Lečenje poremećaja ishrane
Kao kod svih bolesti i za poremećaje ishrane vredi, što pre se potraži pomoć, brže će trajati oporavak i manje komplikacija će nastati.
Poremećaji ishrane su progresivna bolest, nalik na ovisnost, koja može biti smrtonosna, a neke komplikacije koje su rezultat bolesti mogu duže razdoblje ostati nezapažene. Svakoj osobi se kod lečenja pristupa individualno, a zbog kompleksnih biopsihosocijalnih aspekata bolesti važno je uključiti inerdisciplinarni tim sastavljen od lekara, nutricionista, dijetetičara i psihologa, koji će preporučiti tretmane i nadzirati lečenje.
Što se tiče aspekta normaliziranja ishrane, početni cilj je povećanje telesne mase obolelih za 0,5-1 kg nedeljno, ukoliko se leče izvan bolnice, odnosno za 1-2 kg nedeljno ukoliko su hospitalizovani te modifikacija dosadašnjih prehrambenih navika.
U početku se obično propisuje 1200 1400 kcal dnevno, s tim da je kod pojačane telesne aktivnosti potreban dodatni energetski unos. Energetski unos povisuje se postepeno za 100 200 kcal, pri tome bi proteini trebalo da osiguraju 15-20% ukupnog dnevnog energetskog unosa, ugljeni hidrati 50-55%, a masti 25-30 %.
Dnevno bi trebalo osigurati minimalno 0,8 g proteina/ kg telesne mase te u svrhu prevencije i terapije konstipacije stalno ishrane na unos netopivih prehrambenih vlakana. Unos masti treba podsticati postepeno, a pri tome je posebno važno osigurati unos esencijalnih masnih kiselina.
Suplementacija
Osobe s poremećajima ishrane koje značajno ograniče svoj prehrambeni unos izlažu se opasnosti od brojnih nutritivnih nedosatataka.
Najčešće se radi o nedostatku proteina, kalcijuma, cinka, gvoždja, vitamina B2, B3 i B6, folne kiseline, vitamina A i C, te esencijalnih masnih kiselina.
Kvalitetan multivitaminsko mineralni napitak sa visokim udelom vitamina B grupe može biti od pomoći prilikom terapije anoreksije, kako bi se sanirali deficiti koji su nastali usled nedovoljne i neuravnotežene ishrane.
Nedostatak cinka primećen je na velikom broju obolelih od anoreksije i bulimije. Interesantno je da se opšti nedostatak cinka manifestuje smanjenjem apetita, ukusa i mirisa, a slični simptomi javljaju se i kod anoreksije i bulimije.
Prilikom suplementacije cinkom valja imati na umu da se ovaj mineral ''takmiči'' za apsorpciju s drugim mineralima, naročito bakrom, gvoždjem, kalcijumom i magnezijumom.
Konstipacija ili dugotrajan zatvor česta je pojava kod anoreksije, stoga u ishranu treba uključiti hranu bogatu prehrambenim vlaknima i dovoljne količine tečnosti, a ponekad se propisuju i dodaci probiotika i vlakana.
Kod obolelih od anoreksije javlja se i anemija koja se liječi dodavanjem gvoždja, međutim zbog učestale pojave konstipacije potrebno je pripaziti na oblik gvoždja koji se koristi jer gvoždje može da pogorša konstipaciju.
Serotonin, hormon koji reguliše unos hrane, apetit i raspoloženje, sintetizuje se u mozgu iz aminokiseline l- triptofan. Neki preliminarni podaci ukazuju na nizak nivo serotonina i triptofana kod osoba s poremećajima ishrane. Nagađa se da bi dodatak triptofana mogao povisiti nivo serotonina i na taj način poboljšati psihičko stanje i uticati na unos hrane, međutim nema dovoljno dokaza o ovoj teoriji.
Ukoliko se ne leče, poremećaji ishrane mogu imati katastrofalne posedice, i na psihičko i telesno zdravlje. Međutim, ako se pomoć potraži na vreme, poremećaji hranjenja mogu se izlečiti i oporavak može biti potpun.