ĆELIJA
Sva živa bića, proste ili složene organizacije, sastoje se od ćelija. Ćelija je
osnovna jedinica građe i funkcije svakog živog organizma.
Telo čoveka se sastoji od velikog broja ćelija.
Ćelije su različite veličine. Obično su sitne i mogu se videti samo pomoću mikroskopa, mada ima i onih koje se vide golim okom. Takve su neke nervne i mišićne ćelije. Veličina ćelija se izražava u mikrometrima.
Oblik ćelija takođe je različit. One su loptaste, pločaste, zvevdaste, vretenaste, ali mogu i da menjaju oblik. Oblik i veličina ćelija zavise od uloge koju imaju u organizmu i mesta na kome se u telu nalaze.
Osnovna građa svih ćelija je ista ma koliko one bile različite po obliku i veličini. Svaka ćelija se sastoji od ćelijske membrane, citoplazme sa organelama i jedra. Svi delovi ćelije su međusobno fiziološki povezani i funkcionišu samo kao celina.
Ćelijska membrana obavija i ograničava ćeliju, daje joj oblik i štiti je od različitih uticaja. Ona omogućava stalnu razmenu materije između ćelije i njene okoline. Takodje, ona određuje koji će molekuli ulaziti u ćeliju, a koji će iz nje izlaziti. To je moguće jer je ćelijska membrana selektivno propustiva. Za funkcionisanje ćelijske membrane značajno je i to što je njena spoljašnja strana pozitivno, a unutrašnja negativno naelektrisana.
Citoplazma je tečni deo ćelije. Čini je voda u kojoj su rastvorene soli, belančevine, masti i ugljeni hidrati. Ona ispunjava prostor između ćelijske membrane i jedra.
Ćelijske organele su delovi ćelije koji imaju sopstvenu membranu i određenu funkciju. Nalaze se u citoplazmi raspoređene između ćelijske membrane i jedra i međusobno su povezane. U njima se odvijaju biohemisjki procesi tokom kojih se izgrađuju ili razgrađuju različiti molekuli, a energija se vezuje ili oslobađa. Ovi procesi predstavljaju
ćelijski metabolizam.
Ćelijske organele su: endoplazmatična mreža, ribozomi, mitohondrije, lizozomi, Goldzijev aparat i centriole. U mitohondrijama se odvija proces ćelijskog disanja, Endoplazmatična mreža uvećava površinu ćelije, lizozomi sadrže enizme za razlaganje krupnih molekula i istrošenih delova ćelije. Goldzijev aparat ima ulogu u sekretornim aktivnostima ćelije, dok centriole omogućavaju obrazovanje deobnog vretena u vreme ćelijske deobe.
Jedro je ćelijska organela koja ima osnovnu ulogu u razmnožavanju. Obično je loptastog oblika i uglavnom zauzima središnji položaj u ćeliji. Oivičeno je jedrovim omotačem koji ima posebnu građu. Na njemu se nalaze pore. Unutrašnjost jedra je ispunjena jedrovom plazmom u koju je uronjen osnovni jedrov materijal -
hromatin. U toku deobe ćelije od hromatina nastaju hromozomi. U jedru se nalazi i jedarce.
Ćelija pod mikroskopom
ĆELIJE I TKIVA KOJA GRADE ORGANE I ORGANIZAM
1.
spermatozoid 2.
bubrežni epitel 3.
ćelija jetre
4.
koštane ćelije 5.
plućni epitel
6.
nervne ćelije
7.
krvne ćelije
8.
ćelije srčanog mišića
9.
poprečnoprugaste ćelije
10.
ćelije pankreasa
11.
jajna ćelija
Hromozomi su organele jedra. Izgrađeni su od molekula dezoksiribonukleinske kiseline koja se skraćeno obeležava kao DNK. Ovaj molekul sadrži genetičku poruku na osnovu koje organizmi sintetizuju belančevine u svojim ćelijama i na osnovu toga dobijaju određene osobine u uslovima spoljašnje sredine u kojoj se razvijaju i žive. Delovi hromozoma, odnosno delovi DNK su
geni koji predstavljaju osnovne jedinice nasleđivanja i promenjljivosti osobina kod organizama. Broj hromozoma je karakterističan i stalan za svaku vrstu organizma i u telesnim ćelijama organizma iznosi 2n. Polne ćelije sadrže polovinu ovog broja, odnosno u njima se nalazi n broj hromozoma. Kod čoveka 2n hromozoma iznosi 46, a n je 23.
Šematski prikaz spiralne građe i trodimezionalne strukture DNK.