Dalmatinci imaju (bar su ga imali) običaj da ne idu jedni drugima u goste. Sve svoje stvari su rešavali na rivi, ili uveče u konobi. Ako je bilo nešto baš hitno, onda su obavljali razgovor ispred portuna (vrata) ili u dvoru (dvorištu) kuće jednog od njih. Kratko i u „dvi tri riči“. Dalmatinke su bile već nešto drugo. Išle su jedne kod drugih na kafu i na partiju razgovora, a nedeljom popodne bi se skupljalo i veće ženske društvo kod neke (svake nedelje druga) od prijateljica i tu se umelo duže posediti uz koji bićerin (čašicu) likera uz obaveznu igru tombole. A, porodična druženja gotovo da i nisu postojala. Ako se baš i išlo jedni kod drugih to je bilo uglavnom kada neko umre ili na neku feštu, koje su se, opet, po pravilu održavale u restoranima ili hotelima...

Tada mi je to bilo malo čudno, ali sada sam sklon da takav način druženja smatram i ne tako lošim. Naprotiv...


Da li volite da idete u goste? Šta vam u gostima smeta, a šta volite? Kakav ste domaćin i da li volite da ugošćavate svoje prijatelje?