Ja vragolan, i moj deda
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 23

Hybrid View

Prethodna poruka Prethodna poruka   Sledeća poruka Sledeća poruka
  1. #1

    Ja vragolan, i moj deda

    Koja bi trebala biti uloga baba i deda u životu unučića?

    Moji baba i deda živeli su na 15 minuta od mene. Nisu me čuvali, nisu me vaspitavali niti školovali, ali su oni najzaslužniji za moje srećno detinjstvo. Živeli su za mene i sestru, mazili nas i razmazili (što je bila muka roditelja da nas dovedu u red kada se vratimo od njih, ali tako se valjda i gradi autoritet). Kada smo već dovoljno odrasle da više nam više ne treba njihova briga, pažnja, njihovo vreme, obasili bi nas džeparcem znajući da se deca dok su mala kupuju pažnjom, a kada su veća poklonima. Bili smo im ponos, sestra malo više babin, ja malo više dedin.
    I danas, na slavama, o praznicima, o svim porodičnim okupljanjima imam utisak da su tu negde. I uvek, ali uvek imam osećaj da gde god da su, da me vide, prate, da sa mnom i dalje se raduju, tuguju i ponose.

    I sutra, da imam svoje dete, zadužila bih moje da budu ne oni koji će mi decu čuvati i odgajati, već oni koji će ih razmaziti pružajući im vreme, pažnju i ljubav oslobođenu one roditeljske odgovornosti.
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  2. #2

    Odgovor: Ja vragolan, i moj deda

    Moji bake i deka su živeli daleko do 1995, samo bih odlazila njima na raspustima i nekako se podrazumevalo da su tu i da ništa ne moram da dobijem niti dam, samo da sam negde u njihovoj blizini. Te 1995 godine smo se svi sabili u malo prostora i počeli da se upoznajemo. Ja sam već bila dovoljno odrasla da nisam više mogla da izgradim taj kult, ostali su mi samo kao neki dragi ljudi koje sam oblizalila godinama unazad. Nikada se nisu mešali u vaspitavanje mene i mog brata, jednom kada me je baka čuvala kao malu umalo ne iskočih kroz prozor pošto ona nije bila tu kada sam se probudila a obećala je da će biti. Od tada više nije pokušavala da me čuva. Deka je bio najmudriji čovek koga sam ikada upoznala, tople bistre plave oči i malo biranih rečenica, koje bi uvek pogađale pravo u metu. On jeste uvek uz mene, i biće dok je mene.
    Citat Mish kaže: Pogledaj poruku
    I sutra, da imam svoje dete, zadužila bih moje da budu ne oni koji će mi decu čuvati i odgajati, već oni koji će ih razmaziti pružajući im vreme, pažnju i ljubav oslobođenu one roditeljske odgovornosti.


    Ovo je upravo onako kako sam htela da završim!
    "...There is a crack in everything. That's how the light gets in..."

  3. #3

    Odgovor: Ja vragolan, i moj deda

    Ja sam odrasla kod dede,tacnije do 13 godine i on je najvaznija osoba u mom zivotu...Zahvaljujuci njemu sam danas ono sto jesam i zauvek cu mu biti zahvalna za sve...

    U principu mislim da bi bake i dede trebale da imaju tu neku sporednu ulogu,vaznu ali sporednu,da se ne bi trebali petljati u odgoj ali da bi svakako trebali biti tu i pruziti detetu ljubav i paznju...
    Autoritet ipak treba da predstavljaju roditelji...
    ''Though nothing can bring back the hour of splendor in the grass, glory in the flower, we will grieve not, rather find strength in what remains behind.''

    William Wordsworth

  4. #4

    Odgovor: Ja vragolan, i moj deda

    nismo zivjeli u blizini mojih baba i dida (ja sam ih imala malo vise, jer racunam i one od ocuha - i bili su mi kao moji), ali smo ih sve bar jednom godisnje posjecivali. i svatko je na svoj nacin ostavio traga. i svi su brata i mene mazili i pazili i znam da su mi stosta dozvolili sto mojima ni u snu ne bi padalo na pamet. imali su strpljenje, blagost i onu djecju crtu u njima. hvala im za sve lijepoga i veseloga, a babine oblatne, koka ispod peke i riba na gradele - e to je vec jedna posebna prica za sebe.
    nattydread is coming to dinner

  5. #5

    Odgovor: Ja vragolan, i moj deda

    ja vragolan i moj deda...

    Deda mi je bio bećar i nosio je šešir na krivo, žao mi je što ga nisam upoznao jer sam imao dve godine kada je umro. .
    Imam gomilu požutelih fotografija i video sam da se ludo zabavljao.

  6. #6

    Odgovor: Ja vragolan, i moj deda

    Kako je sve to lepo,i ja porasla pored babe i dede,ziveli su pored nase kuce,ali celi dan smo bili kod njih,baba me ucila puno stvari,s dedom isla na pijac da prodajemo breskve....
    Dusa mi boli sto to moja deca nikada nisu mogli imati........
    No me toques

  7. #7

    02 Odgovor: Ja vragolan, i moj deda



    Upravo sam to i uradila Kada se '' skupe '' Kiki i moj otac, imam utisak da imaju isti broj godina , toliko se ''izgube'' u toj njihovoj igri, da na kraju svi plačemo od smeha.. Naravno, sve ima svoje granice, tako da kada i deda ''pretera'' biva zamoljen da zakoči malo ..ali džaba ..
    Kao što je Kikiju deda i napisao kao posvetu u jednoj divnoj dečjoj knjizi ''...ti si moj verni drugar kog sam čekao čitavog života...''

    Prelepa je tema..
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  8. #8

    02 Odgovor: Ja vragolan, i moj deda

    Ukoliko nam se desi da se ne vidimo sa dedom i po nedelju ili dve, redovno se čujemo telefonom.

    Kiki i deda pričaju o vrtiću, o traktorima, kombajnima, o svemu što je Kikiju zanimljivo.


    Kada uspem da se dočepam telefonske slušalice, prepričavam dedi šta je sve Kiki rekao, uradio.

    Sa druge strane čujem samo smeh .

    ( koji mi govori ''tek ćeš da vidiš šta te sve čeka, i šta si ti nama priređivala kada si bila u tom uzrastu )
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  9. #9

    Odgovor: Ja vragolan, i moj deda

    moj deda je onaj koga obozavam i koga volim mozda i najvise. odmah posle njega ide cetvoro klinaca koji su moja radost i dusha, ali deda je definitivno i apsolutno poseban za mene.

    mozda zato sto nije imao cerku ni sestru, pa je onda mene obozavao i voleo vishe od svih, a vala i ja njega.
    on mi je kuvao chajeve kad sam bolesna, on je sedeo uz mene dok ne zaspim jer sam gledala strashan film, on me vodio sa sobom u selo, on mi kupovao po punu veeeliku kesu sokica za bebe jer nisam htela da pijem vodu, on me svakog jutra vozio u shkolu, davao i zadnji dinar kad podjem negde...

    kad je dobio izliv krvi na mozak, mislila sam da cu da umrem. kako sam prezivela taj period, uopste mi nije jasno...
    i uvek me boli to shto ne mogu sa njim da provedem onoliko vremena koliko bih zelela
    Moras prihvatiti poraze i pobede,
    moras se navitji na tugu i sretju,
    moras da volis i da te vole,
    moras biti deo stvarnosti,
    ipak,
    nikada ne napustaj svoje snove!

  10. #10

    Odgovor: Ja vragolan, i moj deda

    Moji baba i deda su mi bili drugi roditelji... Bez želje da potcenim ulogu roditelja, naravno. Živeli su na nekih 100-tinjak kilometara od mog rodnog mesta i pamtim ih kao najdobroćudnije ljude koje sam ikad video. Bili su prosti ljudi, seljaci u najboljem smislu te reči, sa iskrenim, divnim osećanjima. Živeli su od svog mukotrpnog rada i... za mene. Pola najranijeg detinjstva sam proveo kod njih, najlepše uspomene iz detinjstva vezane su za njih. Sutra, ako budem imao unuke, trudiću se da njima prenesem svu onu nesebičnu ljubav i nežnost koje sam ja dobio od svojih babe i dede.

  11. #11

    Odgovor: Ja vragolan, i moj deda

    Koja je uloga bake i djeda spram unučadi? Osim toga što je klincima potrebna njihova ljubav i drugo gledište odgajanja - ono kada im se sve popušta, također smatram da i oni sami, prilikom čuvanja unučadi, ostaju vitalni i mentalno zdravi. To je jedna zdrava simbioza.

    Mojeg bakića i mojeg djeda.. Ne bih ih mijenjala. Pružili su mi djetinjstvo o kakvom mogu samo sanjati i hvala im zbog toga.
    Prestani razmišljati o svojim granicama..
    Počni otkrivati svoje mogućnosti.

  12. #12

    Odgovor: Ja vragolan, i moj deda

    Ja nisam upoznala niti jednog djeda. Sa mamine strane je umro kada je mami bilo 8 godina, pa ga ni ona nije upamtila dobro. Sa tatine strane....umro je u februaru, a ja se rodila krajem juna. Stvarno nisam imala sreće.
    I majka sa mamine strane je umrla kad sam imala 2 god....jedino sam upamtila baku, koja je, iako je imala svoji mana...i bila rastrgana između želje da ugodi svojoj kćerki, a mojoj tetki, uspijevala da pokaže nesebičnu ljubav i bila je veliki radnik, možda se i previše dala svima nama...skončala je onako kako nije zaslužila...ali ja se nisam pitala.

    Često se zamislim, i osjećam da mi je u životu i odrastanju trebala ljubav djedova i jedna full time baka. Najviše me boli...kada pomislim da je tako i to se ne može promijeniti. Nikad nisam sjela djedu u krilo, i niko nije na mene gledao sjajnim, suznim očima i u meni vidio svoga sina, ili kćerku...i niko mi nije pričao priče. Malko tužno...ali tako je.
    Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
    kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?

Slične teme

  1. Deda i baba sa 29 i 30 godina
    Autor Necromancer u forumu Belosvetske zanimljivosti
    Odgovora: 5
    Poslednja poruka: 10.08.2011, 20:01
  2. Đilasov deda bio ubica vampira?!
    Autor joksi u forumu Belosvetske zanimljivosti
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 30.07.2010, 00:10
  3. Muškarac bez porodice, ili deda - momak!?
    Autor duga12 u forumu Porodica
    Odgovora: 19
    Poslednja poruka: 30.10.2009, 20:55
  4. 20 nacina da izmaltretirate Deda Mraza
    Autor ZOE u forumu Humor i zabava
    Odgovora: 4
    Poslednja poruka: 11.12.2008, 01:33
  5. Odgovora: 6
    Poslednja poruka: 22.09.2007, 17:28

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •