Ja vragolan, i moj deda - Strana 2
Strana 2 od 2 PrvaPrva 12
Prikaz rezultata 16 do 23 od ukupno 23
  1. #16

    Odgovor: Ja vragolan, i moj deda

    Ja sam odrasla sa ocevim roditeljima, ziveli smo u istoj kuci. Posto su mama i tata radili, dobar deo vremena sam provodila sa njima i mogu reci da su me oni dobrim delom podigli i vaspitali! Bili su malo strogi (posebno baba), ali sada kad gledam na to vreme, imalo je to neki smisao i svrhu! U svakom slucaju, mama i tata su uvek davali poslednju rec!

    Deda je bio lik nevidjeni i bas, bas sam ga volela! Umro je pre sest godina, ali mi i danas nedostaje i bas ga se cesto setim! To je bila osoba prema kojoj sam gajila ogromno postovanje ali i ljubav jer je znao da se nasali, da nas podrzi... a tek kad nas dvoje pijemo kafu pa mi on prepricava sta su mu komsnice pricale - umiranje od smeha!

    Majcini roditelji su i danas zivi! Oni su nas od malena "mazili" (sve sto nije smelo kod nas u kuci, kod njih je smelo, davali pare za cokoladu... klasika)! I danas kad odem, smejemo se tim desavanjima... Divni su... obicni, topli ljudi puni ljubavi i jako ponosni na svoju unucad..

    Imala sam srece - puno ljubavi i paznje x 4!

  2. #17

    02 Odgovor: Ja vragolan, i moj deda



    Upravo sam to i uradila Kada se '' skupe '' Kiki i moj otac, imam utisak da imaju isti broj godina , toliko se ''izgube'' u toj njihovoj igri, da na kraju svi plačemo od smeha.. Naravno, sve ima svoje granice, tako da kada i deda ''pretera'' biva zamoljen da zakoči malo ..ali džaba ..
    Kao što je Kikiju deda i napisao kao posvetu u jednoj divnoj dečjoj knjizi ''...ti si moj verni drugar kog sam čekao čitavog života...''

    Prelepa je tema..
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  3. #18

    02 Odgovor: Ja vragolan, i moj deda

    Ukoliko nam se desi da se ne vidimo sa dedom i po nedelju ili dve, redovno se čujemo telefonom.

    Kiki i deda pričaju o vrtiću, o traktorima, kombajnima, o svemu što je Kikiju zanimljivo.


    Kada uspem da se dočepam telefonske slušalice, prepričavam dedi šta je sve Kiki rekao, uradio.

    Sa druge strane čujem samo smeh .

    ( koji mi govori ''tek ćeš da vidiš šta te sve čeka, i šta si ti nama priređivala kada si bila u tom uzrastu )
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  4. #19

    Odgovor: Ja vragolan, i moj deda

    moj deda je onaj koga obozavam i koga volim mozda i najvise. odmah posle njega ide cetvoro klinaca koji su moja radost i dusha, ali deda je definitivno i apsolutno poseban za mene.

    mozda zato sto nije imao cerku ni sestru, pa je onda mene obozavao i voleo vishe od svih, a vala i ja njega.
    on mi je kuvao chajeve kad sam bolesna, on je sedeo uz mene dok ne zaspim jer sam gledala strashan film, on me vodio sa sobom u selo, on mi kupovao po punu veeeliku kesu sokica za bebe jer nisam htela da pijem vodu, on me svakog jutra vozio u shkolu, davao i zadnji dinar kad podjem negde...

    kad je dobio izliv krvi na mozak, mislila sam da cu da umrem. kako sam prezivela taj period, uopste mi nije jasno...
    i uvek me boli to shto ne mogu sa njim da provedem onoliko vremena koliko bih zelela
    Moras prihvatiti poraze i pobede,
    moras se navitji na tugu i sretju,
    moras da volis i da te vole,
    moras biti deo stvarnosti,
    ipak,
    nikada ne napustaj svoje snove!

  5. #20

    Odgovor: Ja vragolan, i moj deda

    Moji baba i deda su mi bili drugi roditelji... Bez želje da potcenim ulogu roditelja, naravno. Živeli su na nekih 100-tinjak kilometara od mog rodnog mesta i pamtim ih kao najdobroćudnije ljude koje sam ikad video. Bili su prosti ljudi, seljaci u najboljem smislu te reči, sa iskrenim, divnim osećanjima. Živeli su od svog mukotrpnog rada i... za mene. Pola najranijeg detinjstva sam proveo kod njih, najlepše uspomene iz detinjstva vezane su za njih. Sutra, ako budem imao unuke, trudiću se da njima prenesem svu onu nesebičnu ljubav i nežnost koje sam ja dobio od svojih babe i dede.

  6. #21

    Odgovor: Ja vragolan, i moj deda

    Koja je uloga bake i djeda spram unučadi? Osim toga što je klincima potrebna njihova ljubav i drugo gledište odgajanja - ono kada im se sve popušta, također smatram da i oni sami, prilikom čuvanja unučadi, ostaju vitalni i mentalno zdravi. To je jedna zdrava simbioza.

    Mojeg bakića i mojeg djeda.. Ne bih ih mijenjala. Pružili su mi djetinjstvo o kakvom mogu samo sanjati i hvala im zbog toga.
    Prestani razmišljati o svojim granicama..
    Počni otkrivati svoje mogućnosti.

  7. #22

    Odgovor: Ja vragolan, i moj deda

    Moja baka po mami je umrla kada sam imla samo cetiri godine, ali neverovatno je da je se secam, imala je neke lepe oci, sva nekkao graciozna....mila, nezna....kazu da je zaista takva bila, deda po mami je poginuo dva meseca pre nego sto ce se moja mama roditi, tako da ga nikada ni ona nije videla, upoznala, " osetila taj ocinski dodir"..na zalost...Baka i deka sa tatine strane su poziveli dovolno dugo da ih pamtim, do negde kraja moje srednje skole deka, a baka je cak docekala i rodjenje mog sina! Ona je bila onako preka, stroga prema nama unucicima,ali je na neki nacin u njoj bilo neceg toliko posebnog za jednu zenu sa sela da sam je obozavala! Deda je bio "car" pravi onaj, voleo nas je sve podjednako, sa njim smo mogli kako zelimo i sta zelimo, ma nista mu nije bilo tesko....
    Noju roditelji su baka i deka mom sinu i sinu moje sestre, i sada kada ih posmatram....ne vidim neku veliku razliku u ophodjenju prema unucima u odnsou na mene i sestru! Oni su zaista divni i tolerantni roditelji, imam utisak da samo sada imaju vise vremena jer su u penziji da se posvete unucima, vise ih maze, mozda su cak i tolerantiji.....jer generalno sve ono sto roditelji "propuste" sa svojom decom, trude se da nadoknade sa unucima

    _________________________

    Potpisujem, bicu najbolja baka na svetu
    Mnoge mrzimo bez ikakvih razloga, a da ih zavolimo, tražimo čvrste razloge!

  8. #23

    Odgovor: Ja vragolan, i moj deda

    Ja nisam upoznala niti jednog djeda. Sa mamine strane je umro kada je mami bilo 8 godina, pa ga ni ona nije upamtila dobro. Sa tatine strane....umro je u februaru, a ja se rodila krajem juna. Stvarno nisam imala sreće.
    I majka sa mamine strane je umrla kad sam imala 2 god....jedino sam upamtila baku, koja je, iako je imala svoji mana...i bila rastrgana između želje da ugodi svojoj kćerki, a mojoj tetki, uspijevala da pokaže nesebičnu ljubav i bila je veliki radnik, možda se i previše dala svima nama...skončala je onako kako nije zaslužila...ali ja se nisam pitala.

    Često se zamislim, i osjećam da mi je u životu i odrastanju trebala ljubav djedova i jedna full time baka. Najviše me boli...kada pomislim da je tako i to se ne može promijeniti. Nikad nisam sjela djedu u krilo, i niko nije na mene gledao sjajnim, suznim očima i u meni vidio svoga sina, ili kćerku...i niko mi nije pričao priče. Malko tužno...ali tako je.
    Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
    kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?

Strana 2 od 2 PrvaPrva 12

Slične teme

  1. Deda i baba sa 29 i 30 godina
    Autor Necromancer u forumu Belosvetske zanimljivosti
    Odgovora: 5
    Poslednja poruka: 10.08.2011, 20:01
  2. Đilasov deda bio ubica vampira?!
    Autor joksi u forumu Belosvetske zanimljivosti
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 30.07.2010, 00:10
  3. Muškarac bez porodice, ili deda - momak!?
    Autor duga12 u forumu Porodica
    Odgovora: 19
    Poslednja poruka: 30.10.2009, 20:55
  4. 20 nacina da izmaltretirate Deda Mraza
    Autor ZOE u forumu Humor i zabava
    Odgovora: 4
    Poslednja poruka: 11.12.2008, 01:33
  5. Odgovora: 6
    Poslednja poruka: 22.09.2007, 17:28

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •