Ja vragolan, i moj deda
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 23
  1. #1

    Ja vragolan, i moj deda

    Koja bi trebala biti uloga baba i deda u životu unučića?

    Moji baba i deda živeli su na 15 minuta od mene. Nisu me čuvali, nisu me vaspitavali niti školovali, ali su oni najzaslužniji za moje srećno detinjstvo. Živeli su za mene i sestru, mazili nas i razmazili (što je bila muka roditelja da nas dovedu u red kada se vratimo od njih, ali tako se valjda i gradi autoritet). Kada smo već dovoljno odrasle da više nam više ne treba njihova briga, pažnja, njihovo vreme, obasili bi nas džeparcem znajući da se deca dok su mala kupuju pažnjom, a kada su veća poklonima. Bili smo im ponos, sestra malo više babin, ja malo više dedin.
    I danas, na slavama, o praznicima, o svim porodičnim okupljanjima imam utisak da su tu negde. I uvek, ali uvek imam osećaj da gde god da su, da me vide, prate, da sa mnom i dalje se raduju, tuguju i ponose.

    I sutra, da imam svoje dete, zadužila bih moje da budu ne oni koji će mi decu čuvati i odgajati, već oni koji će ih razmaziti pružajući im vreme, pažnju i ljubav oslobođenu one roditeljske odgovornosti.
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  2. #2

    Odgovor: Ja vragolan, i moj deda

    Moji bake i deka su živeli daleko do 1995, samo bih odlazila njima na raspustima i nekako se podrazumevalo da su tu i da ništa ne moram da dobijem niti dam, samo da sam negde u njihovoj blizini. Te 1995 godine smo se svi sabili u malo prostora i počeli da se upoznajemo. Ja sam već bila dovoljno odrasla da nisam više mogla da izgradim taj kult, ostali su mi samo kao neki dragi ljudi koje sam oblizalila godinama unazad. Nikada se nisu mešali u vaspitavanje mene i mog brata, jednom kada me je baka čuvala kao malu umalo ne iskočih kroz prozor pošto ona nije bila tu kada sam se probudila a obećala je da će biti. Od tada više nije pokušavala da me čuva. Deka je bio najmudriji čovek koga sam ikada upoznala, tople bistre plave oči i malo biranih rečenica, koje bi uvek pogađale pravo u metu. On jeste uvek uz mene, i biće dok je mene.
    Citat Mish kaže: Pogledaj poruku
    I sutra, da imam svoje dete, zadužila bih moje da budu ne oni koji će mi decu čuvati i odgajati, već oni koji će ih razmaziti pružajući im vreme, pažnju i ljubav oslobođenu one roditeljske odgovornosti.


    Ovo je upravo onako kako sam htela da završim!
    "...There is a crack in everything. That's how the light gets in..."

  3. #3

    Odgovor: Ja vragolan, i moj deda

    Ja sam odrasla kod dede,tacnije do 13 godine i on je najvaznija osoba u mom zivotu...Zahvaljujuci njemu sam danas ono sto jesam i zauvek cu mu biti zahvalna za sve...

    U principu mislim da bi bake i dede trebale da imaju tu neku sporednu ulogu,vaznu ali sporednu,da se ne bi trebali petljati u odgoj ali da bi svakako trebali biti tu i pruziti detetu ljubav i paznju...
    Autoritet ipak treba da predstavljaju roditelji...
    ''Though nothing can bring back the hour of splendor in the grass, glory in the flower, we will grieve not, rather find strength in what remains behind.''

    William Wordsworth

  4. #4

    Odgovor: Ja vragolan, i moj deda

    nismo zivjeli u blizini mojih baba i dida (ja sam ih imala malo vise, jer racunam i one od ocuha - i bili su mi kao moji), ali smo ih sve bar jednom godisnje posjecivali. i svatko je na svoj nacin ostavio traga. i svi su brata i mene mazili i pazili i znam da su mi stosta dozvolili sto mojima ni u snu ne bi padalo na pamet. imali su strpljenje, blagost i onu djecju crtu u njima. hvala im za sve lijepoga i veseloga, a babine oblatne, koka ispod peke i riba na gradele - e to je vec jedna posebna prica za sebe.
    nattydread is coming to dinner

  5. #5

    Odgovor: Ja vragolan, i moj deda

    ja vragolan i moj deda...

    Deda mi je bio bećar i nosio je šešir na krivo, žao mi je što ga nisam upoznao jer sam imao dve godine kada je umro. .
    Imam gomilu požutelih fotografija i video sam da se ludo zabavljao.

  6. #6

    Odgovor: Ja vragolan, i moj deda

    Kako je sve to lepo,i ja porasla pored babe i dede,ziveli su pored nase kuce,ali celi dan smo bili kod njih,baba me ucila puno stvari,s dedom isla na pijac da prodajemo breskve....
    Dusa mi boli sto to moja deca nikada nisu mogli imati........
    No me toques

  7. #7

    Odgovor: Ja vragolan, i moj deda

    Secam se svojih babe i dede. I dan, danas, iako sam premasila 40 ja ih se setim.
    Deda je umro kada sam imala 10-tak godina, baba je zivela do 1990. i umrla sa 72. Bila sam dedina ljubimica - volela sam da sedim u njegovom krilu i da idem u setnju sa njim, jer bi mi tom prilikom uvek kupio, neku lizalicu, stapice ili tako, neku sitnicu. Znao je da mi tepa Buba-mara iz Pazara (ne znam zasto iz Pazara, valjda samo zato sto se rimuje),
    i jos me je zvao Daskalaska.
    Kada sam krenula u skolu, pomagao mi je i uvek kontrolisao moje domace zadatke. Volela sam da idem sa njim na reku, jer je on bio strastveni pecaros. Ucio me je da pecam, ucio me je kako cu na osnovu boje neba znati da prognoziram vreme, ucio me je koje su zmije otrovne, koje ne, od njega sam naucila mnogo toga o divljini.
    Baba je opet bila druga prica. Ona je bila vise privrzena mom bratu, koga je zvala Bakina Ruza, sto moj brat bas nije mnogo voleo... ali, baki za dusu, nikada joj to nije prebacio.
    Volela bih da znam kakva cu ja baba da budem - najverovatnije da cu svoje unuce paziti i maziti. Niko ne ume da razmazi unuce kao baba i deda.
    Srecni su svi oni koji su imali "privilegiju" da deo svog detinjstva, deo svog zivota podela sa njima.
    neunistiva zlojebaba!

  8. #8

    Odgovor: Ja vragolan, i moj deda

    Nazalost,jedino sam imala prilike da upoznam babu po majci,ostali su umrli pre nego sto sam se ja rodila.Baba je bila zakon!Jos uvek pamtim one nase zajednicke nestasluke i duge razgovore o najblesavijim stvarima na svetu.Nedostaje mi...
    I may not be perfect but I'm always me

  9. #9

    Odgovor: Ja vragolan, i moj deda

    Ja još uvek imam baku koju obožavam, kod koje sam odrastala i koja mi je značila - i znači mnogo. I danas, kada je pogledam, onako sićušnu i bolešljivu, setim se svih onih lepih trenutaka bezbrižnosti koje sam pored nje provela.

    Bake i deke imaju ogromnu ulogu u životima svojih unuka i sreća je kada imamo jedni druge... Roditelji su uvek prezauzeti, prestrogi, preokupirani... A bake i deke su tu da pruže nežnost, strpljenje, toplinu.
    Ne biti mrtav nije to i biti iv.

  10. #10

    Odgovor: Ja vragolan, i moj deda

    Pogledajte ih mislim sta reci. On je zapravo pradeda, moj deda a tata mi je pricao kako je kao roditelj bio strog, nije se dao maziti ili razneziti , ni prema meni i mojoj sestri nije bio tako naklonjen dok smo bile male, a saaad
    Poruku je izmenio Mish, 07.02.2015 u 00:40

  11. #11

    Odgovor: Ja vragolan, i moj deda

    Osnovni razlog sto se unuci i bake i deke tako dobro slazu je zato sto imaju zajednickog neprijatelja.

    Kad sam ovo procitala odmah sam se pronasla u toj konstataciji(naravno ne negativno)
    Poruku je izmenio Mish, 05.02.2007 u 00:03 Razlog: Upotreba velikih slova.

  12. #12

    Odgovor: Ja vragolan, i moj deda

    Iako sam odrasla uz tatine roditelje uvek su mi bili draži oni sa mamine strane...Mogla sam po mesec dana bez roditelja biti kod njih u Bosni...A tamooo velika familija, puno dece, a baba i deda samo oko nas i sve za nas...
    Zaista, mnogo puta mi prodje kroz glavu, eh kad bih ponovo...

  13. #13

    Odgovor: Ja vragolan, i moj deda

    Citat JasnaBGD kaže: Pogledaj poruku
    Ja još uvek imam baku koju obožavam, kod koje sam odrastala i koja mi je značila - i znači mnogo. I danas, kada je pogledam, onako sićušnu i bolešljivu, setim se svih onih lepih trenutaka bezbrižnosti koje sam pored nje provela.



    Ja jos uvek,na moju srecu, imam dve bake s kojima mogu da podelim predivne trenutke.One,ali i deke kojih vise nema,su me naucile brojnim stvarima u zivotu,s njima sam do sad provela neke od neopisivih slobodnih dana.........s njima sam odrasla,a da nikada nisam bukvalno zivela s njima.
    Kad bih krenula da pisem o svemu sto smo zajedno prosli u detinjstvu prica ne bi imala kraj .
    Umeli su svi oni da budu i strogi,ali pravedni.Sada,posle izvesnog vremena, kada se kockice sloze shvatim da je sve to bilo za moje dobro.Ne kaze se dzabe stariji iskusniji

    Jedino sto mi pada tesko je to sto sam svesna da oni(sada vec samo one) tu nece biti zauvek,bar ne fizicki
    Lako cu,ako je do mene.........

  14. #14

    Odgovor: Ja vragolan, i moj deda

    Citat JasnaBGD kaže: Pogledaj poruku


    Bake i deke imaju ogromnu ulogu u životima svojih unuka i sreća je kada imamo jedni druge... Roditelji su uvek prezauzeti, prestrogi, preokupirani... A bake i deke su tu da pruže nežnost, strpljenje, toplinu.
    da,jedna od jako bitnih crtica i ovoga sto sam/smo sada...
    Jedan od najdrazih pecata mog detinjstva je moj deda(drugi je poginuo na kraju rata,kada su ih neki Prle & Tihi jurili-nije docekao jos 1 mesec da vidi sina-mog oca.
    Pri kraju osnovne skole bila je tema na pismenom,mislim da smo je svi imali,"Licnost kojoj se divim" ili tako nesto).I ja sam napisala ovo,a i sacuvala.


    Opet su sazrele kupine i opet jedno lepo secanje.On je znao gde su najlepse,najzrelije i lako ih je dohvatao, a da se ne ogrebe.Znao je kuku da nacini i da mi dovuce granu da mogu i ja da uzivam u radosti branja.Bojio mi je obraze tim crvenim sokom da budem lepa i rumena.Smejali smo se, radovali.Govorio je da sam dedin ponos i svuda me vodio sa sobom.On me je upoznao sa rekom,livadom i sumom, hvatao bubamare, znao svako gnezdo u obliznjoj sumi, ucio me kako da prepoznam zrelu lubenicu, slusali smo pre spavanja kako raste trava.Pekli smo palacinke, a kada se moja zalepila za plafon, smejao se toliko da sam ga posmatrala sa cudjenjem, jer sam ocekivala grdnju. I prvo jagnje je u kucu unosio da me obraduje.
    Nisam ja tada shvatala da me uvodi u svet i zivot.Mislila sam da je sve to samo igra.A sada znam kad ucim lekciju iz biologije, koliko sam vise i lakse ucila od njega nego iz knjiga. I sada znam gde mi je pokazao kako pile prokljucava ljusku, i da ce kisa ako je " crven od sunca uvece" i da ce nevreme kad njega "kosti bole".
    Prva slova pisao mi je u prasini, stapom, dok smo se odmarali u povratku iz prodavnice ili sa njive. I zauske kada sam imala ( sva sreca bila je zima pa je mogao) dosao je iz sela da me cuva da mama ne ide na bolovanje. "Sramota je",govorio je, "da tridesetoro dece sedi bez uciteljice". Kuvao mi je zito sa orasima hranio sa mnom ove nase gradske vrapce, za koje mi nemamo vremena.Dogovarali smo se da sve vrapce iz grada preselimo u selo,jer tamo ima zita.Dogovarali smo se,imali nase tajne.
    Pricao mi je o ratu, o bombardovanju Beograda,o izbeglicama koje je on prihvatio.Pricao,pricao, i nikad mi nije bilo suvisno.Sad znam da je bio i filozof, i pedagog, i istoricar...taj covek koji je imao samo cetiri razreda skole.Nikada nije vikao, mamu i ujake nije tukao.Sve je bilo dogovor.
    Nije on heroj iz rata,ali za mene on je velika licnost.I sada kada vidim coveka u sumadijskoj nosnji,pomislim:Evo moga dede.Ali za kratko.Otputovao je moj deda,tiho,bez jauka, "da ne smeta drugim bolesnicima koji mogu da spavaju" , pricao je doktor s divljenjem mojoj mami.Govorio mi je : "Kada deda umre,nemoj da places.Zasadi dedi na grob cvece i slusaj kako raste. "
    Slusala sam i ovog leta.Nisam cula cvece, ali sve sto mi je pricao i cinio rojilo se pred mojim ocima zajedno sa suzama koje nisam znala isplakati kad je umro, ali sada same teku kad se setim svega.

  15. #15

    Odgovor: Ja vragolan, i moj deda

    Moj deda je ,.........sad kad ga nema ,vidim koliko nedostaje, posto su se moji roditelji rastali jos dok sam bio mali, on mi je bila zamena za oca, vodio me svugde ,bio je muzicar ,svirao je violinu ,i dan danas kad cujem violinu ja se sav najezim, mada dok sam bio mali ucio me cak da sviram violinu ,a mene je interesovao fudbal ,a sada cuvam njegovu violinu kao uspomenu , a mozda ce moju decu i interesovati. Inace i postoji odgovor zasto se deca vise vezuji za bake i deke ,pa jednostavno nemamo vremena preko dana da se druzimo sa decom od silnog posla ,a i kad bi imali ,onda decu opet guramo kod bake i deke ,kao boze moj da se malo odmorimo ili da negde odemo da se iskljucimo!!!!!!!!!!!
    Love comes again......

Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Deda i baba sa 29 i 30 godina
    Autor Necromancer u forumu Belosvetske zanimljivosti
    Odgovora: 5
    Poslednja poruka: 10.08.2011, 20:01
  2. Đilasov deda bio ubica vampira?!
    Autor joksi u forumu Belosvetske zanimljivosti
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 30.07.2010, 00:10
  3. Muškarac bez porodice, ili deda - momak!?
    Autor duga12 u forumu Porodica
    Odgovora: 19
    Poslednja poruka: 30.10.2009, 20:55
  4. 20 nacina da izmaltretirate Deda Mraza
    Autor ZOE u forumu Humor i zabava
    Odgovora: 4
    Poslednja poruka: 11.12.2008, 01:33
  5. Odgovora: 6
    Poslednja poruka: 22.09.2007, 17:28

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •