Amadeo Modigliani
Prikaz rezultata 1 do 8 od ukupno 8
  1. #1

    Amadeo Modigliani

    Amadeo Modigliani

    Kod nas se izgovara i Modiljani, nadimak Modi asocira na Francusku reč "maudit", što znači "proklet"



    "Ukleti slikar" s Monparnasa, nenadmašan i jedinstven, kao umetnik i kao boem čiji buran i dramatičan život i dan-danas zadivljuje.

    -Rođen 12.jula, 1884.godine u Livornu, Modijeva kreativna lutanja bila su začinjena drogom, alkoholom i ženama.Zaljubljen u poeziju,aristokratskog izgleda, čas razdragan, čas tužan, Modiljani je bio u razdoru sa samim sobom.Znao je noćima da raspravlja o Bodleru i Malarmeu, i svojim prijateljima je često recitovao. Njegova ljubav prema poeziji bila je dirljiva, ali ono što je njegove prijatelje još više fasciniralo, bila je njegova odlična memorija i to u momentima kada je bio najpijaniji. Detinjstvo je proveo u blagostanju u gradu nezavisnog duha, otvorenog poznatom i nepoznatom, trgovini i svim vrstama uticaja. U Livornu su u to vreme radili Tomazijevi, Oskar Gilja, Đovani Bartolena, Ulvi Lijedi, a i mladi umetnici kao što su Nomelini, Natali, Romiti,Benvenuti, Gambođi.Prekinuvši klasično školovanje zbog bolesti,Modiljani počinje svoje slikarsku avanturu1898. Njegov prvi i jedini učitelj bio je Guljelmo Mikeli,(post-makjajolista).Slikarstvo studira u Firenci oduševljavavajući se starim slikarima 14. i 15. veka.Žudnja za umetnošću i novim saznanjima, nagnala ga je 1901.godine na put po Italiji.Njegove oči uživaju u neprocenjivom blagu Napulja, Kaprija, Rima Firence, Venecije...Osećajući se sputanim, posle kratkog boravka u Veneciji, 1906. godine kreće u Pariz.Meka moderne umetnosti u koju se dolazi na hodočašće, okupila je u to vreme čitav niz evropskih slikara koji su se tu nastanili aktivno stvarajući. Pesnici, muzičari, pisci, slikari, prosjaci i prostitutke i svi oni poznati i nepoznati, i puni nade. Na domaku noći i tame, Pariz je živeo punim plućima.Kafane su bile prepune i iste kako ih je Van Gog slikao, a zvezdana noćna svetlost slivala se niz pariske pločnike obasjane noćnim fenjerima.



    Tamo se formirao i poseban pojam „pariska" škola, koji više određuje fenomen nego stil, a kojoj je pripadao i Modiljani, koji je, od kada je došao u Grad svetlosti, zapadao u ozbiljne krize dok nije stvorio svoj stil i sopstvenu umetnost. Po strani od avangardnih pokreta, koje je simpatisao ali im nikada nije pripadao,bio je svedok rađanja i razvoja kubizma, ali ga je on malo zanimao.Jedno se jedino njegovo delo približava kubizmu,( Mladenci,1915) s dve vertikalno oblikovane figure čime je istaknuta ukočenost, a istovremeno i komičnost para, kao da ismeva jednu ljudsku zgodu koja je strana slikarevom duhu.Njega je u prvim pariskim danima zanimao Sezan. Postavši legendarana figura boemskog života, zgodan i anđeoskog lica, Modiljani je zahvaljujući svom životu, vrlo brzo dobio nadimak "Princ boema". U ateljeu na Monmartru, on je ostavio završena i nedovršena platna, mermerne statue, mermerne fragmente,crteže. Ali nije ostavio graviru koja reprodukuje Blagovesti Simona Martinija, iz Uficija. Nju je stalno nosio sa sobom, kao relikviju koja mu je pomagala da očuva veru u svoje istinsko slikarsko poreklo, srž Sijene u tim linijama koje se pregibaju u punom skladu s blistavošću boja.

    Crtež je za Modiljanija bio dar prirode kojeg je očuvao netaknutog i branio čitavog života.Bio je rođeni crtač, što se vidi po njegovim prvim radovima, koji su danas skoro svi izgubljeni. Između 1911 i 1912, Modiljanija je zanimala skulptura, ali se zbog slabog zdravlja opredeljuje za slikarstvo.Zna se za njegovih 25 skulptura od kojih su sve od kamenog peščara.Najveći broj se nalazi uSAD. Nadahnut afričkom umetnošću, Sezanovim slikama i Brankuzijevom skulpturom, on lagano traži sopstveni put. Njegova lutanja traju do 1917. godine, kada se posvećuje portretima i aktovima. Modiljani je svoje stvaralaštvo vezao za klasiku i tradiciju koja je u njemu, kao Italijanu, ostala do kraja živa i prisutna. Odan čoveku i isključivo slikar portreta i aktova, koje je znao ekspresionistički da izduži i prelomi on je bio pre svega pesnik tuge i sete. Svi ti likovi, optočeni elegantnim i manirizovanim crežom nose u sebi i čežnju, i tugu i setu nad zagonetkom života. Razvio je veliko prijateljstvo s poljskim pesnikom i kupcem njegovih dela,Leopoldom Zborovskim i njegovom ženom Hankom.Oboje će naći mesto na njegovim slikama.

    Pol Gijom, mladi i ambiciozni art diler,glavni kupac njegovih radova tri godine, Žan Kokto, osetljivi kicoš sa oštrim licem i aristokratskom ravnodušnošću.Portretisao je Brankuzija, koji je delio njegov entuzijazam za skulpturu, Kislinga, Sutina, kao i bezbroj žena koje je voleo, a koje su njega volele još više. Nepoznate žene, zauvek besmrtne u Istoriji umetnosti.Posebno mesto zuzima engleska pesnikinja Bijetris Hejstings i Žana Ebitern, najveća ljubav njegovog života. Senzualne, ponekad besramne, ali nikad vulgarne, čulne i čedne. Pune poetske misterije, izduženog vrata, one predstavljaju jedinstveni spoj čulnog i duhovnog. Veoma je teško, naročito u figurama žena, otkriti šta je u njima uzneto, a šta poniženo.To je moguće samo ako umemo da shvatimo slikarevu prirodu u kojoj se stapaju čovek i umetnik koji zna koliko uzbuđuju radosti tela i koliko je dostupno i nedostupno prevazići ih. Sa očima punim tople tajne, u njima se nazire sukob putenosti i osećanja, drevnog zadovoljstva i tek otkrivene drame. Poput Dučićeve ljubavne lirike,one su bujne i raskošne, često duboko melanholične, a ponekad pomalo koketne, dok u sebi nose beskrajnu i večnu tugu.

    Ovi dugovrati portreti,ove nage žene što trijumfuju i koje nas danas toliko fasciniraju, tada nisu imale isti uspeh. Pa ni približan. Tokom kratkog i dramatičnog života, njegova najdublja tuga, ona koja je uništila njegovu dušu, potkopala njegovu bolest, mnogo više od loših uslova za život, alkohola i droge, bila je činjenica da njegov genij nije bio prepoznat.

    Energija zapanjujuće snage, koju je u svom delu i životu oličavao,ovaj neshvaćen i nesrećni anđeo, ugasila se jednog hladnog januarskog jutra, 1920.godine.Umro je u 36.godini,od tuberkuloze, nedostatka hrane, želje da se leči i nedostatka entuzijazma.On koga nisu razumeli tokom života, postao je legenda nakon smrti, kako obično biva. Svoj život Modiljani je okončao u bolnici Milosrđa, dozivajući svoju majku i uzdišući: "Draga Italijo". Narednog dana, njegova žena, Žana Ebitern, se u osmom mesecu trudnoće, bacila sa osmog sprata. Modiljanijeve zadnje reči u taksiju koji ga je vozio u bolnicu bile su: " Poljubio sam svoju ženu. Zakleli smo se na večitu sreću." Njeni roditelji nisu dozvolili da ona počiva kraj jednog Jevrejina, te dvoje ljubavnika nije sahranjeno zajedno. Priređena mu je veličanstvena sahrana, a oko hiljadu ljudi je pratilo je povorku sve do Per-Lašeza.Tek posle tri godine Ebiternovi će pristati da promene odluku i tako danas dvoje ljubavnika koji su se jedno drugom zakleli na " večitu sreću" počivaju u istoj grobnici.
    izvor:www.creemaginet.com ( autor teksta Tihomir Stojanovic)



    Modiljani u Beogradu,1. decembra

    Svetska premijera slike "Portret muškarca" Amedea Modiljanija, čija je autentičnost nedavno definitivno potvrđena, biće 1. decembra u beogradskoj galeriji "Progres".Beogradska publika delo čuvenog italijanskog slikara i jednog od najuticajnijih predstavnika ''pariske škole'', moćiće da vidi do 12. decembra.
    Slika je vlasništvo inostranog anonimnog kolekcionara, poreklom iz Beograda.
    Zato će, prema njegovoj želji, prvo javno pokazivanje Modiljanijeve slike biti u Beogradu, kao što je iz srpske prestonice nedavno u svet otišla vest o novootkrivenoj slici poznatog umetnika.
    Autentičnost slike iz 1918. godine, ulja na platnu dimenzija 38 x 46 santimetara utvrđena je posle 17 godina ispitivanja, a konačnu potvrdu dali su rimski Institut „Modiljani" i italijanski Instituta za atomsku fiziku „Ars Mensure".
    Počasni gost na otvaranju beogradske izložbe biće unuka slavnog slikara Laura Modiljani.
    Kolekcionar, vlasnik "Portreta muškarca", koji je sam finansirao sedamnaestogodišnje izuzetno skupo utvrđivanje autentičnosti slike, svoj identitet nije želeo da otkrije javnosti.

    Za filmofile:



    Izvinjavam se zbog duzine posta obuzdavala sam se....koliko sam mogla
    Poruku je izmenio Kalina, 13.05.2008 u 12:31
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  2. #2

    Odgovor: Amadeo Modigliani

    lucidnost,lucidnost,lucidnost....ako neshvatljiva drugima......

    da li je negde naznaceno vreme otvaranja izlozbe? Ja nisam nasla taj podatak na netu...
    Ploviti se mora i bez broda ..

  3. #3

    Odgovor: Amadeo Modigliani

    Pa koliko sam ja procitala u novinama 01.12 u 17 i nesto za VIP a u 20 za nas ostale smrtnike...
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  4. #4

    Odgovor: Amadeo Modigliani

    Posle odgledanog filma, a pre sutrasnje izlozzbe, puna sam utisaka.Umetnost i ljubav, uvek ruku pod ruku.A neshvacenost ih prati, tek da izgleda da postoji samo skoro pa savrsena ljubav i skoro pa savrseno umetnicko delo.

    I ovako raznezzena gledam ljubiChanstveno plavu trudnicku haljinu i misli mi vrludaju.Da li je slikajuci dusu mislio samo o njoj ili je bio i vanvremenski 4D ultrazvucni kolor dopler nesudjeni otac...da li je umovima koje malo ko razume toliko tesko koliko meni deluje gledajuci ono sto su za sobom ostavili...

    "kada ti budem znao dusu, nacrtacu ti oci" - mozda su njegove reci upucene Zani,mozda ne, nebitno.

  5. #5

    Odgovor: Amadeo Modigliani

    Prikazana Modiljanijeva slika

    Izložba dela velikog italijanskog slikara Amedea Modiljanija, među kojima i prvi put u svetu prikazan njegov "Portret muškarca",1. decembra je otvorena u beogradskoj galeriji "Progres".
    Otvarajući izložbu, direktor Instituta "Modiljani" u Rimu Kristijan Parizo je rekao da je svetska premijera slike poznatog portretiste, jednog od najuticajnijih predstavnika "pariske škole", održana u Beogradu po želji njenog vlasnika, inostranog kolekcionara srpskog porekla, rođenog Beograđanina.

    Slika je, kako je preneo Parizo, njegov poklon rodnom gradu, iako su za takav događaj bili zainteresovani svetski umetnički centri od Njujorka do Pariza.

    On je precizirao da je takav potez vlasnika, koji i dalje ne želi da otkrije svoj identitet, "van svih političkih priča" i da je motivisan samo umetnošću.

    "Ovo je njegov narod i njegova zemlja i treba da cenimo njegov današnji gest", dodao je Parizo. Zainteresovanost svetske javnosti za novootkriveno Modiljanijevo delo on je ilustrovao podatkom da je više od 130 novinskih kuća u svetu pratilo proces utvrđivanja autentičnosti slike "Portret muškarca".

    Vlasnik, koji ne želi da otkrije svoj identitet, sam je finansirao 17 godina dugo i skupo utvrđivanje autentičnosti slike, koju su nedavno konačno potvrdili Institut "Modiljani" i Institut za atomsku fiziku "Ars mensure" u Rimu.

    Ulje na platnu "Portret muškarca", dimenzija 38 x 46 santimetara, čuveni portretista naslikao je 1918. godine.

    Ne zna se ko je muškarac na slici, ali se pretpostavlja da je mlađi čovek iz umetničkog sveta i da je nastala u Nici.

    Pored tog dela, publika će do 10. decembra moći da vidi i 22 originalna Modiljanijeva crteža, originalna dokumenta, pisma i fotografije koje ilustruju životni put slikara, kao i jednu njegovu skupturu.

    Svi eksponati su deo kolekcije Instituta "Modiljani" koji se 25. oktobra iz Pariza definitivno preselio u Rim.

    Unuka slikara, Laura Modiljani, iako najavljena, zbog neproduženog pasoša nije mogla da stigne u Beograd na otvaranje izložbe, koje će, kako je objašnjeno, proteći bez prisustva predstavnika medija, pošto je eksluzivno pravo izveštavanja sa tog događaja dato TV Pink.

    Laura Modiljani će, kako je rečeno, stići na zatvaranje izložbe.

    izvor:B92



    Foto: FoNet (arhivska fotografija)
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  6. #6

    Odgovor: Amadeo Modigliani

    Red je da se na neki način obeleži godišnjica smrti jednog velikog slikara



    Bio je neshvaćen za života, a postao legenda posle smrti.

  7. #7

    Odgovor: Amadeo Modigliani

    Gledala sam film, koji me je odusevio, ali nazalost nisam imala prilike da i uzivo pogledam njegove radove...da li bi neko mogao reci nesto o njegovom rivalstvu sa Pikasom i od cega sve to potice, posto se ta tema u fimu preskace, a i nigde na sajtovima nisam uspela da nadjem tu informaciju...pozdrav

  8. #8

    Odgovor: Amadeo Modigliani



    Portret Leopolda Zborovskog (1918 )

    Modiljani mi je oduvek bio drag, zbog ličnog pečata koji utiskuje duboko u svoje slike, zbog specifičnog izraza, zbog načina života A još draži mi je postao otkako sam upoznao svog sadašnjeg najboljeg prijatelja, koji fizički neverovatno liči na njega, a ovo:
    ...Modijeva kreativna lutanja bila su začinjena drogom, alkoholom i ženama.Zaljubljen u poeziju,aristokratskog izgleda, čas razdragan, čas tužan, Modiljani je bio u razdoru sa samim sobom.Znao je noćima da raspravlja o Bodleru i Malarmeu, i svojim prijateljima je često recitovao. Njegova ljubav prema poeziji bila je dirljiva, ali ono što je njegove prijatelje još više fasciniralo, bila je njegova odlična memorija i to u momentima kada je bio najpijaniji.
    kao da je po mom prijatelju pisano.
    "All I got is a red guitar, three chords, and the truth."

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •