao na dužnosti šefa tehnike u činu pukovnika HRZ-a. 1946. znanstveni je suradnik Instituta za naučna istraživanja u Zagrebu. Potom se zaposlio u Industrijskom projektnom zavodu u Zagrebu. Tu je osnovao vrlo uspješnu tvornicu motorkotača TMZ, koja je opet 1952. godine preseljena u Beograd.
Mladen Delić (Sinj, 15. siječnja 1919. - Zagreb, 22. veljače 2005.) je bio hrvatski športski novinar i komentator.
U mladosti se bavio lakom atletikom kao član HAŠK-a. Natjecao se na prvenstvima Nezavisne Države Hrvatske za vrijeme Drugog svjetskog rata, te bio nastavnik tjelesnog odgoja i sporta u Domobranskoj zastavničkoj školi. Osim toga, bio je nogometaš sinjskog Junaka i košarkašem zagrebačke Slavije.
Bio je novinarom koji je prvi u povijesti hrvatske televizije izravno izvješćivao s utakmice, a to je bilo 12. svibnja 1957. iz Zagreba. Utemeljiteljem je športskog uredništva Radio Zagreba. Osim što je bio radijski i televizijski novinar (Radio Zagreb i Televizija Zagreb), pisao je i za tiskovine: Narodni sport i Borbu.
Umirovio se 1984. godine. 1994. godine dobija nagradu za životno djelo.
Andrija Maurović - Wikipedija
Andrija Maurović (Muo u Boki kotorskoj, 29. ožujka, 1901. – Zagreb, 2. rujna 1981.), crtač stripova, često zvan ocem hrvatskog stripa.U doba NDH Maurović surađuje u Zabavniku braće Neugebauer i Marcela Čuklija, gdje se, između ostalog, posvećuje i nacionalnoj tematici pa su tako među njegovim djelima i:
* Seoba Hrvata
* Ahura mazda
* Grob u prašumi
* Braća Seljan
* Knez Radoslav
* Tomislav
* Zlatni otok (nastavio Walter Neugebauer nakon Maurovićevog odlaska u Partizane)
А овде се неко прозива због "колаборације".