Ja sam odrasla sa ocevim roditeljima, ziveli smo u istoj kuci. Posto su mama i tata radili, dobar deo vremena sam provodila sa njima i mogu reci da su me oni dobrim delom podigli i vaspitali! Bili su malo strogi (posebno baba), ali sada kad gledam na to vreme, imalo je to neki smisao i svrhu! U svakom slucaju, mama i tata su uvek davali poslednju rec!
Deda je bio lik nevidjeni i bas, bas sam ga volela! Umro je pre sest godina, ali mi i danas nedostaje i bas ga se cesto setim! To je bila osoba prema kojoj sam gajila ogromno postovanje ali i ljubav jer je znao da se nasali, da nas podrzi... a tek kad nas dvoje pijemo kafu pa mi on prepricava sta su mu komsnice pricale - umiranje od smeha!
Majcini roditelji su i danas zivi! Oni su nas od malena "mazili" (sve sto nije smelo kod nas u kuci, kod njih je smelo, davali pare za cokoladu... klasika)! I danas kad odem, smejemo se tim desavanjima... Divni su... obicni, topli ljudi puni ljubavi i jako ponosni na svoju unucad..
Imala sam srece - puno ljubavi i paznje x 4!