Probudiš se ujutru i čekaš koncert za koji kartu već danima čuvaš kao najveće blago... Stigneš sat vremena ranije, a onda čekaš još tri sata da koncert počne... ili si nervozan kao leptir... ili potražiš obližnji šank pa se uništiš do početka... ili ti to uopšte ne predstavlja problem... Ko je uopšte uveo tu tradiciju kašnjenja i opuštenosti koja iscrpi i one najnapumpanije energijom, pobegnu ti svi noćni busevi jer se za kartu jedva skrpilo a i popilo se pa se nema za taxi...
Ko je kriv? Publika, izvođači, organizatori? Da li ste primetili da strani i veći bendovi mnogo manje kasne? Da li se uopšte sećate da ste bili na nekom domaćem koncertu a da nije kasnio?
Na čijem ste koncertu najduže nestrpljivo cupkali i da li postoji neki koji je krenuo tačno u zakazano vreme? Kakva su vaša iskustva i da li vas to nervira?