Sada sam razgovarala sa drugaricom, pa da čujem i vaše mišljenje.
Na koji način se izboriti da ti roditelj ostane najiskreniji prijatelj, savetodavac kada ti je to potrebno, zaštitnik, onaj koji će ti uvek pomoći kad ti zatreba, a ipak ga dovoljno udaljiti da ti se suviše ne petlja u život?
Čini mi se da retko koji roditelj kad mu dete odraste postane posmatrač njegovog života. Uglavnom oni nastavljaju da nam prekrajaju i organizuju naše živote. Pa, ko im koliko dopusti.
Prva moja mama je ta koja će mi i danas prokomentarisati društvo u kom se nalazim, garderoba koju nosim, način na koji komuniciram. Ako ne odreagujem blagovremeno i zaustavim je, naredno će biti njeno očekivanje da korigujem sebe u tom domenu koji se njoj ne sviđa.
Upravo mi je drugarica rekla da je bila sa svojom porodicom i roditeljima deset dana na odmoru i da joj je preselo. Roditelji su joj se mešali u to da li je dovoljno kvalitetan doručak dala deci, kako ih je obukla, da li je na njih podviknula, koje je pravo vreme da se deca uspavaju, ....
A da i ne pomenem temu mešanja roditelja u odnos svog deteta i njegovog partnera.
Da vas čujem.