CIRKUS

Jedno vreme smo živeli otac i ja.
Posle je on doveo ženu, koja je predstavljala
moju maćehu.

Rođenoj majci me odvodio otac u goste.
Jednog dana kod maćehe je izbio jedan kraći skandal.
Poslala me ona ujutru po hleb, a bila neka
socijalistička slava, pa pošto je to bio praz-
nik za sav narod, došao cirkus. Bilo je sva-
šta da se vidi. Izvodili lavove za strah i
glupe avguste za smejanje. Kad ja pogledam, a
ono četiri sata. Nigde više hleba, sve zatvo-
reno. Nisam smeo kući ni da se vratim. Posle
se ja osmelio pa se vratim...

Tata me je tukao sve na odmaranje: prvo tuče,
pa se odmori, pa posle opet tuče.

Pobegao sam kod mame.

I ona me ponekad tuče, ali su njene batine
mnogo poštenije.

Dečak, 10 godina.
"Bili juče u porodici. Neće ga. Žele
da ode što pre u dom".

(Beleška socijalnog radnika)


* * *

Parkovi su najbolji na svetu
zato što nemaju ćoškove kao sobe

Devojjčica, 8 godina.

PROZOR

Otac me isterao iz kuće, pa sam mesecima
živeo u staklenoj bašti.

Hteo sam nekako da mu se osvetim, pa sam
izvukao ventil za ulje sa njegovog motora.
Otac i brat su me zbog toga jurili i ja sam
pretio da ću ih jednom ubiti.

Posle sam išao kod majke d tražim hranu i
pitao sam je dokle ćšu da tražim hranu ovako
ispod prozora, a ona kaže: - Kada si zaslužio
onda celog života.

Smetam i sebi i drugima, ne znam dokle ću ovako.

Dečak, 16 godina.
"Na suđenju je cela prodica zahte-
vala da bude smešten u duševnu bol-
nicu. Izjavu "On nije normalan, on je bol-
estan" čuo je tri puta. Prvo
od oca, zatim od majke i na kraju od
brata".

(Iz dnevnika psihologa)


SUZE MOGA DEDE

Mama me prevarila, rekla je da će i mene da
vodi u Nemačku i do poslednjeg dana sam
živeo u nadi. Jednog dana se mi spremili i
ja spakovao sve. Onda me deda poslao po taksi
kod Vukovog spomenika. Ja izaberem najlepšeg,
jedva šofer pristao. Mama i sestra već bile
pred kapijom kad smo ja i taksi došli. Moje
stvari zaboravile i ja otrčim da ih uzmem.
Kad sam se vratio, nema nikog, samo moj deda
plače pred kućom. A ja sve mislio da on nema suza.

Dečak, 9 godina.
U noći između 20. i 21. septembra 1970.
godine pronađen na pijaci Zeleni
Venac kako spava ispod tezge.


ČAJ

Dobio ja temperaturu, majka sve plakala i
cepala neku bluzu za obloge od rakije. Kaže:
- Tako rade i u bolnici.

Meni žaop što plače, pa samo vičem: - Ne boj se
mama neću umreti sigurno, a ona još jače. Kad
odjednom uđe tata sav pijan, a mama od nezna-
nja pogleda na sat. Tata poče da viče: - Šta gle-
daš na sat božiju ti majku, a ona kaže: - Ništa,
Simo, gledam da l' je vreme detetu lek da dam,
mnogo nam je bolestan.

Ne znam tati šta bi, sede za sto i poče da pla-
če. Posle kleče pored mog kreveta i još dugo je
plakao. Onda sam se ja uspavao i tata kaže da
mi je temperatura spala.

Ujutru smo svi zajedno pili čaj od lipe.
to je bio moj najsrećniji doživljaj.

Dečak, 14 godina.
"Prvo odbio da pismeno odgovori na
temu: Moj najsrećniji doživljaj.
Kasnije ispričao ovu epizodu".

(Beleška psihologa)

_______________
Nastaviće se