Povucem se u sebe slusam tuzne pesme tipa Stairway to heaven i Wish you were here patim dugo vremena i obuzeme me osecaj izdanosti.
Povucem se u sebe slusam tuzne pesme tipa Stairway to heaven i Wish you were here patim dugo vremena i obuzeme me osecaj izdanosti.
nisam tugovala i povlacila se u sebe, jer sam bila nacisto s tim dokle je stigla ta veza i da ne vredi samo muciti se i biti u njoj iz navike...jednostavno iscezla ljubav, privacnost...shvatila sam da je bolje da sam sama, umesto da zavaravam sebe i njega....
e sad...ako dodje do prekida, a jos postoje emocije...sigurno ne bih tako lako podnela...potrebno bi mi bilo vreme da malo tugujem...
Svaki raskid je za sebe,tako da se i svaki drugacije prezivljava.Nije mi bas prijatno kad kazem kraj,ali sta je tu je.Tesko prezivljavam takve situacije,povlacim se u sebe,nikog ne opterecujem,jednostavno moram da rascistim sama sa sobom,i krenem dalje kroz zivot.
Ne treba žaliti za izgubljenim ljubavima. Da ih ne gubimo, ne bismo pronalazili nove, lepše. S godinama, zahvaljujući iskustvu i poukama koje izvlačimo iz njega, nova ljubav ume i te kako da uznenadi svojom lepotom, originalnošću i sposobnošću da nadomesti sve neke patnje i promašaje koje smo ranije doživeli.
Budimo otvoreni prema drugim osobama i mogućim ljubavima, jer time samo povećevamo izglede da nas neko prepozna kao biser. To što nas neko ne primeti, nemojmo žaliti, jer nas takvi sigurno i ne zaslužuju...
Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
Hej kafano, moja rano...Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
Bircuz koji radi 25 sati dnevno!
iz svake veze izlazimo bar malcice povredjeni ale posle shvatamo da i za to postoji razlog ! bivamo -baceni na pod- i podignemo sa sami ili uz neciju pomoc. svaki kraj necega je samo novi pocetak neceg novog, boljeg, interesantnijeg ...
a mi smo ti koji ce ustati posle svakog poraza !!
placi da ti bude lakse !!!
Ne umem da se borim sa raskidima i ne uči mi se ta veština. Jednom sam presekla i umirala sam godinu dana. Ne samo zbog potpune apstinencije, nego zbog groznog osećaja samosažaljenja i patetike do bola. Ne ponovilo se.
Žali Bože toliko propuštenih dana.
P.S. Mislim samo na ljubav, ne na vezice i vezičice
raskid me nije mogao sprečiti da i dalje volim, tako da sam odlično podnosila svaki rastanak..
Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..