Kada se upoznajem s nekim obično zapamtim samo svoje ime
Kada se upoznajem s nekim obično zapamtim samo svoje ime
Ako ne znaš pametno govoriti, pametno ćuti !
xy puta
kad bih rekla u izvornom obliku
hmmm
ali nikako da preformulisem
zavijem u oblandu
ovako
stavim vikler na jezik
dodje mu blaza varijanta
Dobro je, mislio sam da se to samo meni desava
Kad nesto hocu da kazem, a da je jako bitno, trudim se da to lepo izgovorim..i onda se izgubim u trazenju pravog nachina da izgovorim to..i onda nastaje blok
Desavalo mi se ali su mi uvek bile na umu reci :
" reci mogu da pokvare sve ..."
Jer reci su reci ....
....posebno ako nekog ne poznajes dovoljno..
.....i ako te neko ne poznaje dovoljno.......
Jedna rec moze da promeni sve.
Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !
"Ako si ikada ista pametno pomislila, SAD je momenat da to kazes". - kazem ja sebi.
Situacije kada sam mislila da je sagovornik pametniji od mene i kada mi je bilo bitno da ostavim dobar utisak, pod tim pritiskom koji su stvarali osecaj manje vrednosti naizgovarah se najvecih gluposti u celoj svojoj karijeri proste i neobrazovane zene.
I inace, nisam u stanju opusteno i bez treme da razgovaram uvek kada imam vise od 0 sagovornika..
Zezam se.
Mislim da bolje srocim usmeno nego pismeno. Vec sam dobivala komlimente tog tipa.
Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.
Moj je problem što previše razmišljam o tome što želim da kažem, pa mi se jezik zaveže kad treba biti spontan, kad treba "izliti emocije", i naročito kad treba utešiti rečima. Umem ja i da slušam i da razumem i da saosećam, ali ne umem to rečima iskazati. Zato, nemojte da vas ja tešim, k'o Boga vas molim. Znaću šta treba da kažem, ali ono što zaista izgovorim će delovati nezgrapno i usiljeno.
Kada sam nervozna n'umem da cutim, a cutolog sam po prirodi. Panika, neka frka - i 'rechi k'o bujica iz mene sipaju'. Ali, kada sam mirna i stalozena, vecina onoga sto bih rekla, ostaje neizgovoreno....kao, mogu to da kazem - ali cemu to? Mene muci nesto drugo..... sve sto imam da kazem, mogu da kazem na nekoliko nachina...hm, pa da li sam odabrala pravi? ............msm, cutanje je nekad chisto zlato.
cesto, jbg kad m..m...mucam
Kao u pesmi..pravih se reci, uvek kasno setim..
Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..
Uvek znam sta zelim da kazem i nikada mi se ne "zaveze jezik", nemam problem s tim.
Jedino na ljubaFnom planu kada mi je bas stalo do neke devojke (sto se, istina, ne desava cesto) onda umem ponekad malo da blokiram ali pre ili kasnije pojasnim sta sam zeleo reci.
Da dešavase da krenem da kažem osobi do koje mi je stalo nešto lepo ili da dam predlog i kad dođem do nje promenim nameru, kao da osetiš da nije pravi trenutak, kao da ti nešto kaže ne sad ne sad, Često kad kažeš tako nešto intimno nekom nepoznatom nađe se iznenađen kao da ga je grom pogodio i nemože doći sebi , odgovor je to nikad nisam očekivala od tebe, ali takvi šokovi daju rezultate posle par dana tek kad ta osoba popriča sama sa sobom, dešavalo mi se da se zezaš i lupiš nešto neozbiljno a ono se primi odma i tek tad shvatiš da si kazao pravu stvar, tu nema pravila kao uopšte u životu, jer kad bi mogli programirati život bio bi dosadan, Čovek treba da da sve od sebe za svoj uspeh u bilo čemu, ali i ikolnosti da budu bar minimalno povoljne
Naravno. Pa nisam lud da joj kažem baš sve! Nešto može i bez reči. Nije primereno biti vulgaran prema damama. Neke to ne voledu.
To se deshava svakom,kad mu se neko mnogo svidja...Ja poznajem jednog momka,koji je "imao" bash mnogo zhena...I pricha on meni,jednom,"kad je vidim,ne znam shta da joj kazhem,nachisto se izgubim"...I meni nije bilo jasno,je l` znam ko mi to pricha...Kasnije mi je sve bilo jasnije,kad se i meni to desilo...Ali to zhene ne znaju da "iskoriste",nego pomisle "gledaj ga ovaj tupavi,ne zna ni rech da progovori"...Ustvari,nije da ne zna,nego rechi ga nece...Ali one su slepe kod ochiju,i izgube,mozhda,zhivotnu ljubav...
Me Bring Da Enlightenment...
Jok, meni se uglavnom dešavalo da znam šta ću reći, ali pogrešne rečenice izlaze iz usta.
Jebeš budalu
Najgora je uš što iz opanka iziđe.
Meni je mnogo jednostavnije da neke stvari iskažem pogledom. To nema šanse da ne razumeju, ako su zainteresovane. Time ih navedem da one kažu ,,ono što mi je na umu''. Kad se ta barijera skrši, onda priča krene sama od sebe. Testirao sam to i na mojoj suđenoj. Deluje i nakon više decenija poznanstva. U sred supermarketa kad je pogledam ,,tako'', ucakle joj oči i opomene me ,,ne gledaj me tako, skočiću na tebe''. Baš je briga što oko nas ima naroda. A da sam joj ,,tu'' poruku izgovorio, samo bi mi odbrusila da sam blesav.
Treba umeti pomilovati pogledom, da joj EKG momentalno registruje promene.