jestejuce sam htela da mu kazem koliko ga volim,ali blokirala samreci prosto ne izlaze
jestejuce sam htela da mu kazem koliko ga volim,ali blokirala samreci prosto ne izlaze
da,upravo tako..bellissima kaže:
:D Bas sam to htjela reci.. Joj volim ovu pjesmu.. Samo,ide 'pravih se reci uvek kasno setim..'felix kaže:
Mislim,ako si mislio na tu pjesmu
And even though you're fed up, you got to keep your head up.
nije mi baš najjasnije da ne kažeš nešto, a znaš šta bi rekao..
nemam problem sa tim, kažem - pa šta bude, uvek sam spremna da snosim posledice..i kažem jasno i glasno, bez okolišanja, što bi rekli - u čelo..
i ne stidim se svojih osećanja, misli i ne bojim se odbijanja i nerazumevanja..
mnogo više izgube oni koji prećute, sigurna sam u to..
Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..
cesto
u situacijama kad su reci bile preko potrebne....
Ploviti se mora i bez broda ..
Nikada ...
uvek kažem ... ako već ZNAM da treba i šta treba da kažem ... logično
A i da ne znam .
Najgluplje je (o)ćutati .
THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "
Upravo mi se danas desilo.Imala sam milion pitanja i tema,ali jednostavno mi nista nije padalo na pamet.Podignem pogled,i ne znam sta sam htela da kazem.
Life is a mystery to be lived,not a problem to be solved.
...uvek me uhvate za...
...odgovor nespremnog...
Kada sam svesna da ce moje reci povrediti nekoga,onda
otcutim,ali ne zato sto mi mozak blokira,vec svesno.To
cutanje mi bude tesko jer sam prilicno direktna osoba
sa ljudima do kojih mi je stalo.
Ovo se odnosi samo na moj privatan zivot,u poslu je
to zabranjeno,tu moram reci sve sto mislim.
Naravno da jeste. Naročito u situacijama, kada sam bila povređena ili uvređena od strane voljene osobe. Da li je to bilo svesno ili nesvesno, slučajno, namerno.. ili čak zlonamerno - ne menja stvar. Moje usne su ostajale neme, mada je u glavi bilo toliko toga nagomilanog i haotičnog.
Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.
Pa i ne bas...ali mi se desava(lo) recimo kada zelim jedno da kazem, a iz ne znam kojih razloga kazem nesto dijametralno suprotno......kada unapred smisljen monolog (s' moje strane) skroz padne u vodu i pocnem da lupetam totalne nebuloze...slusam sama sebe i ne verujem..
Budi pametan i pravi se lud
Rijetko oćutim, osim u situacijama kada mi je do nekoga stalo i ne želim da ga moje riječi dotuku. Ipak je nekada zlatna ona koja ostane.
Ali u situacijama kada je neko u raspravama glup, bezobrazan i nekulturan, da me njegove/njezine riječi ostavljaju bez teksta. Koliko god da materijala imam spremno u glavi, oćutim, jer ne želim da se spuštam na taj nivo. Bojim se da me ne dotuku iskustvom na tom polju. A u posljednje vrijeme me ljudska glupost itekako ostavlja bez teksta...
Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?
Ako pricam sa nekim u koga sam se zaljubila onda se to desava.
Ich Bin Nich' Ich
Jeste,i drago mi je sto mi se to desilo,jer ko zna zasto je to dobro.
Cesto rec zna da zaboli vise nego bilo sta na svetu.
Drago mi je sto ponekad,precutim i zanemim,jer kad se izgovori nema povratka.
********
ne, nikada! ali mi se zato desavalo da ne znam sta hocu da kazem a reci izlaze i izlaze i izlaze
salu na stranu, bilo je situacija kada sam htela svasta da kazem ali sam naterala sebe da precutim jer sam onda smatrala da je tako bolje, a posle sam se ipak pokajala sto tada nisam sasula sve sto mi je bilo na umu....ah, dobro, docekalo ga je pre ili kasnije
Ne..ali mi se precesto desava da znam sta ne treba da kazem, a reci opet izadju...e tu povratka nema...